Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-836/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijana Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 368/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević i Bajs u Zagrebu, Smičiklasova 18/II, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i povratka na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1578/2022-20 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1578/2022-20 od 2. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopustivosti Odluke tuženog o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja Klasa: ZGH- 11-22-1106 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 26. svibnja 2022., zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženog nije prestao te na vračanje tužitelja na rad kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I izreke). Također je naloženo tužitelju da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 eura (točka II izreke).

2. Presudu pobija tužitelj zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje nedopuštenosti redovnog otkaza ugovora o radu zbog organizacijskih razloga i zahtjev za vraćanje na rad.

5. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženog temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. studenog 2019. bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnik voditelja podružnice ... te da mu je tuženik isti otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. Isto tako nije sporno da je tužitelj u zakonom propisanom roku iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, te da je tužba podnesena u zakonskom roku. Nadalje da je tuženik za namjeravano otkazivanje ugovora o radu tužitelju zatražio prethodnu suglasnost sindikata koji djeluju kod poslodavca s obzirom da tužitelj spada u tzv. zaštićenu kategoriju radnika te da suglasnost od strane sindikata nije uskraćena.

6. Pošavši od utvrđenja da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju (krajem 2021.) pokrenuo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika radi potrebne reorganizacije poslovanja a kako bi se poslovi kod tuženika obavljali ekonomičnije po jednom principu za tuženika u cjelini u kojem su sudjelovali i sindikati koji djeluju kod tuženika, da je u svibnju 2022. tuženik donio interne akte (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji Korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom o Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 13. svibnja 2022.) kojima je reorganizirao svoje poslovanje na način da je proveo centralizaciju poslova i ukinuo suvišne organizacijske jedinice po podružnicama koji su bili objavljeni na oglasnim pločama i internet stranicama tuženika, da je poslodavac samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te da Zakon o radu daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa, da su promijenjeni Pravilnici o organizaciji i Odluka o koeficijentima složenosti poslova za radna mjesta izvan grupe složenosti poslova, a na kojem radnom mjestu je radio i tužitelj (pomoćnik voditelja podružnice ...) koje radno mjesto je izvan grupe složenosti poslova i koje nije dijelom Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019.(u daljnjem tekstu KU) pa se isto ne ustroja nego ga poslodavac samostalno utvrđuje odlukom nakon provođenja procesa savjetovanja sa sindikalnim parterima, da je u okviru navedene reorganizacije tuženik ukinuo organizacijsku jedinicu Ured voditelja podružnice Gradska groblja u kojoj je radio tužitelj te ukinuo i radno mjesto tužitelja, da se poslovi koje je obavljao tužitelj sada više ne obavljaju u podružnici, da su poslovi koje je obavljao tužitelj preraspoređeni na više radnika u Korporativnim servisima gdje se obavljaju zajedno sa poslovima podrške/potpore iz drugih funkcionalnih grupa, da podružnice sada obavljaju poslove iz svoje osnovne djelatnosti s time da imaju samo svoje stručne službe unutar koje se obavljaju poslovi iz osnovne djelatnosti podružnice te voditelja podružnice koji imaju tajnicu, dok poslove podrške u radu voditelja podružnice, što su prije obavljali pomoćnici voditelja, sada obavljaju korporativne funkcije, da je tužitelj utvrđen tehnološkim viškom, da tuženik s obzirom na činjenicu da je jedino tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu pomoćnika voditelja podružnice ... nije bio u obvezi voditi računa o kriterijima propisanim čl. 115. st. 2. ZR sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik prilikom otkazivanja tužitelju ugovora o radu postupao sukladno zakonom propisanoj proceduri, da je imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju jer je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao zbog organizacijskog razloga – ukidanja njegovog radnog mjesta te zaključio da je predmetni otkaz ugovora o radu tužitelja dopušten i zakonit pa kako se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke nedopuštenosti pobijane odluke jer je tuženi otkazao tužitelju ugovor o radu poštujući odredbe čl. 115. st. 1. st. 1. ZR odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Ispitujući pobijanu presudu a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

9. Tako je pravilno utvrdio da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika radi potrebne reorganizacije poslovanja sukladno čl. 127. ZR, reorganizirao svoje poslovanje na način da je ukinuo radno mjesto tužitelja slijedom čega da je došlo do prestanka potrebe za obavljanje poslova koje je do tada obavljao tužitelj te da je prije otkazivanja zatražio od sindikata koji djeluju kod tuženika, s obzirom da je tužitelj radnik stariji od 60 godina, prethodnu suglasnost za otkazivanje njegovog ugovora o radu pa kako zatražena suglasnost od strane sindikata nije uskraćena da se smatra da je ista, sukladno odredbi čl. 151. ZR, dana.

