Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1663/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća , Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc.Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-276/2019 od 23. siječnja 2023., dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-276/2019 od 23.siječnja 2023. u dijelu pod točkom II izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 23.725,26 EUR.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-276/2019 od 23. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 23.725,26 EUR do iznosa od 50.725,26 EUR (za iznos od 27.000 ,00 EUR) te sudi:

Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA OIB 52634238587, isplatiti tužiteljici ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],daljnji iznos od 27.000,00 EUR na ime naknade štete zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2017. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-276/2019 od 23.siječnja 2023. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 644,94 EUR.

IV Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-276/2019 od 23.siječnja 2023. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 2.520,85 Eur do iznosa od 13.561,85 EUR (za iznos od 11.041,00 EUR).

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 11.041,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8.travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog žalbenog postupka u iznosu od 1.246,81 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 9.000,00 EUR (slovima: devet tisuća eura) tj. 67.810,50 kn (slovima: šezdeset sedam tisuća osamsto deset kuna i pedeset lipa), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2017. godine do isplate i to do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49 % godišnje, od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi od 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu poviše dosuđenih 9.000,00 EUR / 67.810,50 kn, a do zatraženih 59.725,26 EUR / 450.000,00 kn, tužbeni zahtjev o d b i j a s e kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici iznos od 2.520,85 EUR (slovima: dvije tisuće petsto dvadeset eura i osamdeset pet centa) tj. 18.993,32 kn (slovima: osamnaest tisuća devetsto devedeset tri kune i trideset dvije lipe), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2023. godine do isplate po stopi od 5,50 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 14.206,79 EUR/106.600,00 kn, zahtjev za naknadu troškova tužiteljice o d b i j a kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom II izreke kao i u odbijajućem dijelu odluke o trošku parničnog postupka pod točkom III izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud pobijanu odluku temeljio jedino i isključivo na sadržaju psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja te je formalistički stavio u okvire Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske pojedine vidove štete koje je tužiteljica pretrpjela a da pri tome nije uzeo u obzir posebne okolnosti štetnog događaja koje je pretrpjela tužiteljica kao maloljetna osoba te ne uzimajući u obzir na koji način će se posljedice štetnog događaja cjeloživotno reflektirati na tužiteljicu u budućem životu.

6. Nadalje tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici iznos od 9.000,00 EUR a što predstavlja samo djelomičnu pravičnu novčanu naknadu s obzirom da je tužiteljica kao maloljetna osoba bila žrtva teških i brutalnih kaznenih djela.

7. Među strankama nije sporno da su kaznena djela učinjena na štetu tužiteljice od strane zatvorenika SE za vrijeme dok se nalazio u bijegu s izdržavanja kazne zatvora u [adresa] .

8. Među strankama je sporna odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se odgovornost tužene temelji na čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 150/11, 12/13) štetnog događaja) prema kojem štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska, a s obzirom da je u ovom konkretnom slučaju tužena propustila održavati zgradu zatvora u [adresa] a što je rezultiralo olakim bijegom zatvorenika SE koji je za vrijeme bijega prouzročio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, povredu časti i dostojanstva na štetu tužiteljice.

10. Prema tome u ovom konkretnom slučaju su kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave a to su: nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave (Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav), postojanje štete, te uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

11. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

-da je SE zbog kaznenih djela počinjenih za vrijeme trajanja bijega na štetu tužiteljice pravomoćno osuđen presudom Županijskog suda u Rijeci posl. broj Kzd -3/2017 od 6. travnja 2018. preinačenom u pogledu odluke o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kžzd -13/2018 od 7. veljače 2019. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina,

-da je radi utvrđivanja opsega i visine štete provedeno kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje po vještacima doc. prim. dr. sc. Danieli Petrić, dr. med. specijalisti psihijatru, subspecijalistu dječje i adolescentne psihijatrije te forenzične psihijatrije, kao i mr. Ivani Frančula Modrčin, specijalisti kliničke psihologije koje su izvršile psihološko-psihijatrijsku obradu tužiteljice,

-da su vještaci u pisanom nalazu i mišljenju utvrdili da tužiteljica prije štetnog događaja nije bila psihijatrijski liječena, da je sam događaj (seksualno zlostavljanje, prijetnje, razbojništvo) od strane odrasle muške osobe za tužiteljicu koja je bila u dobi od 16 godina (doba adolescencije) bio zastrašujući a što je rezultiralo skupom dijagnoza ,

-da u početnoj fazi pored dijagnoze Akutne stresne reakcije F 43.0 bili su ispunjeni i kriteriji za dijagnozu Sindrom zlostavljanja Y07, Posttraumatski stresni poremećaj F 43.1 koji perzistiraju kroz dvije godine od predmetnog događaja te su promjenjivog intenziteta, iako su u pogoršanju zadnjih mjeseci prije vještačenja zbog godišnjice događaja i poziva za vještačenje,

-da su kod tužiteljice ispunjeni kriteriji za postavljanje dijagnoze Ponavljajućeg depresivnog poremećaja F 33.0, sada s blagom epizodom, a da su tijekom srednje škole bili ispunjeni kriteriji za postavljanje dijagnoze Depresivne epizode (reaktivne) F 32 a nakon toga ponavljajući depresivni poremećaj,

-da su vještakinje zaključno u svom mišljenu utvrdile da je kod tužiteljice zbog štetnih posljedica vezanih za svaku pojedinu dijagnozu došlo do smanjenja opće životne aktivnosti u ukupnom opsegu od 25 %, te su na prigovore tužiteljice ustrajale u svom mišljenju da je njena životna aktivnost s osnova štetnog događaja smanjena u omjeru od 25%, navodeći da ponašanje tužiteljice oscilira a nakon štetnog događaja tužiteljica je trpjela poremećaj prilagodbe, protekom vremena zaostale su i daljnje smetnje u smislu otežanog funkcioniranja, nefunkcioniranja, poremećaja spavanja, noćnih mora, ružnih slika događaja i straha a pri tome tužiteljica je u adolescentskoj dobi kada se ruše okviri, time da je nakon događaja došlo do narušavanja dinamike unutar obitelji, da tužiteljica od 2019. više nije tražila pomoć psihijatra te je kod zadnje posjete psihijatru 2. srpnja 2019. izjavila da je zadovoljna, time da joj se javljaju i pojačavaju smetnje prije rasprave, ili kada pročita nešto u novinama pa reagira impulzivno no trudi se u funkcioniranju, ima simpatiju i realizirala je emotivnu vezu, da je traumatsko iskustvo izravno utjecalo na razvojne procese kod tužiteljice u adolescenciji uobičajenog odvajanja od roditelja, formiranja seksualnog identiteta, formiranja vlastite ličnosti te jačanju samopoštovanja kao i na percepciju svijeta kao opasnog mjesta zbog čega su ovi razvojni procesi pod utjecajem traumatskog događaja,

-da su vještaci utvrdili da je tužiteljica trpila primarni strah u situaciji ugroženosti u vremenu prijetnji ,seksualnog zlostavljanja 60-70 minuta, sekundarni strah (i odlazak u školu, razne situacije za vrijeme pohađanja nastave) u trajanju do ispisivanja iz srednje škole u [adresa] (10 mjesec 2017.), te u vrijeme dobivanja pisma od počinitelja, sekundarni strah blagog intenziteta tijekom perioda izloženosti ispitivanjima (u vrijeme odlaska na sud, za vrijeme ispitivanja na sudu, nakon suda kao i tijekom medijskog izvještavanja) kroz razdoblje od 5 godina.

12. Prvostupanjski sud je, na temelju naprijed navedenih utvrđenja, a uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, zaključio da je primjerena novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 9.000,00 EUR i to za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u visini od 5.000,00 EUR a za strah 4.000,00 EUR.

13. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan niti je prihvatljiv za ovaj drugostupanjski sud, a na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima .

14. Prema odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Prema tome u smislu odredbe čl. 1100. i čl. 19. ZOO-a sud će u svakom pojedinom slučaju uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti, vrstu ozljede kao i sve okolnosti nastanka štete koja je prouzročila povredu prava osobnosti utvrditi primjerenu novčanu naknadu.

16. S obzirom da se u ovom konkretnom slučaju radi o tužiteljici koja je kao maloljetna osoba u dobi od 16 godina doživjela niz povreda prava osobnosti i to povredu, ugleda, časti, dostojanstva, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, primarni strah u situaciji ugroženosti u vremenu prijetnji, seksualnog zlostavljanja i razbojništva u kojem se bojala za svoj život kao i kasnijeg sekundarnog straha koji će biti prisutan kroz razdoblje od 5 godina tada sud kod donošenja pobijane odluke nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio iznos od 9.000,00 EUR smatrajući ga pravičnom novčanom naknadom.

17. Naime kada se uzmu u obzir okolnosti ovog konkretnog slučaja a posebno da se radi o djevojci u osjetljivom razdoblju svog odrastanja u dobi od 16 godina, te s obzirom da se radi o posebno teškom traumatskom događaju koji će dugoročno utjecati na njen daljnji razvoj, a na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je primjerena novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 36.000,00 EUR stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te dosuditi tužiteljici daljnji iznos od 27.000,00 EUR.

18. Ovdje valja reći da sud u svakom pojedinom predmetu uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja odmjerava visinu naknade neimovinske štete a Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje neimovinske štete nisu puke matematičke formule koje se automatizmom primjenjuju na pojedini slučaj.

19. S obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

20. U konkretnom slučaju kada se uzme kvantitativni uspjeh (visina tužb. zahtjeva) i kvalitativni (pravni osnov) uspjeh tužiteljice u ovom sporu ista je uspjela 80,13% dok je tuženik uspio 19,87% što znači da je tužiteljica uspjela u većem omjeru pa je njen konačni uspjeh u omjeru od 60,27% stoga tužiteljici pripada za sastav tužbe po Tbr. 7. t. 1.-500 bodova, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 7. t. 1. Tarife- 500 bodova, sastav podnesaka 15.06.2021.,16.11.2021.,28.09.2021.,15.06.2021. za svaki po 500 bodova po Tbr. 8. t. 1. za ročišta 04.02.2020., 20.01.2020., 12.11.2019., 09.12.2022. po Tbr. 9. t. 1. Tarife - za svako ročište po 500 bodova ukupno 5.000 boda odnosno 10.000,00 EUR plus PDV-25 % što ukupno iznosi 12.500,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja -1.061,85 EUR, što sveukupno iznosi 13.561,85 EUR.

21. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. Tužiteljici je priznat trošak ovog žalbenog postupka za sastav žalbe po Tbr. 10. t. 1.-1.243,75 EUR što s PDV-25% iznosi 2.342,75 EUR no kako je tužiteljica uspjela u ovom žalbenom postupku u omjeru od 53,22% ista će primiti iznos od 1.246,81 EUR.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević