REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-9762/19-32
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Baranoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika AO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu i II-tuženika TO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I-tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, dana 08. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem pisane oporuke oporučiteljice ZO pred svjedocima od 28. travnja 208. godine suvlasnik u 2/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Krku, zk.č.br. 8914/1 KUĆA I DVOR, površine 583 m2.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika koji glasi: „1.Utvrđuje se da tužitelju ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], , temeljem naknadno pronađenih oporuka a temeljem prava o nasljeđivanju na ostavinu svoje pok. majke ZO, kćer Š,rođ. A ,iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanke RH , umrle **.**.2014.god.pripada pravo na cijelu nekretninu na [adresa], kćbr. 8914/1, KUĆA I DVOR, k. o. [katastarska općina].
2. Tuženici su dužni tužitelju priznati ovo pravo kao i da mu predaju dio imovine koja mu pripada sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe“.
kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je tužitelj sin ostaviteljice, oporučiteljice, pokojne ZO, kćer Š, rođ. A iz [adresa], IV. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanke RH, umrle **.**.2014., s time da su poslije smrti iste, za koju se smatralo da je umrla bez oporuke, utvrđeni zakonski nasljednici I nasljednog reda i to tužitelj, I-tuženik i II-tuženik, sinovi ostaviteljice, koji su se očitovali na nasljedstvo temeljem zakona i prihvatili se nasljedstva koje im po zakonu pripada i to tužitelj i II-tuženik osobno, dok je u ime I- tuženika temeljem ovjerene punomoći nasljedničku izjavu dao tužitelj, a sve na ostavinskom ročištu poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14. Naime rješenjem o nasljeđivanju nasljednicima iza pokojne ZO temeljem zakona su proglašeni tužitelj, I-tuženik i II-tuženik i to nasljednicima na jednake dijelove, svakome po 1/3 dijela sveukupnih nekretnina i pokretnina, koje rješenje je postalo pravomoćno 05. prosinca 2014. godine. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je u travnju 2015. godine tužitelj prilikom čišćenja i pospremanja za prodaju stana ostaviteljice na poleđini fotografije koja je bila zalijepljena samoljepivom trakom između fotografije i kartonske poleđine pronašao bijelu kovertu na kojoj piše „OPORUKA Biležnik“ te je otvorivši kovertu vidio da se u njoj nalazi vlastoručna oporuka ostaviteljice od 06. veljače 2006. godine i pisana oporuka pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine te je u vezi tih naknadno pronađenih oporuka u uredu javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić kao povjerenice suda dana 22. rujna 2015. godine održano ročište na kojem su donesena rješenja kojom se proglašavaju obje oporuke ostaviteljice. Inače jednom i drugom oporukom oporučiteljica je svoju nekretninu na [adresa], kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvor, k. o. [katastarska općina] ostavila tužitelju, svojem sinu te je na izvorniku oporuka stavljena klauzula proglašenja, a istog dana javni bilježnik je sukladno odredbi članka 235. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju donio rješenje kojim obavještava zakonske nasljednike koji nisu bili prisutni na ročištu o proglašenju oporuke o mogućnostima ostvarenja njihovih prava u parnici te je dana 20. studenog 2015. godine sukladno odredbi članka 244. stavka 4. Zakona o nasljeđivanju javni bilježnik dostavio naslovnom sudu ostavinski predmet s izvornicima proglašenih oporuka radi pohrane nakon što su zainteresirane osobe sukladno odredbi članka 235. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju obaviještene o proglašenju naknadno pronađenih oporuka. Isto tako punomoćnik tužitelja je ističući da su I-tuženik i II- tuženik zaprimili zapisnik s ostavinskog ročišta kod javnog bilježnika od 22. rujna 2015. godine o proglašenju oporuka, a na isto se nisu očitovali, niti su u zakonskom roku pokrenuli parnicu kojom bi eventualno osporavali oporuke, to dakle I-tuženik i II- tuženik ne osporavaju valjanost oporuka, naglasio kako tužitelj pretpostavlja da I- tuženik i II-tuženik ne suprostavljaju da bi nekretninu određenu u oporukama trebalo rasporediti upravo kako je to oporukama navela ostaviteljica. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje da je tužitelju temeljem naknadno pronađenih oporuka a temeljem prava o nasljeđivanju na ostavinu svoje pok. majke ZO pripada pravo na cijelu nekretninu na [adresa], bb, kč. br. [katastarska čestica] KUĆA I DVOR, k. o. [katastarska općina] te da su I- tuženik i II-tuženik dužni tužitelju priznati ovo pravo kao i predati tužitelju dio imovine koja mu pripada, s time da tužitelj pristaje da u cijelosti sam snosi trošak ovog postupka.
2. I-tuženik se očitovao na tužbu ističući kako priznaje i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-6896/14 po kojem tužitelju pripada samo 1/3 dijela nekretnina, ali ne daje suglasnost tužitelju za izmjenu tog rješenja o nasljeđivanju, jer niti nije dužan priznati da na osnovi izmijenjenog rješenja o nasljeđivanju tužitelju pripada više od 1/3 dijela nekretnine. Nastavno I-tuženik je istaknuo da 1/3 dijela predmetne nekretnine, koja mu pripada temeljem rješenja o nasljeđivanju, može biti u vlasništvu tužitelja samo ako isplati 1/3 dijela te nekretnine i to na osnovi procjene državnog procjenitelja Općinskog suda u Krku, s čime bi se vjerojatno složio i starij brat, II-tuženik u 1/3 njegova dijela te nekretnine. Isto tako I-tuženik je naglasio kako pokojna majka nikada nije spomenula oporuku, jer ili nije bila svjesna svojeg postupka ili jednostavno više nije znala kako tužiteljem upravljati, „sukob savjesti i ljubavi i jednakosti“. Dakle sva potraživanja tužitelja ne priznaje, ne prihvaća i kategorički odbacuje sve navode tužitelja u vezi T s punom indignacijom s ogorčenjem i žaljenjem, jer kada bi postupio po zahtjevu tužitelja povrijedio bi sva sjećanja i ljepotu jednostavnog života s tatom i mamom, nesebičnog požrtvovanja i puno rada koje su kroz život uložili za sve što su stvorili, a za to vrijeme tužitelj nije prstom maknuo na [adresa], niti u Kušlanovoj 54, ali je uvijek bio „grebegradska“, a tamo negdje među zvijezdama žalosni su otac i majka i u nevjerici. Nadalje I-tuženik je ističući kako vjeruje da bi grafolog svojim vještačenjem mogao sudu uspoređivanjem pisanja utvrditi tko je pisao oporuke naglasio da mu je 2010. godine, kada je došao sa suprugom na kratki posjet u Zagreb, pokojna majka donijela komadić papira, datum 23.04.2005. godine i rekla da je davno ranije htjela napisati oporuku na njegovo ime, ali nije znala da li je zainteresiran, da nije zaboravila sve što je za nju i „starog“ „napravil“ prije nego što je otišao za Australiju, bilo mu je neugodno i odgovarao ju je da nije „mrtvozornik“ i da je njezina izreka uvijek bila da su „svi tri jednaki“ i „izrasli ispod njezina srca“ i da u tom smislu neka tako i ostane. Tada mu se majka počela žaliti na „ OO“, govoreći da je „bezobrazan ko pas“, „sve kaj ima je zato što mu je“ ona „to omogućila“, „previše mu je vjerovala“ „kak nit na jednom računu u banki više nema penez“, pa joj je dao novce koje je tražila „stotku za doktora“, a i tužitelj je govorio da mu je mama „malo pomogla s kućom na Malešnici, ali to ne znači da bi ubuduće mogla živjeti s njim jer ona je tip - osoba koja može posvađati dva ormara u istoj sobi“. Inače kuću u [adresa] otac i majka izgradili su njegovim građevinskim materijalom, a koristili su i njegovu „struju“ i alate, kod „dobrog sineka AO ulazili su u „dućan“ i posluživali se materijalom i alatom, naravno „dućan“ je bio besplatan i sada bi to bila „kućica“ za OO po njegovom shvaćanju, „a gdje je bio kad je grmelo“, „uvijek je volio lovu iz tuđeg novčanika“. Slijedom navedenog punomoćnik I-tuženika je ostajući kod odgovora na tužbu predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te je ujedno istaknuo kako je suglasan da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.
3. Naprotiv II-tuženik se očitovao na tužbu na način da je priznao oporuku sačinjenu dana 28. travnja 2008. godine pred svjedocima kao istinitu i pravovaljanu, s time da je potpis na toj izjavi ovjerio kod javnog bilježnika dana 20. prosinca 2024. godine.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku prijedloga za proglašenje naknadno pronađene oporuke od 16. srpnja 2015. godine (list 4 spisa), u presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 17. studenog 2014. godine s potvrdom pravomoćnosti (list 5-6 i 21-22 spisa), u presliku zapisnika javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 22. rujna 2015. godine (list 7-8 spisa), u presliku dopisa javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 19. studenog 2015. godine (list 9 spisa), u presliku pisane oporuke pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine (list 10 spisa) te u presliku pisane oporuke od 06. veljače 2006. godine (list 11-12 i 18 spisa).
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika neosnovan, dok je u odnosu na II-tuženika, koji je priznao tužbeni zahtjev, osnovan, jer su I- tuženik i II-tuženik nužni suparničari, ali ne i jedinstveni suparničari.
6. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 17. studenog 2014. godine zakonskim nasljednicima iza pokojne ZO proglašeni tužitelj, I- tuženik i II-tuženik, sinovi ostaviteljice, koji su se prihvatili nasljedstva koje im po zakonu pripada i time naslijedili ostavinsku imovinu i to svaki u 1/3 dijela, što je razvidno i iz preslike rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 17. studenog 2014. godine s potvrdom pravomoćnosti (list 5-6 i 21-22 spisa). Isto tako nesporna je činjenica da je javni bilježnik Štefica Brozović Škrinjarić na zapisniku poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 22. rujna 2015. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja proglasio vlastoručnu oporuku ZO od 06. veljače 2006. godine, kao i pisanu oporuku ZO pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine, kojim oporukama je svoju nekretninu u [adresa], kč. br. [katastarska čestica], Kuća i dvor, k. o. [katastarska općina], ostavila tužitelju, a proizlazi i iz preslike zapisnika javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 22. rujna 2015. godine (list 7-8 spisa), preslike pisane oporuke pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine (list 10 spisa) i preslike pisane oporuke od 06. veljače 2006. godine (list 11-12 i 18 spisa). Naprotiv sporna je osnova tužbe, s obzirom da je I-tuženik osporavao valjanost predmetnih oporuka, pisane oporuke pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine te pisane oporuke od 06. veljače 2006. godine, navodeći da oporučiteljica, pokojna majka u trenutku sastavljanja tih oporuka nije bila sposobna za rasuđivanje, s time da je ujedno osporavao da bi pokojna majka vlastoručno potpisala pisanu oporuku pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine, odnosno da je vlastoručno napisala pisanu oporuku od 06. veljače 2006. godine.
7. Prvenstveno treba naglasiti da sukladno odredbi članka 26. stavka 1. i stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - u daljnjem tekstu ZN-a) oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, dok je naprotiv ništava oporuka ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno ako u trenutku sastavljanja oporuke nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili ako nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Isto tako prema odredbi članka 30. stavka 1. i stavka 2. ZN-a vlastoručna oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, s time da je korisno, ali ne i nužno, da su u vlastoručnoj oporuci naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena, dok je za pisanu oporuku pred svjedocima sukladno odredbi članka 31. stavka 1. i stavka 2. ZN-a karakteristično da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati pred sva istodobno nazočna svjedoka izjavi za ispravu bez obzira tko ju je sastavio da je to njegova oporuka te je pred njima potpiše, s time da će se na tu oporuku potpisati i svjedoci. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 65. stavka 1. ZN-a propisano ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije oporuke.
8. Imajući na umu da je nakon što je rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 17. studenog 2014. godine postalo pravomoćno, a isto je postalo pravomoćno dana 05. prosinca 2014. godine, javni bilježnik sukladno odredbi članka 235. stavka 1. ZN-a proglasio naknadno pronađene oporuke, pisanu oporuku od 06. veljače 2006. godine, kao i pisanu oporuku pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine, na ročištu poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 dana 22. rujna 2015. godine, na kojem nisu bili nazočni I- tuženik, niti II-tuženik, zakonski nasljednici iza pokojne ostaviteljice ZO, treba naglasiti da je odredbom članka 235. stavka 2. ZN-a propisano da se u tom slučaju, kada se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, proglasi naknadno pronađena oporuka, ne provodi ponovno ostavinski postupak, što je razumljivo, jer je ostavinski postupak pravomoćno završen, nego se o proglašenju oporuke obavještavaju zainteresirane osobe, zakonski nasljednici i upozorava da svoja prava na temelju oporuke mogu ostvarivati u parnici, što je tužitelj i učinio podnošenjem predmetne tužbe. Drugim riječima s obzirom da su sukladno odredbi članka 232. stavka 5. ZN-a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj, I- tuženik i II-tuženik, zakonski nasljednici koji se prihvatili nasljedstva, ali nisu vezane glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, rezultira time da, suprotno navodima tužitelja, I-tuženik, kao uostalom i II-tuženik, zakonski nasljednici, niti nisu morali osporavati valjanost naknadno proglašenih oporuka, već je tužitelj taj koji svoja prava temeljem tih oporuka ostvaruje u ovom parničnom postupku, što ujedno znači da je tužitelj sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio dužan dokazati sve pretpostavke valjanosti tih oporuka. Naprotiv iako je valjanost predmetnih oporuka u odgovoru na tužbu jasno osporavao I-tuženik i to kako vezano uz spornu sposobnost oporučiteljice ZO za rasuđivanje u trenutku sastavljanja tih oporuka, tako i vezano uz sporno pitanje da li je oporučiteljica ZO vlastoručno napisala pisanu oporuku od 06. veljače 2006. godine, odnosno da li je vlastoručno potpisala pismenu oporuku pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine, tužitelj, zastupan po punomoćniku, nije dokazao da je oporučiteljica ZO u vrijeme sastavljanja i potpisivanja predmetnih oporuka bila sposobna za rasuđivanje te da je vlastoručno napisala pisanu oporuku od 06. veljače 2006. godine, odnosno vlastoručno potpisala pismenu oporuku pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine smatrajući, pogrešno, da je I-tuženik, ukoliko je htio osporavati valjanost predmetnih oporuka, morao u zakonskom roku pokrenuti parnicu. Isto tako treba napomenuti da punomoćnik tužitelja niti nije dokazao kada je I-tuženik, koji nesporno nije bio nazočan na ročištu dana 22. rujna 2015. godine kada je u ostavinskom postupku poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 javni bilježnik Štefica Brozović Škrinjarić proglasio naknadno pronađene oporuke, o istom obaviješten, jer iz dostavljene dokumentacije, preslike zapisnika javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 22. rujna 2015. godine (list 7-8 spisa), kao i preslike dopisa javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić od 19. studenog 2015. godine (list 9 spisa) samo proizlazi da će javni bilježnik o tome obavijestiti I-tuženika i II-tuženika i to I-tuženika, kada tužitelj dostavi točnu adresu istog, s obzirom da zna da je I-tuženik u Australiji promijenio adresu, odnosno proizlazi da su o proglašenju naknadno pronađenih oporuka obaviještene zainteresirane osobe, ali bez naznake da kada su o tome obaviješteni I-tuženik i II- tuženik.
9. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 26. stavka 1. i stavka 2. ZN-a, odredbom članka 30. stavka 1. i stavka 2. ZN-a, odredbom članka 31. stavka 1. i stavka 2. ZN-a, odredbom članka 235. stavka 2. ZN-a, odredbom članka 232. stavka 5. ZN-a, odredbom članka 221 a ZPP-a te odredbom članka 331. stavka 1., stavka 2. i stavka 4. ZPP-a sud je tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika odbio kao neosnovan, dok je naprotiv u odnosu na II- tuženika usvojio kao osnovan, jer je II-tuženik priznao pisanu oporuku oporučiteljice ZO pred svjedocima od 28. travnja 2008. godine pravovaljanom, čime je priznao da je tužitelj temeljem te oporuke uz ranije rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Štefice Brozović Škrinjarić poslovni broj O-6896/14, UPP/OS-75/14 od 17. studenog 2014. godine naslijeđeni 1/3 dijela predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Krku, zk.č.br. 8914/1 KUĆA I DVOR, površine 583 m2, ujedno naslijedio i daljnjih 1/3 dijela predmetne nekretnine i to dio, koji je ranije, prije proglašenja predmetne pisane oporuke pred svjedocima, naslijedio II-tuženik, na koji način je tužitelj postao suvlasnik predmetne nekretnine u 2/3 dijela te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
10. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a te je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, jer su punomoćnik tužitelja i punomoćnik I-tuženika suglasno predložili da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok II-tuženik, koji je priznao tužbeni zahtjev, niti nije zatražio naknadu troška parničnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
U Zagrebu, dana 08. travnja 2025. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 3. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. I-tuženiku po punomoćniku
3. II-tuženiku putem e oglasne ploče suda
U Zagrebu, dana 08. travnja 2025. godine
