Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ferri, odvjetniku u Rijeci, Jadranska ulica 5/II, protiv tuženika Jadroagent, međunarodna pomorska i prometna agencija d.d., Rijeka, Trg Ivana Koblera 2, OIB: 95976200516, zastupanog po punomoćnici Jeleni Božović, odvjetnici u Rijeci, Matije Gubca 12 i ŽP, dipl.iur., punomoćnici tuženika po zaposlenju, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-182/2022-33 od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-182/2022-33 od 3. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika kojim je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu i odluke o zahtjevu za zaštitu prava, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te naknadu parničnog troška (točka I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženom naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka II izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže ukidanje iste i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te nastavno zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu od 1. lipnja 2000 obavljao poslove radnog mjesta šef vanjske službe u sektoru kombiniranog transporta (SKT) te da je u ožujku 2024. izvršena pretraga poslovnih prostorija tuženika zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela od strane tužitelja koja mu se u kaznenom postupku stavljaju na teret i to koristeći i poslovne prostorije tuženika na adresi [adresa] odnosno koristeći službeni automobil tuženika registarskih oznaka [registarska oznaka], da je zbog sumnje na počinjenja kaznenih djela tužitelj uhićen i proveden u istražni zatvor, da je navedenoj pretrazi poslovnih prostorija tuženika bio prisutan i tužitelj i to s lisicama na rukama. Nije sporno niti da je tužitelju, nakon navedenog, 21. ožujka 2024. izvanredno otkazan ugovor o radu te da je odlukom o otkazu ugovora o radu tužitelju stavljeno na teret: 1. korištenje poslovnih prostorija poslodavca, njegovih sredstava rada, poslovnih podataka i poslovne aktivnosti radi poduzimanja radnji temeljem kojih postoji osnovana sumnja u počinjenje kaznenih djela, 2. reputacijski rizik i smanjenje poslovnog ugleda tuženika i 3. dugotrajno izbivanje radnika zbog određivanja istražnog zatvora.

7. Nije sporno niti da je tužitelj pravovremeno na navedenu odluku tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava te pokrenuo ovaj sudski spor kao niti činjenica da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenje osobito teške povrede iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret odnosno postojanja osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa kod tuženika više nije moguć.

8. Pošavši od utvrđenja da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret (otkazni razlog broj 1. iz Odluke o otkazu - da je koristio poslovi prostor i imovinu poslodavca za počinjenje kaznenih djela koja mu se u kaznenom postupku stavljaju na teret) ali da je dokazao postojanje drugih osobito važnih činjenica (otkazni razlozi pod brojem 2. i 3. obrazloženja Odluke o otkazu) koje u svojoj sveukupnosti predstavljaju opravdan razlog za izvanredno otkazivanje tužitelju u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakon o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika, nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

9.1. Niti žalbeni navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP a u svezi s pogrešnom primjenom odredbe čl. 299. st. 1. ZPP jer je cijenio nalog Županijskog suda u Rijeci od 9. ožujka 2022. nije odlučan budući se isti navodi i u odluci o otkazu a utvrđenja o izvršenoj pretrazi i uhićenju tužitelja utvrđeni su i ocjenom drugih dokaza (saslušanjima svjedoka).

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

11. U smislu odredbe čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac može izvanredno otkazati radniku ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju da ako zbog osobito teške povrede radne obveze koju počini radnik ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć s time da poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bi imao opravdan razlog za otkazivanje tužitelju ugovora o radu zbog počinjenja osobito teške povrede radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć (razlog 1. iz Odluke o otkazu) predmet spora u ovoj žalbenoj fazi je ocjena prvostupanjske odluke u pogledu postojanja (drugih) osobito važnih činjenica u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR za otkazivanje tužitelju ugovora o radi. Stoga se žalbeni navodi tužitelja vezano za prvi otkazni razlog ukazuju neodlučnima. U tom smislu žalitelju valja reći da poslodavac u postupku u kojem se utvrđuje valjanost izvanrednog otkazivanja mora dokazati da je imao opravdani razlog za otkazivanje te kada je radniku otkazan ugovor i zbog osobito teške povrede i zbog osobito važne činjenice zbog koje radni odnos više nije moguć dovoljno je da poslodavac dokaže jedan od ta dva opravdana razloga. Stoga činjenica da je sud utvrdio da tužitelj nije počinio osobito tešku povredu koja mu se stavlja na teret ali da postoje druge osobito važne činjenice koje opravdavaju njegovo otkazivanje ne dovodi, suprotno žalbenim navodima, do proturječnosti ili nelogičnosti prvostupanjske odluke.

13. Tužitelj žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju druge dvije osobito važne činjenice zbog kojih je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu a koje predstavljaju razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je vršenje pretrage tuženikovih poslovnih prostorija koje se nalaze u istog zgradi terminala na [adresa] koju zgradu «dijeli» s uredima službenika Carine i drugih špediterskih firmi (koje se bave istom djelatnošću kao i tuženik) u prisutnosti tamo dovedenog tužitelja (s rukama vezanim u «lisicama») po djelatnicima policije, i uz dolazak (očito službenih) osoba u „fantomkama“ te uz sudjelovanje u provođenju pretrage i dviju djelatnica konkurentske špediterske firme iz iste zgrade pozvane da sudjeluju kao svjedoci radnje policije, dok su ostale osobe iz te zgrade gledale što se u prostorijama tuženika događa, što je popraćeno i u mediji te potom i činjenica upućivanja ubrzo nakon toga poziva tuženiku od strane njegovih poslovnih partnera u vezi s informacijama iznesenim u medijima tijekom ožujka 2022. u kojima se spominju i tužitelj i tuženik, izravno utjecalo na smanjenje poslovnog ugleda tuženika.

15. Na daljnje žalbene navode tužitelja valja reći da je točno da se u situaciji kada radnik nije na poslu zbog određivanja pritvora nije riječ o neopravdanom izostanku s posla koji inače predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje te da sama po sebi činjenica određivanja pritvora ne predstavlja osobito važnu činjenicu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR. Međutim određivanje pritvora protiv radnika može biti opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako ima za posljedicu radnikovu nemogućnost obavljanja rada koja je kod poslodavca izazvala poremećaj u procesu rada i to posebno u slučaju dužeg trajanja pritvora. U konkretnom slučaju upravo je to ostvareno, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja te o svojim utvrđenjima dao jasne i valjane razloge (da je tužitelju bio određen istražni zatvor u trajanju od 30 dana što je prema pravilima kaznenog procesnog prava najdulji rok na koji se istražni zatvor uopće može odrediti fizičkoj osobi po prvi puta, da pravni zastupnik tužitelja u razgovorima sa tuženikom koji su prethodili otkazivanju nije ničim otklonio postojanje potpune neizvjesnosti u pogledu vremena u kojem tužitelj neće biti u mogućnosti uredno osobno obavljati svoje obveze iz radnog odnosa prema tuženiku a pogotovo s obzirom na činjenicu da su se tužitelju na teret (u kaznenom postupku) stavljala teška kaznena djela, da je takav izostanak tužitelja s posla izazvao poremećaj u procesu rada kod tuženika imajući u vidu da je tužitelj obavljao poslove ovlaštenog vagara i to jednog od samo pet radnika koje zapošljava tuženik u odnosu na sveukupno zaposlenih 125 radnika tuženika čiji je rad tuženik morao nadomjestiti drugim radnikom) koje u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja i koja utvrđenja opširnim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

16. Određivanje pritvora tužitelju za koje je tuženik osnovano mogao očekivati da će trajati duže vrijeme, koje za posljedicu ima nemogućnost tužitelja da obavljanja rad za tuženika s time da je ta nemogućnost obavljanja poslova kod tuženika izazvala, suprotno paušalnim žalbenim navodima, poremećaj u procesu rada s obzirom da je tužitelj obavljao poslove odnosno radio u funkciji ovlaštenog vagara, koji poslovi se nužno moraju obavljati kod tuženika s obzirom na djelatnost kojom se bavi a ima zaposleno samo šest ovlaštenih vagara odnosno imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, i po shvaćanju ovog suda drugog stupnja ima karakter osobito važne činjenice zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, više nije moguć.

17. Prema izloženom, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 116. st. 1. i čl. 125. st. 1. ZR sud prvog stupnja tužbeni je zahtjev pravilno odbio u cijelosti.

18. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

19. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica