Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-524/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog RO i dr. zbog kaznenih djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. optuženog RO, 2. optuženog LO, 3. optuženog ŽO i 4. optuženog MO podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-154/2015- 156 od 27. veljače 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice branitelja 1. optuženog RO, odvjetnice Ivane Šamov Šiljeg,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog RO, 2. optuženog LO, 3. optuženog ŽO i 4. optuženog MO kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru proglasio je krivim 1. optuženog RO da je počinio jedno produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. stavak 1. KZ/11 te dva kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. sve uz primjenu članka 51. KZ/11., 2. optuženog LO da je počinio produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. stavak 1. KZ/11. te jedno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. sve uz primjenu članka 51. KZ/11., 3. optuženog ŽO da je počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. te kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11. sve uz primjenu članka 51. KZ/11. te 4. optuženog MO da je počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. 1. optuženom RO je na temelju članka 229. stavak 1. u vezi s člankom 51. i 52. KZ/11. produljeno kazneno djelo teške krađe iz točke 1 utvrđena kazna zatvora u trajanju devet mjeseci, za kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11. iz točke 2. i 3. izreke su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju po sedam mjeseci pa je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 44. stavak 1. i člankom 47. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. 2. optuženom LO je za produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. u vezi s člankom 51. i 52. KZ/11. utvrđena kazna u trajanju devet mjeseci, za kazneno djelo teške krađe iz točke 3. na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 44. stavak 1. i člankom 47. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. 3. optuženom ŽO je na temelju članka 229. stavak 1. u vezi s člankom 51. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom 3. utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, a za kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 1. u vezi sa člankom 51. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju četiri mjeseca te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 44. stavak 1. i člankom 47. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci koja kazna je na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada. Na temelju odredbe članka 55. stavak 7. i 8. KZ/11. upozoren je da ukoliko se u roku od osam dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, kao i da ako svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, 4. optuženi MO je na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom 2. osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

2. 1. optuženom RO je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora na osnovu odredbe članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru u razdoblju od 15. ožujka 2014. do 14. travnja 2014. i od 11. siječnja 2024. do 27. veljače 2024. 2. optuženom LO je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora na osnovu odredbe članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u razdoblju od 15. ožujka 2014. do 14. travnja 2014. 3. optuženom ŽO će se ako se u postupku preispitivanja rada za opće dobro donese odluku o izvršenju kazna zatvora u istu na osnovu odredbe članka 54. KZ/11. uračunati vrijeme oduzimanja slobode i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u razdoblju od 15. ožujka 2014. do 14. travnja 2014. 4. optuženom MO je u izrečenu kaznu zatvora na temelju odredbe članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u razdoblju od 18. ožujka 2014. do 14. travnja 2014.

3. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) utvrđeno je da novčani iznos od 2.329,34 eura predstavlja imovinsku korist koju su optuženi ZO i optuženi LO ostvarili produljenim kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11. (točka 1.), ovaj iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo 1. optuženom RO i 2. optuženom LO da ovaj iznos na jednake dijelove isplate Republici Hrvatskoj u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Nadalje, utvrđeno je da novčani iznos od 785,85 eura predstavlja imovinsku korist koju su 1. optuženi ZO i 4. optuženi MO ostvarili kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11. (točka 2.), da ovaj iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo 1. optuženom RO i 4. optuženom MO da na jednake dijelove ovaj iznos isplate Republici Hrvatskoj u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. U odluci o oduzimanju imovinske koristi utvrđeno je, nadalje, da novčani iznos od 2.338,54 eura predstavlja imovinsku korist koju su 1. optuženi ZO, 2. optuženi LO i 3. optuženi ŠO ostvarili kaznenim djelom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11. (točka 3.), da ovaj novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo 1. optuženom RO, 2. optuženom LO i 3. optuženom ŽO da na jednake dijelove isplate Republici Hrvatskoj ovaj novčani iznos od 2.338,54 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

4. Na temelju odredbe članka 79. stavak 1. KZ/11. od 3. optuženog ŽO oduzeto je deset kutija cigareta "Chesterfield Purpleon", devet kutija cigareta marke "LD Summer", 12 kutija cigareta marke "Chesterfield Silver", 14 kutija cigareta marke "Murati", pet kutija cigareta marke "LSM", deset kutija cigareta marke "York" i 39 kutija cigareta marke "LD", a koji predmeti su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Vinkovci sa ispostavom Markušica serijskog broja: [serijski broj] od 15. ožujka 2014. koji će se predmeti na temelju odredbe članka 190. ZKP i članka 79. stavak 6. KZ/11. uništiti.

5. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1., 3., 6. i 7. ZKP 1. optuženi ZO obvezan je platiti troškove kaznenog postupka i to trošak stalnog sudskog tumača za njemački jezik u iznosu 244,86 eura, trošak predaje po europskom uhidbenom nalogu u iznosu 2.961,09 eura, paušalnu svotu u iznosu 150,00 eura te trošak branitelja po službenoj dužnosti o kojem trošku će se odlučiti naknadno sukladno odredbi članka 148. stavak 4. ZKP kada se pribave podaci o tom trošku.

6. Protiv presude žalbe su podnijeli 1. optuženi ZO putem branitelja Marka Cvrkovića, odvjetnika u Vukovaru, zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni sud uvaži žalbu te primjenom odredbi o ublažavanju kazne preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju, 2. optuženi LO osobno zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu 2. optuženog LO te ukine pobijanu presudu, podredno da istu preinači sukladno žalbenim navodima, 3. optuženi ŠO osobno, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud umanji kaznu, odnosno „oslobodi plaćanja novčanog iznosa“ te putem braniteljice Irene Kršul, odvjetnice u Vukovaru, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ovog optuženika oslobodi optužbe, podredno da ukine u smislu žalbenih navoda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te 4. optuženi MO osobno zbog odluke o kazni s prijedlogom da mu se izrečena kazna zamijeni radom za opće dobro, kao i putem branitelja Filipa Miličića, odvjetnika iz Vukovara, zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odluku o sankciji u smislu žalbenih navoda. Žalbe 2. optuženog LO s obzirom da su podnesene iz istih žalbenih razloga, bit će razmatrane kao jedna žalba a isto tako i žalbe 3. optuženog ŽO

7. ODO u Vukovaru podnio je odgovor na žalbe 1 optuženog RO, 2. optuženog ABC 3. optuženog ŽO i 4. optuženog MO u kojem je naveo da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne na koje je osudio optuženike, te je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbe optuženika kao neosnovane.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. U skladu s odredbom članka 475. stavak 2. ZKP, a na zahtjev 1. optuženog RO izražen u žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su 1. optuženi ZO, njegovi branitelji, odvjetnici Marko Cvrković i Hrvoje Plavšić te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, sjednici je pristupila odvjetnica Ivana Šamov Šiljeg, u zamjenu za odvjetnika Hrvoja Plavšića, dok uredno obaviješteni 1. optuženi ZO, odvjetnik Marko Cvrković i Županijski državni odvjetnik u Zagrebu nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

10. Žalbe optuženika nisu osnovane.

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka 3. optuženi ŠO je naveo da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo sve potrebne činjenice i okolnosti, da je obrazloženje presude proturječno razlozima presude kao i izvedenim dokazima, da nije obrazloženo čime je dokazano da je 4. optuženi ŠO počinio terećeno kazneno djelo na način opisan u optužnici, kao i da je sud u obrazloženju presude naveo samo dokaze, bez ocjene istih.

12. Osim što je načelno i paušalno naveo žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, ovaj žalitelj nije pobliže objasnio u čemu nalazi, odnosno u čemu se konkretno sastoji istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Protivno istaknutim žalbenim navodima izreka prvostupanjske presude nije proturječna, niti nerazumljiva, a obrazloženje prvostupanjske presude je jasno i razumljivo, bez ikakvih proturječja. Treba istaći da su 1. optuženi ZO, 2. ... ABC, 3. optuženi ŠO i 4. optuženi MO pozvani da se očituju o osnovanosti optužnog akta očitovali se da se smatraju krivim u odnosu na sve točke optužnice koje im se stavljaju na teret svakom ponaosob, dok se 4. optuženi ŠO očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11. koje mu je stavljeno na teret točkom 4. izmijenjene optužnice. S obzirom na ovakvo očitovanje u odnosu na točke 1., 2. i 3. optuženice prvostupanjski je sud sastavio obrazloženje optužnice u skladu s odredbom članka 459. stavak 6. i 7. ZKP pa obrazloženje presude u odnosu na produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 228. stavak 1. i člankom 52. KZ/11. zbog kojeg su proglašeni krivim 1. optuženi ZO i 2. optuženi LO (točka 1. izreke), u odnosu na kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11. zbog kojeg su proglašeni krivim 1. optuženi ZO i 4. optuženi MO (točka 2. izreke) te u odnosu na kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. (točka 3. izreke) obrazloženje prvostupanjske presude sadrži okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, kojim se razlozima vodio kada je odlučio oduzeti imovinsku korist. S tim u vezi treba istaći da u skladu s odredbom članka 464. stavak 7. ZKP žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, oduzimanja imovinske koristi te troškova kaznenog postupka, a o čemu se u konkretnom slučaju radi, tako da 2. optuženi LO i 3. optuženi ŠO ovu žalbenu osnovu nisu niti mogli istaći i to 2. optuženi LO u odnosu na produljeno kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. i članka 52. KZ/11. (točka 1. izreke), a obojica optuženika u odnosu na kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ711. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11. (točka 3. izreke).

13. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano uz kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11. (točka 4. izreke) zbog kojeg je 3. optuženi ŠO proglašen krivim prvostupanjski je sud u točki 9.8. i 9.9. obrazloženja pobijane presude iznio jasne i prihvatljive razloge zašto smatra da je 3. optuženi ŠO počinio i ovo kazneno djelo. Naime, 3. optuženom ŽO je bilo poznato da je 1. optuženi ZO počinitelj kaznenih djela teške krađe, na način da je krao cigarete, u jednom je kaznenom djelu teške krađe i s njim sudjelovao, znao je da 1. optuženi ZO nije ovlašten prodavati cigarete jer nema za to registriranu tvrtku, a i da ima, nema nikakav trag legalne kupovine veće količine cigareta koja je pronađena u njegovoj kući, što sve ukazuje da je svjesno držao stvari za koje je znao da su pribavljene kaznenim djelom.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni 1. optuženi ZO ističe da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti i to da je otac jednog maloljetnog djeteta, od početka kaznenog postupka je surađivao s pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, priznao je počinjenje terećenih kaznenih djela te izrazio najiskrenije kajanje za isto, a kako su terećena kaznena djela počinjena prije više od deset godine, u kojem vremenu se ovaj optuženik u znatnoj mjeri promijenio, a osuđivan je znatno ranije, svrha kažnjavanja bi se ostvarila i znatno blažom kaznom.

15. 2. optuženi LO osporava u žalbi odluku o kazni navodeći da prvostupanjski sud nije naveo kada je 2. optuženi LO zadnji puta osuđen i za što je osuđivan, niti od kada datira izvod iz kaznene evidencije, stoga nije jasno u kojoj mjeri je raniju osuđivanost uzeo kao otegotnu. Posebno ističe da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio protek vremena od počinjenje terećenih kaznenih djela.

16. 3. optuženi ŠO, u dijelu žalbe zbog odluke o kazni je naveo da je izrečena kazna prestroga, da se svrha kažnjavanja može postići i izricanjem blaže kazne, posebno zato što je iznimno lošeg zdravstvenog stanja.

17. 4. optuženi MO osporava odluku o kazni istaknuvši da je sud podcijenio olakotne okolnosti i to iskreno priznanje i kajanje zbog počinjenja kaznenog djela kao i činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, inkriminirano kazneno djelo je počinjeno prije više od deset godina, a u međuvremenu pokušava promijeniti svoj način života. Smatra da se optuženiku nije mogla uzeti kao otegotna okolnost da je djelo počinio s izravnom namjerom jer se ovo kazneno djelo može počiniti jedino s izravnom namjerom pa je naglasio da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom.

18. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne. U odnosu na 1. optuženog RO kao olakotno je prvostupanjski sud cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, optuženikovo priznanje, iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela, činjenicu što je otac jednog maloljetnog djeteta, dok je kao otegotno cijenio visok stupanj krivnje jer je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, bio je ubrojiv i s potpunom sviješću o protupravnosti, kao i višestruku osuđivanost i to u 11 navrata zbog kaznenih djela protiv imovine, od toga u sedam navrata zbog kaznenog djela teške krađe. U odnosu na 2. optuženog LO prvostupanjski je sud kao olakotno cijenio protek vremena, optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, iskazano kajanje i žaljenje, dok je kao otegotno cijenio visok stupanj krivnje jer je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, počinitelj je bio ubrojiv i sa potpunom sviješću o protupravnosti te dosadašnju osuđivanost u 11 navrata, od toga sedam puta zbog kaznenog djela teške krađe. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski je sud 3. optuženom ŽO u odnosu na kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. cijenio protek vremena od počinjenja terećenih kaznenih djela, izraženo iskreno kajanje i žaljenje, dok mu je kao otegotno cijenio visok stupanj krivnje jer je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje i to s izravnom namjerom, počinitelj je bio ubrojiv i sa potpunom sviješću o protupravnosti te optuženikovu dosadašnju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo u jednom navratu te za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11., a za kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 1. KZ/11. je kao olakotno cijenio protek vremena, dok je kao otegotno cijenio stupanj krivnje te osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela. U odnosu na 4. optuženog MO prvostupanjski je sud kao olakotno cijenio priznanje kaznenog djela te izraženo iskreno žaljenje i kajanje kao i da je otac jednog maloljetnog djeteta, dok je kao otegotno cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinio s visokim stupnjem krivnje jer je postupao s izravnom namjerom, bio je ubrojiv i imao svijest o protupravnosti te dosadašnju osuđivanost u devet navrata, pri čemu u sedam navrata zbog kaznenih djela protiv imovine.

19. Vezano uz žalbeni navod 2. optuženog LO da iz obrazloženja presude nije jasno kada i zašto je 2. optuženik suđen treba reći da je isti neosnovan. Naime, iz obrazloženja pobijane presude (odlomak 14.1.) proizlazi da se izvod iz kaznene evidencije za ovog optuženika nalazi na listovima 637 do 639 spisa, što je optuženiku poznato, a upravo je taj izvadak iz kaznene evidencije, koji datira od 2. veljače 2024. pročitan na raspravi 27. veljače 2024. (list 8 zapisnika, na listu 654 spisa), tako da je 2. optuženi LO upoznat koje je to presude prvostupanjski sud imao u vidu kada je rekao da je osuđivan i to uzeo kao otegotnu okolnost.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je na raspravi 27. veljače 2024. 3. optuženi ŠO priložio medicinsku dokumentaciju, sud je bio upoznat s njegovim zdravstvenim stanjem i sigurno je isto bilo od utjecaja na zaključak da se svrha kažnjavanja može ostvariti i radom za opće dobro.

21. Ispravno je prvostupanjski sud kod svih optuženika kao otegotno cijenio stupanj krivnje kao otegotnu činjenicu jer su inkriminirana kaznena djela počinili sa izravnom namjerom, bili su ubrojivi i svjesni protupravnosti. Posebno ovdje treba naglasiti da se terećena kaznena djela mogu počiniti samo izravnom namjerom, da KZ radi razliku između izravne namjere prvog stupnja (hoće ostvarenje kaznenog djela) ili izravne namjere drugog stupnja (siguran je u njegovo ostvarenje), da su, prema obrazloženju presude, iako se to izričito ne navodi, postupali s izravnom namjerom prvog stupnja, što je jedan od težih oblika izravne namjere pa time i najviši stupanj krivnje kojom se može počiniti terećeno kazneno djelo.

22. Kada se sve utvrđene okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu da je za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavak 1. kazna zatvora do tri godine, osnovano je prvostupanjski sud imajući u vidu sve istaknute okolnosti u odnosu na sve optuženike 1. optuženom RO utvrdio kazneno djelo iz točke 1. kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci, za kaznena djela iz točke 2. i 3. kazne zatvora u trajanju po sedam mjeseci te ga primjenom odredbi o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, time da treba naglasiti da je ovaj optuženik kontinuirano osuđivan od 2009. pa sve do 2021., prije počinjenja inkriminiranih kaznenih djela su mu izricane uvjetne osude koje očito, a s obzirom na njegovo kasnije ponašanje nisu postigle svrhu. 2. optuženom LO je prvostupanjski sud za kazneno djelo iz točke 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 3. kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci te primjenom odredbi o stjecaju osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. I ovaj optuženik, a prema izvodu iz kaznene evidencije, je osuđivan i prije počinjenja terećenih kaznenih djela, a i poslije, kontinuirano od 2004. pa do 2015., a izricane uvjetne osude nisu polučile svrhu kada je i nakon upozorenja kaznom nastavljao sa činjenjem kaznenih djela. 3. optuženom ŽO je za kazneno djelo iz točke 3. osnovano prvostupanjski sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a za kazneno djelo prikrivanja iz točke 4. kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci koju je zamijenio radom za opće dobro, što je primjereno svim olakotnim i otegotnim okolnostima, posebno njegovom zdravstvenom stanju i činjenici da prije počinjenja djela nije dolazio u sukob sa zakonom. 4. optuženog MO je s obzirom na utvrđene okolnosti kako otegotne tako i olakotne primjereno prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, posebno je ova kazna primjerena njegovoj dosadašnjoj osuđivanosti u razdoblju od 2011. pa do 2023. jer očito prethodne sankcije nisu ostvarile svoju svrhu i odvratile ga od činjenja kaznenih djela.

23 Kako su optuženici pribavili imovinsku korist počinjenjem inkriminiranih kaznenih djela, ispravno im je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 560. ZKP istu i oduzeo.

24. Slijedom navedenog, pojedinačno utvrđene kazne u odnosu na 1. optuženog RO, 2. optuženog LO i 3. optuženog ŽO, jedinstvene kazna zatvora u odnosu na ove optuženike, rad za opće dobro izrečen 3. optuženom CO, kao i kazna zatvora na koju je osuđen 4. optuženi MO primjereni su svim okolnostima počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenih dobara, pobudama iz kojih su kaznena djela počinjena, prijašnjem životu optuženika, njihovim osobnim, obiteljskim i imovinskim prilikama te će se istima izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na optuženike da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Nekim blažim kaznama za koje se zalažu optuženici, a imajući u vidu sve okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, posebno osuđivanosti svih optuženika, se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

25. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

26. Slijedom navedenog, primjenom odredbi članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2025

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči