Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-108/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog FF, zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/15., 61/2015. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog FF, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Kzd-19/2022 od 20. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu za mladež FFA,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog FF kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi FF proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 (prvostupanjski je sud pogrešno označio primjenjivi Kazneni zakon navođenjem Narodnih novina broj 118/18. koji zakon nije važio u vrijeme počinjenja djela i nije blaži za počinitelja). Optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za svako počinjeno kazneno djelo na temelju čl. 172. st. 2. KZ/11 u trajanju od po 8 mjeseci. Na temelju čl. 51. KZ/11 optuženi FF je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako optuženi FF u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počni novo kazneno djelo te ako u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude ispuni obvezu uzdržavanja u ukupnom iznosu od 98.600,00 kn / 13.086,47 eura, a koja posebna obveza mu je izrečena na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

1.1. Ukoliko optuženi FF u roku od 1 godine od dana pravomoćnosti presude bez opravdanog razloga ne izvrši posebnu obvezu isplate dospjelog nepodmirenog iznosa dužnog uzdržavanja koja mu je izrečena i ne isplati maloljetnim oštećenicima ŽF, SF i ZF na račun njihove zz i majke KF (sada TF) iznos od 98.600,00 kn / 13.086,47 eura, sud može na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08, prvostupanjski sud nije naveo puni naziv zakona i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženi FF dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-24 u paušalnom iznosu od 1.250,00 kn / 165,90 eura, u roku od 15 dana, dok će se o eventualnim preostalim troškovima postupka donijeti posebno rješenje.

2. Protiv presude žali se optuženi FF po branitelju Pavli Peršiću, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Optuženi FF je putem branitelja Pavla Peršića, odvjetnika zatražio da ga se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, tako da je održana javna drugostupanjska sjednica na koju je pristupila zamjenica županijske državne odvjetnice u Varaždinu Ksenija Vidović Vincek, dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni optuženi FF i branitelj optuženika Pavle Peršić, odvjetnik.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je u izreci pobijane presude opisano postupanje optuženika s neizravnom namjerom, a da prvostupanjski sud u razlozima obrazlaže i utvrđuje postupanje optuženika s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Žalitelj smatra da je na taj način ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 368. st. 1. toč. 11. ZKP/08. U izreci pobijane presude izrijekom je opisana svjesna komponenta izravne namjere (svjestan obilježja kaznenog djela, čl. 28. st. 1. KZ/11), ne svjesna komponenta neizravne namjere (svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, čl. 28. st. 3. KZ/11) – "iako svjestan svoje obveze i u mogućnosti istu ispunjavati". Isto je tako opisana i voljna komponenta izravne namjere prvog stupnja "nije redovito ni u cijelosti plaćao" (hoće njihovo ostvarenje, čl. 28. st. 2. KZ/11). Tome je, u cijelosti sukladno izreci, u razlozima opisano utvrđenje prvostupanjskog suda o optuženikovom počinjenju kaznenih djela s izravnom namjerom.

7.1. Žalitelj, nadalje, tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer iz spisa nije izdvojen kao nezakoniti dokaz dio iskaza svjedoka TF. O zakonitosti tog dokaza pravomoćno je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Kžzd-28/2024- 6 od 26. ožujka 2024. pa se to pitanje ne može s uspjehom ponavljati u žalbi protiv presude.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

8. Žalitelj osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda pozivom na sadržaj isprava i to potvrda o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, podataka FINE o blokadi žiro računa društva Tominić d.o.o., podataka o skraćenom stečaju društva, te tvrdi da iz ovih podataka proizlazi da optuženik nije ostvarivao prihode iz rada u inkriminiranom periodu. Nadalje, navodi se kako je nevjerodostojan dio iskaza svjedoka TF o tome što je saznala od policijskog službenika BF o poslovanju optuženika. Drugi svjedoci nemaju saznanja o poslovanju optuženika, iako su ga viđali u salonu namještaja. Žalitelj tvrdi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da je optuženik u inkriminiranom razdoblju kupio automobil marke BMW, iako je njegova majka iskazala kao svjedok da je ona vlasnica istoga. Navedena činjenica nije provjerena kod tijela nadležnog za registraciju vozila, a niti je utvrđeno tko je i za koji iznos kupio automobil. Uz žalbu optuženik je priložio i izvod iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da više nije vlasnik stana u [adresa].

9. Kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 čini onaj počinitelj koji ne uzdržava dijete koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom. U konkretnom je predmetu prvostupanjski sud utvrdio spornu činjenicu optuženikova neplaćanja uzdržavanja za troje djece izvođenjem dokaza, ali i ocjenom da obrana optuženika ne udovoljava kriterijima i inverziji tereta dokazivanja iz čl. 172. st. 3. KZ/11. Naime, na optuženiku leži teret dokaza postojanje opravdanih razloga zbog kojih nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje. Razlozi koje optuženik navodi u svojoj obrani, a koji se odnose na stečaj društva i prestanak poslovanja ne predstavljaju opravdane razloge za nemogućnost plaćanja uzdržavanja za djecu jer se radi o poslovno uvjetovanim razlozima, ne osobnim ili zdravstvenim stanjima koja bi dovela do nemogućnosti rada. Naprotiv, majka optuženika je kao svjedok iskazivala da optuženik nema nikakve bolesti i da je potpuno radno sposoban. Stoga, utvrđenje prvostupanjskog suda koje proizlazi iz iskaza svjedoka o tome da su viđali optuženika u poslovnom prostoru i u prodaji namještaja te utovaru istoga u prijevozno sredstvo govore o ostvarivanju prihoda od rada optuženika u inkriminiranom periodu. Tome protivno ne govore pribavljene isprave o prihodima optuženika i o dugovima njegova društva te stečaju tog društva, jer je kod optuženika postojala obveza plaćanja uzdržavanja, a isti nije pružio dokaze o postojanju opravdanog razloga za nemogućnost plaćanja uzdržavanja. U odnosu na automobil BMW žalitelj ispušta iz vida činjenicu koja proizlazi iz iskaza svjedoka TF o tome da joj je majka optuženika rekla da je optuženik na nju, majku, prenio vlasništvo automobila. Osim toga, svjedokinja CF iskazala je kako je optuženik živio u [adresa], da je dolazio do roditelja u Pazin koristeći taj automobil, ne zna kako je optuženik plaćao režije u stanu, ali mu ona nije davala novac. U tom je smislu irelevantna tvrdnja žalitelja o potrebi utvrđivanja stvarnog vlasnika pribavljanjem odgovarajućih isprava, jer je prvostupanjski sud dao jasne razloge za svoja činjenična utvrđenja. Pitanje vlasništva stana, a koji je bio opterećen založnim pravom i na kojoj nekretnini žrtve nisu uspjele ostvariti naplatu potraživanja za uzdržavanje, je irelevantno u smislu utvrđivanja mogućnosti naplate potraživanja, pri čemu je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik stanovao u tom stanu u inkriminirano vrijeme. Ispravna je ocjena o vjerodostojnosti pojedinih personalnih dokaza, nasuprot ocjeni o nevjerodostojnosti obrane optuženika i iskaza svjedoka CF, jer je ta ocjena izvedena primjenom pravila logike i životnog iskustva. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika po ovoj osnovi pobijanja.

10. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa njegova žalba sadržava i žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama po čl. 478. ZKP/08. Prihvaćajući utvrđenja iz prvostupanjske presude o okolnostima od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne, ovaj sud drugog stupnja prihvaća i utvrđene pojedinačne kazne za svako od tri kaznena djela iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, kao i izrečenu jedinstvenu kaznu od jedne godine. Rok kušnje određen je sukladno izrečenoj kazni zatvora, uvjetna osuda izrečena je uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 56. KZ/11, a posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 dopunjava i pojačava učinak izrečene uvjetne osude te je ista ispravno i zakonito izrečena. Ovom sankcijom ostvariti će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

11. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženog FF nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke