Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-538/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene DR i dr. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbe privatne tužiteljice FR, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1341/2020.-57 od 15. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti opunomoćenice privatne tužiteljice AR, odvjetnice u [adresa], **.**.2025.,

p r e s u d i o

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba privatne tužiteljice FR, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na 1. optuženu DR zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. KZ/11. pa se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U ostalom dijelu žalba privatne tužiteljice FR odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) oslobodio je optužbe 1. optuženu DR i 2. optuženog VR da bi počinili kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. KZ/11. te kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci pobijane presude.

2. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP privatna tužiteljica je obvezana naknaditi troškove kaznenog postupka.

3. Protiv presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica FR putem opunomoćenice Zrinke Prlić, odvjetnice u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženike proglasi krivim te ih obveže da privatnoj tužiteljici naknade troškove kaznenog postupka, podredno, da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz odgovarajuću uputu po članku 487. ZKP u pogledu učinjenih povreda, relevantnih dokaza, kvalifikacije djela i obrazlaganja razloga presude i činjenica koje valja utvrditi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP na zahtjev privatne tužiteljice izražen u žalbi, na sjednicu drugostupanjskog vijeća pozvani su privatna tužiteljica, opunomoćenica privatne tužiteljice i optuženici, a sjednici je pristupila odvjetnica AR, u zamjenu za odvjetnicu Zrinku Prlić, dok uredno obaviješteni privatna tužiteljica i optuženici nisu pristupili pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba privatne tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu privatna tužiteljica kada osporava prvostupanjsku odluku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP tvrdeći da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, onima koja čine obilježja kaznenog djela i na kojima se zasnivaju zaključci o odgovornosti i krivnji optuženika i onima koji se tiču dokaza da bi optuženici počinili kazneno djelo koje im se privatnom tužbom stavlja na teret, kao i da razlozi koje iznosi u analizi medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka te iskaza privatne tužiteljice, optuženika i svjedoka su nedostatni, proturječni, pristrani te opterećeni kontradikcijama i nelogičnostima.

8. Naime, prvostupanjski je sud reproducirao sve provedene dokaze, a potom u odnosu na svako terećeno kazneno djelo i svakog optuženika jasno, jednostavno i određeno obrazložio zašto smatra da 1. optužena DR i 2. optuženi VR nisu počinili kazneno djelo tjelesne ozlijede iz članka 117. stavak 1. KZ/11. i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Izneseni razlozi su u skladu s provedenim dokazima i ovaj drugostupanjski sud nije pronašao nikakve bitne proturječnosti u iznesenim razlozima, kao niti proturječnosti između izreke i obrazloženja pobijane presude. Pri tome treba napomenuti da žaliteljica nije posebno naznačila u čemu konkretno nalazi proturječnosti, odnosno istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već samo istu navodi paušalno, pozivajući se na odredbu ZKP kojom je to regulirano, naglašavajući da joj je nedostatnim obrazloženjem povrijeđeno osnovno ljudsko pravo na pravično suđenje.

9. U pravu je žaliteljica kada pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11. stavljeno na teret 1. optuženoj DR te se zaključak suda da 1. optuženica nije počinila ovo kazneno djelo, za sada, ne može prihvatiti. Naime, oštećena FR je neposredno nakon događaja, istoga dana, zatražila liječničku pomoć, prilikom prijema upućuje da je ozljede zadobila „u fizičkom napadu susjede“, dijagnosticiran joj je udarac u glavu i abdomen, a iz nalaza i mišljenja vještakinje za sudsku medicinu dr. Martine Tkalčić proizlazi da je zadobila oteklinu ispod lijevog oka i manju oguljotinu kože ispod lijevog oka, što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je nastala udarcem slabog intenziteta, a mehanizam nastanka ozljede može se uklopiti u dinamiku događaja opisanu u medicinskoj dokumentaciji i iskazu privatne tužiteljice. Privatna tužiteljica je u iskazu navela da ju je 1. optužena DR u jednom trenutku udarila po lijevoj strani lica, nije mogla reći čime, u predjelu oka. Iskaz privatne tužiteljice je u skladu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinske vještakinje, međutim, iz ovakvih činjenica prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da nije bilo moguće utvrditi mehanizam nastanka predmetne ozljede, što je netočno, a s obzirom na iskaz privatne tužiteljice, zadobivenu ozljedu i nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje. Osim toga, ostaje nerazjašnjeno, a s obzirom da su i privatna tužiteljica i optuženici spominjali da je između privatne tužiteljice i optuženika bio verbalni sukob, gdje su bile sukobljene strane, na kojoj međusobnoj udaljenosti i u kojoj je to situaciji s obzirom na položaj sukobljenih strana 1. optužena DR mogla udariti privatnu tužiteljicu, a da bi taj udarac mogli pripisati njezinom nehaju. S obzirom na izloženo, činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11. i 1. optuženu DR je pogrešno utvrđeno.

10. U odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članak 117. stavak 1. KZ/11. koje se privatnom tužbom stavlja na teret 2. optuženom IR, a prema činjeničnom opisu privatne tužbe on je ovo djelo počinio hvatanjem za ramena i nadlaktice čime joj je nanio modrice i podljeve na ramenima i nadlakticama, činjenično stanje je ispravno utvrđeno. Naime, ove ozljede ne proizlaze iz povijesti bolesti KB Merkur, Kirurške poliklinike od 27. travnja 2020., dok iz nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje dr. Martine Tkalčić proizlazi da ove ozljede nisu objektivizirane i ne predstavljaju ozljede u sudskomedicinskom smislu, stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da 2. optuženi VR nije počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11.

11. Vezano uz kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. prvostupanjski je sud na temelju iskaza sudionika događaja, kao i svjedoka istog, ispravno zaključio da je kritične zgode došlo do verbalnog sukoba između privatne tužiteljice s jedne strane i optuženika s druge strane, da su sukobljene strane duže vrijeme u lošim odnosima zbog neriješenih imovinskopravnih donosa, da je privatna tužiteljica u više navrata podnosila kaznene prijave te prijave inspekcijskim službama protiv optuženika te da osim iskaza privatne tužiteljice niti jedan dokaz ne upućuje da su 1. optužena DR i 2. optuženi VR počinili kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. na štetu FR, koja u odnosu na ovo kazneno djelo ima status oštećene kao tužiteljice. To s obzirom da je državni odvjetnik rješenjem ODO u Zagrebu broj KP-DO-3624/2020-4 od 17. lipnja 2020. odbacilo kaznenu prijavu protiv 1. osumnjičene DR i 2. osumnjičenog VR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski će sud ponovno provesti postupak protiv 1. optužene DR zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. KZ/11., ispitati sve sudionike i očevice događaj na okolnost nastanka ozljede lijevog oka oštećene FR, te na nesporan način utvrditi kako je ista nastala, odnosno je li 1. optužena postupala s izravnom ili neizravnom namjerom, u kojem slučaju bi ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ili povredu kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. S obzirom na izloženo, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu privatne tužiteljice u odnosu na 1. optuženu DR i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11. i u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i uputio predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, dok je u ostalom dijelu žalba privatne tužiteljice neosnovana pa je na temelju odredbe članka 482. ZKP odbio žalbu privatne tužiteljice kao neosnovanu te u neukinutom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči