Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-513/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SH, zbog kaznenog djela iz čl. 113. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/15., 61/2015., 101/17., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) i optuženog SH podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1030/2021-15 od 29. travnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025. u prisutnosti optuženog SH i branitelja optuženog Joška Čeha, odvjetnika,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe ODO-a i optuženog SH kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1030/2021-15 od 29. travnja 2024. optuženi SH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, prouzročenjem smrti iz nehaja iz čl. 113. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo optuženi SH je na temelju čl. 113. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08-24), optuženi SH dužan je u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 7.000,00 eura (sedam tisuća), od čega iznos od 588,96 eura (petsto osamdeset osam eura i devedeset šest centi) predstavlja troškove provedene obdukcije mrtvog tijela KH, iznos od 99,54 eura (devedeset devet eura i pedeset četiri centa) predstavlja troškove analize alkohola u krvi i mokraći optuženika, iznos od 642,38 eura (šesto četrdeset dva eura i trideset osam centi) predstavlja troškove toksikoloških vještačenja, iznos od 250,00 eura (dvjesto pedeset) predstavlja troškove prijevoza mrtvog tijela KH iz [adresa] u [adresa], iznos od 1.542,24 eura (tisuću petsto četrdeset dva eura i dvadeset četiri centa) predstavlja troškove balističkog vještačenja, iznos od 2.874,78 eura (dvije tisuće osamsto sedamdeset četiri eura i sedamdeset osam centi) predstavlja troškove biološkog vještačenja, iznos od 218,60 eura (dvjesto osamnaest eura i šezdeset centi) predstavlja troškove daktiloskopskog vještačenja, iznos od 378,85 eura (tristo sedamdeset osam eura i osamdeset pet centi) predstavlja troškove psihijatrijskog vještačenja optuženika, dok iznos od 404,65 eura (četiristo četiri eura i šezdeset pet centi) predstavlja paušalni trošak.
2. Protiv te presude žale se ODO i optuženi SH po branitelju Jošku Čehu, odvjetniku.
2.1. ODO se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda.
2.2. Optuženi SH žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud u smislu čl. 483. st. 1. ZKP/08-24 ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika, niti je optuženik odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.
5. Optuženi SH je u žalbi zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, pa je održana javna drugostupanjska sjednica na koju su pristupili optuženi SH te branitelj optuženog Joško Čeh, odvjetnik, dok na sjednicu nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik.
6. Žalbe ODO-a i optuženog SH nisu osnovane.
7. U pobijanoj presudi nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24. Naime, prvostupanjski sud najprije kod utvrđivanja koje su činjenice neosporene utvrđuje, prema sadržaju obrane optuženika, da je neosporena činjenica ona koja se odnosi na sadržaj oblika krivnje optuženika (toč. 7. razloga). Potom sud u toč. 20. razloga ponavlja utvrđenje o postupanju optuženika kod kritičnog događaja s nesvjesnim nehajem. Dio razloga iz toč. 20.1. predstavlja svojevrsni višak i izlaganje stajališta suda kako je vezan sadržajem optužbe i kako ne može utvrditi da je optuženik postupao s svjesnim nehajem kod počinjenje kaznenog djela, iako je njegovo stajalište da bi se radilo o tom obliku krivnje. Nema tu nikakvog proturječja izreke i razloga ili znatnog proturječja razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je optuženika proglasio krivim za postupanje s nesvjesnim nehajem kako je to izloženo u izreci i za to je dao neproturječne razloge u obrazloženju. Stoga u pobijanoj presudi nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
9. U pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj izlaže tvrdnje o dvije činjenice koje nisu ispravno, po njemu, utvrđene. Radi se o utvrđenju položaja puške u času opaljenja i smjeru strijelnog kanala, koje činjenice po žalitelju potvrđuju obranu optuženika o položaju puške u času opaljenja i isključuju ocjenu suda o nevjerodostojnosti obrane optuženika, odnosno vjerodostojnosti iskaza svjedoka S. Ova činjenica je jedina osporena obranom optuženika. Ne radi se o odlučnoj činjenici, već o važnoj činjenici, kako je to i istaknuto u žalbi. No, ove činjenice ne mogu se utvrđivati personalnim dokazima, već isključivo na temelju sadržaja provedene obdukcije i nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja, kao objektivne podloge za zaključke o pravcu strijelnog kanala. Iz mišljenja vještaka dr. Antonia Alujevića proizlazi da je ulazna strijelna rana bila sljepoočno lijevo, da se nastavlja strijelni kanal koji završava izlaznom ranom sljepoočno tjemeno desno. Pružanje strijelnog kanala opisano je od naprijed, dolje i desno prema natrag dolje i lijevo. Ako se pregleda fotodokumentacija očevida vidljivo je pružanje ozljede na glavi žrtve praktički ravno (slike 6-14, listovi 126-128 spisa) od sljepoočnice do tjemena. Tijekom dokaznog postupka nalaz i mišljenje vještaka je pročitan uz suglasnost stranaka i razgledana je fotodokumentacija očevida. Ta dokazna građa ne podržava žalbenu tvrdnju o pružanju strijelnog kanala, već naprotiv potvrđuje činjenična utvrđenja o ocjenu dokaza kakvu je izveo prvostupanjski sud. Druga činjenica koja se osporava je pitanje uvjerljivosti obrane optuženika da u vrijeme konzumiranja alkohola nije imao znanje da će nakon toga ići hraniti pse i otići u lov. Navedena tvrdnja je apsolutno nevažna u spletu činjenica koje određuju ovo kazneno djelo. Optuženik je, znajući za prethodnu konzumaciju alkohola s puškom krenuo u lov i to je jedina bitna činjenica. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika po ovoj žalbenoj osnovi.
10. Državni odvjetnik i optuženik žale se zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik traži strože kažnjavanje preocjenjujući značenje utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, dok optuženik, također preocjenjujući značenje tih okolnosti, traži blaže kažnjavanje. Prvostupanjski je sud opravdano kao olakotne okolnosti optuženiku cijenio raniju neosuđivanost, ocjenjujući ovo kazneno djelo kao izolirani eksces u neporočnom životu optuženika, da je počinjenjem kaznenog djela i osobno pogođen što proizlazi iz ocjene obrane optuženika i iskaza svjedoka KH, brata žrtve. Otegotnim mu je ispravno cijenjeno odlazak u lov u pripitom stanju što je protivno pravilima lovstva, a i kršenje osnovnih pravila sigurnosti u lovu. Cijenjen je i stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, uz ispravnu ocjenu da se radi o najvišem stupnju povrede zaštićenog dobra. Uzimajući sve navedeno u obzir, kao i stupanj krivnje, koji je najniži, prvostupanjski sud opravdano optuženika osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Ovakvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada traži strože kažnjavanje na temelju istih okolnosti, ali niti optuženik kada pledira za blažim kažnjavanjem. U odnosu na žalbu optuženika valja navesti kako mu prvostupanjski sud nije dvostruko vrednovao činjenicu smrti žrtve, već je istu cijenio u pogledu ispunjavanja sadržaja pojma jačine povrede zaštićenog dobra (moguće u rasponu od pokušaja, preko različitih oblika sudioništva, do ostvarenja zaštićene posljedice). Također i pitanje smanjene ubrojivosti koje je utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem je prvostupanjski sud cijenio unutar pitanja osobnih posljedica po optuženika, time da ovu okolnost sud niti ne mora nužno cijeniti olakotnom (čl. 26. KZ/11).
12. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalbe ODO-a i optuženog SH nisu osnovane, valjalo je iste odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08-24.
U Varaždinu 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
