Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-134/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optužene GS, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO-545/2023 od 6. studenog 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 636/2023 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 636/2023 od 5. rujna 2024., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) optužena GS, rođena IS, oslobođena je optužbe da bi počinila dva kaznena djela, činjenično i pravno opisana u izreci prvostupanjske presude i to: kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano po članku 278. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, kao i nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se žalba prihvati te da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je optužena GS, zastupana po branitelju Hrvoju Korši, odvjetniku iz [adresa], navodeći da je žalba državnog odvjetništva u cijelosti neosnovana te je predložila da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani zamjenik županijskog državnog odvjetnika i optužena GS, a pristupio je branitelj optuženice, odvjetnik Hrvoje Korša koji je u cijelosti ostao kod navoda iznesenih u odgovoru na žalbu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP zapravo se sadržajno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno upire u pravilnost činjeničnih utvrđenja u pogledu odlučnih činjenica.
8. Državni odvjetnik navodi da vremensko razdoblje od ožujka do kolovoza 2013. dovodi u sumnju istinitost navoda optuženice da je usluga učinjena zbog potrebe hitnosti, pri čemu da nije životno logično da FS u toliko dugom vremenskom razdoblju nije mogao naći vremena za potpisivanje spornih ugovora, pa je to morala učiniti optuženica, tim više što se FS nije nalazio u nekom mjestu koje bi mu onemogućilo osobno dogovoriti kupoprodaju nekretnine. Drži da nisu uvjerljivi niti logični navodi optuženice kako je pristala temeljem navedene punomoći zastupati osobe koje nikada nije upoznala jer je bezrezervno vjerovala ČS, a osobito iz razloga što je prošlo dovoljno vremena da je ona sama u međuvremenu mogla stupiti u kontakt s tim osobama te je mogla zatražiti od njih potvrdu Željkovih navoda. Za državnog odvjetnika je neprihvatljivo da nije pročitala prilikom potpisivanja kupoprodajni ugovor niti tko su u njima navedeni kao stranke, a što je nužno za svaku poslovno sposobnu osobu, poglavito kada nastupa u ime trećih. Budući da iz samog ugovora i osobnih podataka osoba koje je optužena IS (Dušanić) temeljem krivotvorene punomoći zastupala, jasno da proizlazi da se ne radi o osobama koje zbog starosti i bolesti ne bi bile u mogućnosti osobno potpisati ugovor s obzirom da su u ugovoru navedeni i njihovi datumi rođenja i podaci koji proizlaze iz same krivotvorene punomoći.
9. Suprotno stavu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka analizirajući provedene dokaze izveo pravilan zaključak da nije dokazano subjektivno obilježje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. KZ/11, odnosno da nije dokazana namjera optuženice da bi počinila inkriminirana kaznena djela.
10. Prije svega valja istaknuti da kazneno djelo prijevare iz članka 236. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekog lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
11. Slijedom navedenog, kako niti jednim od izvedenih dokaza, odnosno iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi da su ispitani svjedoci, odnosno MS, BS, ĆS, TS i CS pregovarali o kupoprodaji nekretnine niti su poznavali optuženicu, samim time pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nema dokaza da bi optuženica dovela oštećenike (suvlasnike nekretnine) lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu. Naime, za prijevarnu namjeru odlučan je trenutak sklapanja pravnog posla, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sve oko kupoprodaje nekretnine u suvlasništvu oštećenika dogovarao pokojni FS, a da se optužena IS (Dušanić) pojavljuje tek u tehničkom djelu procesa kupoprodaje, kada na temelju dane punomoći potpisuje kupoprodajni ugovor. Kada se uzme u obzir da su oštećenici dali punomoć nepoznatoj osobi koju su prvi puta vidjeli tek prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora, a za punomoć tek kasnije saznali da je krivotvorena, s tim u vezi da je optužena IS (Dušanić) koja je u tom periodu bila trudna, pogrešno mislila da pomaže FS prihvatila ovlast zastupanja oštećenika i po nalogu FS doputovala u Banja Luku i po spornoj punomoći potpisala kupoprodajni ugovor. Međutim, nema niti dokaza da bi optuženica bila upoznata s vjerodostojnosti punomoći ovjerene kod javnog bilježnika, a koju joj je dao FS. Neovisno o vremenskom odmaku između naznačenog datuma ovjere i datuma potpisivanja kupoprodajnog ugovora, suprotno stavu državnog odvjetnika, kod optuženice nije dokazano da bi imala svijest ni o pribavljanju punomoći niti o namjeri prijevare prema oštećenicima, već je njeno djelovanje bilo, doduše, naivno, ali usmjereno da FS učni uslugu, a čiju zakonitost usluge nije provjeravala.
12. Budući da je FS pregovarao o cijeni nekretnine kao bitnom elementu kupoprodajnog ugovora te načinu isplate s US, potencijalnim kupcem, nema dokaza da je optuženica znala o okolnostima isplate jer je FS prebijao jedan dio duga kupoprodajne cijene, pa se stoga niti pribavljanje protupravne imovinske koristi ne može pripisati optuženici.
13. Stoga žalba državnog odvjetnika ne dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te je sud za svoja utvrđenja dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao i povrede zakona na štetu optuženice, pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