10. Žalbeni navodi kojima tužitelj ostaje kod svojih tvrdnji da tuženik nije proveo savjetovanje o utvrđivanju i zbrinjavanju tehnološkog viška sa sindikatima u smislu odredbe čl. 127. ZR nisu osnovani. Naime tuženik je u ovoj pravnoj stvari dokazima koje je predložio, a koje je sud prvog stupnja proveo i pravilno ocijenio, dokazao kako je došlo do utvrđivanja kolektivnog viška na nivou cjelokupnog tuženog a u sklopu sa predviđenom i nakon toga provedenom reorganizacijom poslovanja kojom je tuženik centralizirao svoje poslovanje na način da je organizirao da se određeni poslovi koji su se do tada obavljali u različitim podružnicama obavljaju na jednom mjestu, a sve radi smanjenja troškova poslovanja i bolje učinkovitosti uslijed čega je za obavljanje nekih poslova trebao manji broj izvršitelja nego što je to bilo ranije odnosno zbog čega je, kao u konkretnom slučaju, došlo do trebe da se ukinu određene organizacijske jedinice i radna mjesta u tim jedinicama te da je (iskaz svjedokinje ĐJC) savjetovanje o utvrđenju i zbrinjavanju kolektivnog viška provedeno u odnosu na sve sindikate koji su formirani kod tuženika.

11. Isto tako s obzirom na činjenicu da je tuženik za namjeravano otkazivanje ugovora o radu tužitelju zatražio prethodnu suglasnost sindikata koji djeluju kod poslodavca budući tužitelj spada u tzv. zaštićenu kategoriju radnika te da suglasnost od strane sindikata nije uskraćena sukladno odredbi čl. 151. st. 4. ZR, što tužitelj žalbom niti ne osporava, nisu osnovani žalbeni navodi da se tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja nije proveo postupak suodlučivanja sa sindikatom, jer se u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZR smatra da je sindikat sa odlukom poslodavca suglasan.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je autonomno pravo poslodavca da proces poslovanja organizirao na njemu najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice te da posljedično navedenom ima pravo zbog gospodarskih i organizacijskih razloga i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta te poslove određenog radnog mjesta prerasporediti na druga radna mjesta što je u konkretnom slučaju tuženik donošenjem svojih internih akata i učinio. Stoga se žalbeni navodi kojim tužitelj ističe da tuženik kao poslodavac nije mogao mijenjati sistematizaciju utvrđenu KU odnosno da je ista suprotna odredbi čl. 167. KU, ukazuju neosnovanim, jer autonomno pravo poslodavca da organizira poslovanje na način kako njenu odgovara ne može biti ograničeno odredbama KU.

13. Iz provedenog postupka odnosno pravilne ocjene provedenih dokaza (iskaz svjedokinje ĐJC te pravilnika tuženika), suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je tuženik proveo veliku reorganizaciju, ukinuo više organizacijskih jedinica i više radnih mjesta i okviru je ukinuo i organizacijsku jedinicu voditelja podružnice ... i radno mjesto pomoćnika voditelja te podružnice (s time da predmetna reorganizacija nije bila prividna odnosno kozmetičke izmjene naziva radnih mjesta) upravo kako bi se poslovi kod tuženika obavljali ekonomičnije, centralizirano i s manje troškova postizali optimalni rezultati u okviru koje je ukinuto i radno mjesto tužitelja s time da su poslovi njegovog radnog mjesta preraspoređeni na više radnika u Korporativnim servisima gdje se ti poslovi, po novoj organizaciji, obavljaju zajedno sa poslovima podrške/potpore iz drugih funkcionalnih grupa dok podružnice, po novoj organizaciji poslovanja, obavljaju poslove iz svoje osnovne djelatnosti i imaju samo svoje stručne službe unutar koje se obavljaju poslovi iz osnovne djelatnosti podružnice. Stoga je i po stavu ovog suda drugog stupnja tuženik dokazao da je za otkazivanje tužitelju imao opravdan razlog u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, jer ukidanje radnog mjesta tužitelja, u konkretnom slučaju predstavlja organizacijski razlog iz navedene odredbe ZR za otkazivanje ugovora o radu.

14. Stoga su neodlučna opširna razmatranja žalbe tužitelja, koje navode je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka a koje je sud prvog stupnja uzeo u obzir prilikom odlučivanje te argumentirano iste otklonio jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZR.

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog stava pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR kada je utvrdio da je pobijana odluka o otkazu dopuštena.

16. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica