REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1361/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ŽH, protiv I-tuženice PH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika Katarina salon j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 61115444147, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽH, I- tuženice PH i zakonskog zastupnika II-tuženika ĐH, dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 09.10.2023. godine, a kojeg su sklopili prvotuženik PH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik KATARINA SALON j.d.o.o., [adresa], OIB: 61115444147, ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tuženica PH i II-tuženik Katarina salon j.d.o.o., sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 9.10.2023. godine. Navedeni radni odnos je odjavljen s danom 17.10.2023. godine. Svrha prijave je isključivo ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je Ugovor o radu od dana 09.10.2023. kojeg su sklopili I-tuženica i II-tuženik, ništetan.

2. I-tuženica i II-tuženik nisu podnijeli odgovore na tužbu.

3. Sud je izvršio uvid u popis računa za troškove zdravstvenih usluga pruženih u razdoblju od 9.10.2023. -5.2.2024. (list 3 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme (list 4 spisa) te je proveo dokaz saslušanjem I-tuženice i II-tuženika.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženica i II-tuženik.

6. Među strankama nije sporno da su I-tuženica i II-tuženik sklopili Ugovor o radu radi obavljanja poslova pomoćnog radnika u frizerskom salonu, koji radni odnos je bio zasnovan na određeno vrijeme počevši od 9. listopada 2023. Nije sporno niti da je I-tuženica stekla status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

7. Sporno je je li kod I-tuženice i II-tuženika postojala volja za sklapanjem Ugovora o radu te koja je bila pobuda za sklapanje tog pravnog posla, odnosno je li postojala namjera da se sklopi Ugovor o radu radi obavljanja posla koji je predmet tog ugovora.

8. Iz iskaza I-tuženice proizlazi da je prije zaposlenja kod II-tuženika studirala u Mostaru, nakon kojeg završetka studija se vratila u Zagreb. S obzirom da je prethodno bila studentica, saznala je putem zajedničkih poznanika da II-tuženik treba zaposlenika, a s obzirom na svoje interese prema šminci, zanimao ju je posao kod II-tuženika. Kod II-tuženika je radila sve pomoćne poslove koji se odnose na poslove iz domene frizerskog salona, tako da je pomagala pri feniranju, pranju kose, čišćenju i pravljenju frizura. Međutim, nakon početka rada kod II- tuženika se razboljela, osjećala je zbog toga pritisak i stres, pa je zaključila da bi ipak bilo najbolje da se usmjeri na profesionalni razvoj profesije za koju je stekla diplomu, a to je logopedija. Plaću za odrađeni posao primila je na račun.

9. U iskazu zakonska zastupnica II-tuženika ĐH navodi da je dana tržište rada vrlo nezahvalno, kako za poslodavca tako i za radnike. U odnosu na neka ranija vremena vrlo je teško naći osobu koja bi na dulji vremenski period radila pomoćne poslove kakve su u njezinom salonu izuzetno potrebni. Isto tako navodi da joj se često događa da na probni rad dođe nova zaposlenica, prikupi papire, izvrši prijavu koju je dužna izvršiti odmah, a ona se na radno mjesto više niti ne pojavi. U njezinom salonu manjak je radnika te navodi da danas sazna da postoji interes za zapošljavanje dodatne dvije osobe za rad na tim poslovima, da bi takvu ponudu objeručke prihvatila. Preko zajedničkih poznanika je saznala da I- tuženica traži posao, bilo joj je prihvatljivo da dođe na probni rad vidjeti sviđa li joj se raditi u frizerskom salonu, s nadom da će možda i ostati trajnije. I-tuženica je obavljala pomoćne poslove, javljala se na telefon, obavljala je poslove čišćenja, međutim nakon jednog kraćeg vremena rekla joj je da se ne osjeća dobro i da ona više ne bi radila. Vidjela sam da joj je bilo neugodno, ali to njoj nije bila nova situacija. Ujedno je navela da je nakon I-tuženice zaposlila i novu osobu koja je radila mjesec dana, financirala ju je, platila tečaj međutim i ona je otišla. Sada je ipak uspjela pronaći zaposlenicu koja je ostala te još uvijek radi. Navela je i da je platila sve poreze i obveze koje ima prema radniku.

10. Ovaj sud ocijenio je iskaze I-tuženice i zakonske zastupnice II-tuženika kao životne i uvjerljive jer je u današnje vrijeme posve životna situacija da poslodavac pronađe radnika za rad, prijavi ga, a da potom prilikom probnog rada radnik od rada kod poslodavca odustane. Naime, svjedočimo vremenu velike potražnje za radnicima pomoćnih poslova, ujedno i fluktuacije radne snage koja je veća nego ranijih godina, a čemu u prilog ide i općepoznata činjenica da se u velikom broju izdaju dozvole za boravak i rad strancima upravo radi nedostatka radne snage koji su državljani Republike Hrvatske.

11. Iskazi I-tuženice i zakonske zastupnice II-tuženika su suglasni, a osobito su suglasni u odlučnim činjenicama – da je postojala volja za sklapanje Ugovora o radu radi izvršenju posla, da je I-tuženica radila kod II-tuženika i to posao koji je bio predmet Ugovora o radu, da je bila prijavljena te da su redovito plaćeni svi dugovani doprinosi te da joj je bila isplaćena naknada za rad.

12. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da su I-tuženica i II-tuženik slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je I-tuženica odradila ugovoreni posao.

13. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

14. Prema tome, u pogledu tvrdnje tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru i da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena, primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO)

15. Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, a koje utvrđenje ništetnosti tužitelj ovom tužbom traži, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Pojednostavljeno, kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

16. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici prividnog ugovora, ovaj sud je utvrdio da Ugovor o radu koji su sklopili I-tuženica i II-tuženik nije bio prividan.

17. Nadalje, sukladno čl. 273. st.1. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Sukladno st. 2. istog čl. propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

18. Prema tome, i u pogledu nedopuštene pobude koja bi eventualno bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, kako to tvrdi tužitelj, posljedica bi bila ugovor bez pravnog učinka, dakle ne bi se utvrđivala njegova ništetnost koju tužitelj traži ovom tužbom.

19. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici za slučaj postojanja nedopuštene pobude za sklapanje ugovora, ovaj sud je utvrdio da prilikom sklapanja Ugovora o radu između I-tuženice i II-tuženika nije bilo nedopuštene pobude.

20. Sukladno čl. 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Ovaj sud je utvrdio da ugovor koji su sklopili I-tuženica i II-tuženik nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, a koji zaključak proizlazi iz svih provedenih dokaza.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženici

3. II. tuženiku