REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedijev trg 11

P-2464/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO GENERALSKI STOL, OIB: 04522324004, Generalski stol, Generalski stol 104b, kojeg zastupa punomoćnica Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu i umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja NN, prema generalnoj punomoći, zamjenice punomoćnika tuženika Irine Daskal, odvjetnice u Karlovcu i punomoćnika umješača na strani tuženika AN, odvjetnice u OD Grgić&partneri u Zagrebu, dok je donio i objavio 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.105,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 539,82 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za sudske pristojbu na presudu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 21. kolovoza 2021. oko 12 sati kasko osiguranik tužitelja FN upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] dionicom državne ceste broj 23 Duga Resa – Senj, kada mu je na 15km + 700m ispred vozila iskočila divljač – srna, koju nije mogao izbjeći, zbog čega je došlo do sudara vozila i divljači. Tom prilikom na vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FN nastala je imovinska šteta. Djelatnici Policijske postaje Duga Resa obavili su očevid predmetnog štetnog događaja te izuzeli dlaku divljači koja je udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Prema javno dostupnim izvorima i javnim ispravama, mjesto nastanka štetnog događaja nalazi se na prostoru državnog lovišta IV/129 GENERALSKI STOL kojim upravlja lovoovlaštenik LOVAČKO DRUŠTVO GENERALSKI STOL, Generalski Stol 104B, Generalski Stol, OIB: 04522324004, ovdje tuženik. Vozilo registarske oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FN bilo je na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016245269113 čije pokriće je prošireno djelomičnim kasko osiguranjem od rizika sudara sa životinjama. Tužitelj je temeljem odštetnog zahtjeva oštećenom FN isplatio dana 6. rujna 2021 osigurninu u visini imovinske štete koja mu je u predmetnom štetnom događaju nastala na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] odnosno iznos od 1.105,58 EUR/8.330,00 HRK. Tuženik za konkretnu štetu odgovara kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a na temelju odredbe članka 1066. ZOO-a. Budući da odgovornost za nastalu štetu snosi tuženik, to je tužitelj isplatom navedene štete stekao pravo regresa prema istome i to temeljem odredbe članka 963. ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik osporava da bi se radilo o sudaru vozila u vlasništvu FN i divljači – srne, budući da je života napustila mjesto događaja. Tuženik također osporava da bi se radilo o sudaru koju vozač nije mogao izbjeći. Naime, radi se o preglednom dijelu ceste gdje se s lijeve i desne strane nalazi nisko raslinje, do nezgode je došlo tijekom dana, te je vidljivost bila odlična. Iz priloga tužbi nije moguće utvrditi da li je vozač prilagodio način vožnje uvjetima na cesti, da li je primijenio svu dužnu pažnju, pogotovo obzirom na činjenicu da je širim pregledom mjesta događaja od strane policijskih službenika utvrđeno da se na 1250 metara prije mjesta događaja nalazio vidljivo postavljen prometni znak opasnosti “divljač na cesti“ s dopunskom pločom važenja 2000 m. Tuženik osporava da bi navedeno mjesto događaja uopće bilo lovište kojim upravlja tuženik, a obzirom je čl. 11. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim područjima. Obzirom da je do nezgode došlo na državnoj cesti broj 23, Duga Resa – Senj, tuženik ističe kako se uopće ne radi o lovištu, jer je upravo zakonom propisano da lovište ne može biti ustanovljeno na javnoj cesti. Tuženik osporava visinu isplaćene štete, te navodi da nije odgovoran za nastalu štetu obzirom na činjenicu da je do nezgode došlo na javnoj cesti na kojoj prema ranije navedenim odredbama Zakona o lovstvu uopće niti ne može biti ustanovljeno lovište. Nadalje, tuženik će do pripremnog ročišta dostaviti i zapisnike o lovu iz kojih će biti vidljivo da se predmetnog dana, a niti dan prije nije vršio lov, čime će tuženik dokazati da nije odgovoran za nastalu štetu prema čl. 80. st. 2. Zakona o lovstvu. Tuženik prigovara da bi uopće bio pasivno legitimiran u ovom postupku, budući da je u vrijeme nastanka štetnog događaja Ministarstvo poljoprivrede imalo sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 804271894 s osiguravajućom kućom Euroherc osiguranje d.d., predmet osiguranja je upravo građanskopravna izvanugovorna odgovornost svih davatelja prava lova i lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji i to za štetu od divljači koja između ostalog nastane uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleti divljači na motorno vozilo. U skladu s gore navedenim tuženik je dopisom od 22. svibnja 2022. uputio tuženika da se sa zahtjevom za naknadu štete obrati Euroherc osiguranju, međutim tuženiku nije poznato iz kojeg razloga tužitelj nije tako postupio. Obzirom da tuženik smatra kako za eventualnu štetu treba odgovarati Euroherc osiguranje d.d. kao osiguratelj, tuženik predlaže Naslovu da postupi sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, te ovaj podnesak dostavi Euroherc osiguranju, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kako bi navedeno društvo stupilo u ovaj postupak kao umješač na strani tuženika, radi postizanja intervencijskog učinka odluke koja bude donesena u ovom predmetu.

3. Podneskom od 22. veljače 2024. Euroherc osiguranje d.d. je izjavio da ima pravni interes stupiti u parnicu u gore navedenoj pravnoj stvari budući je tuženik na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti br. 804271894 pa se predlaže da Naslovni sud dopusti miješanje Euroherc osiguranja d.d. u parnici. Umješač se pridružuje navodima i prijedlozima tuženika, i osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Umješač u cijelosti poriče činjenični navodi tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u čl. 9. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu), pa se stoga osporava pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi. Smatra da u izostanku bilo kakvih tragova na kolniku i same divljači, odnosno na ovako oskudnom činjeničnom supstratu i dokumentaciji koje je dostavljena uz tužbi nije moguće provesti niti prometno vještačenje niti utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja, pa se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Umješač osporava odgovornost za s tetu i iz razloga s to nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi c l. 80. st. 6. toc . 2. Zakona o lovstvu, za s tetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: 1. Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, 2. Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Iz citirane odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna s teta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenica ne navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Nadalje, umješač ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Slijedom navedenog, umješač ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. nadležne uprave za ceste, jer nije postupila sukladno zakonskim odredbama prema kojima javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena. Opreza radi, umješač ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. U podnesku od 4. ožujka 2024. tuženik dostavlja zapisnike o obavljenom lovu za dane 20. kolovoza 2021. te 21. kolovoza 2021., iz kojih je vidljivo da je u navedene dane u okviru lovišta tuženika vršen pojedinačni lov u mjestima “Korita“ i “Lauši“. Tuženik posebno napominje da su navedena mjesta na velikoj udaljenosti od mjesta nezgode Gornji Zvečaj, te da je lov vršen u noćnim satima na način da je lovac pojedinac streljao u divljač sa lovačke čeke.

5. U podnesku od 21. ožujka 2024. umješač na strani tuženika navodi da iz dostavljene dokumentacije u spisu proizlazi da je do štetnog događaja došlo na kolniku, te na kolniku nije bilo prometne signalizacije iz koje bi proizlazilo da se provodi skupni lov. Imajući u vidu naprijed navedene odlučne činjenice, umješač smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Jednako tako, nesporno je da predmetna šteta nije posljedica lova u lovištu, pa je isključena odgovornost lovoovlaštenika pa time i tuženika.

6. U podnesku od 3. veljače 2025. tužitelj navodi kako je zaprimio nalaz i mišljenje dipl. ing. Robert Spudić te se očituje da ne ističe primjedbe. Iz provedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi kako je obzirom na režim vožnje osiguranika tužitelja nalet bio neizbježiv unatoč činjenici da je isti propisno upravljao predmetnom prometnicom. Imajući u vidu da se na konkretni odnos primjenjuje načelo odgovornosti temeljem krivnje, iz utvrđenih činjenica prometnim vještačenjem, nesporno je utvrđeno kako ne postoji krivnja niti doprinos na strani osiguranika tužitelja niti bilo koje treće osobe. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

7. U podnesku od 26. veljače 2025. umješač na strani tuženika navodi kako su rezultati prometnog vještačenja neodlučni za odluku u sporu, budući je nesporno da šteta nije nastala za vrijeme provođenja lovnih aktivnosti na mjestu štetnog događaja, a isto tako je kroz sudsku praksu potvrđen stava da cesta na kojoj je je došlo od udara vozila u divljač na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta - čl. 9. do 11. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 99/18- dalje ZOL), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari osoba zadužena za javne ceste. Već samo zbog ovoga, prema mišljenju tuženika, izostaje odgovornost pravne osobe koja upravlja lovištem za štete ove vrste – tako i VTS Pž-1812/2024-2 od 19. kolovoza 2024. godine.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: potvrdu MUP-a (str. 4. – 5. spisa), prijava štete – kasko (str. 6. – 7. spisa), Zapisnik (str. 9. spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti (str. 10. spisa), preslika prometne dozvole (str. 11. spisa), Obavijest o izvršenoj procjeni štete (str. 12. – 13. spisa), Popis ovlaštenih servisnih partnera (str. 14. – 17. spisa), preslike fotografija (str. 21. – 31. spisa), Podaci o vozilu (str. 32. – 38. spisa), Izvadak po transakcijskom računu (str. 39. spisa), Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (str. 40. – 46. spisa), preslika karte (str. 47. spisa), podaci o ugovoru (str. 48. spisa), polica AO osiguranja (str. 60. spisa), odgovor na odštetni zahtjev (str. 61. spisa), Zapisnik o obavljenom lovu (str. 99. – 100. spisa). Sud je saslušao svjedoke FN, HN i ŠN. Sud je priklopio spis MUP-a, klasa: 211/04/21-O/7813, te je proveo prometno – tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Robertu Spudiću iz Zagreba, na okolnost dinamike i visine štete na vozilu.

9. Sud nije proveo dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka SN i ĆN niti dokazni prijedlog da se od HLS-a odnosno Ministarstva poljoprivrede pribavi podatak kojem lovištu pripada mjesto štetnog događaja jer je na ročištu za glavnu raspravu od 29. travnja 2024. tuženik odustao od tih dokaznih prijedloga, odnosno učinio nespornim da mjesto štetnog događaja pripada lovištu Generalski stol kojim upravlja tuženik. Sud nije proveo niti dokazni prijedlog vještačenjem po vještaku veterinarske struke jer je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga. Sud nije proveo niti dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem policijskih službenika koji su vršili očevid na okolnost dinamike štetnog događaja jer ocijenio da bi provođenje tih dokaza bilo suvišno s obzirom na to da je sud priklopio spis MUP-a i proveo vještačenje na okolnost dinamike. Sud nije proveo financijsko vještačenje na okolnost plaćene premije i isplate štete jer se radi o nespornim činjenicama.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 1.105,58 eura koji tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je isplatio temeljem police automobilske odgovornosti broj 016245269113, čije pokriće je prošireno djelomičnim kasko osiguranjem od rizika sudara sa životinjama, radi štete na motornom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], oštećenog u štetnom događaju od 21. kolovoza 2021.

12. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja po polici automobilske odgovornosti broj 016245269113, čije pokriće je prošireno djelomičnim kasko osiguranjem od rizika sudara sa životinjama (polica na str. 10. spisa), niti je sporno da je tuženik bio osiguranik kod Euroherc osiguranja d.d. prema polici osiguranja od odgovornosti br. 804271894. Nije sporno da je motorno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač FN, bilo oštećeno u štetnom događaju od 21. kolovoza 2021. oko 12,00 sati na dionici državne ceste broj 23 Duga Resa – Senj, kod mjesta Generalski stol (Potvrda MUP-a na str. 4. – 5. spisa) i da je tužitelj 6. rujna 2021. radi popravka oštećenja na motornom vozilu ispatio iznos od 1.105,58 eura vlasniku vozila - osiguraniku (preslika prometne na str. 11. spisa te potvrda na str. 39. spisa). Na ročištu za glavnu raspravu od 29. travnja 2024. tuženik je učinio nespornim da mjesto štetnog događaja pripada lovištu kojim upravlja tuženik, dok je na ročištu za glavnu raspravu od 4. ožujka 2025. tuženik učinio nespornim da je predmetnog dana na motorno vozilo naletjela srna.

13. U ovom postupku je sporno je li osnovan tuženikov prigovor isključive odgovornosti vozača motornog vozila za štetu te visina štete. Sporna je i primjena materijalnog prava.

14. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema sobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost tuženika prema tužiteljevom osiguraniku u smislu navedene zakonske odredbe.

15. Iz Zapisnika o obavljenom lovu za dane 20. i 21. kolovoza 2021. je vršen pojedinačni lov u mjestima Korita i Lauša.

16. Iz iskaza svjedoka HN proizlazi da se oko dionice državne ceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nalazi lovište Generalski stol, kojim upravlja tuženik, dok državna cesta broj 23 prolazi kroz lovište s obzirom na to da se lovište nalazi i s jedne i s druge strane te ceste. Lovište je određeno prirodnim međama te je označeno tablom. Na dan štetnog događaja 21. kolovoza 2021. nije bilo lovnih aktivnosti. Nakon što je svjedoku predočeno na kojem točno mjestu i iz kojeg smjera kretanja je išlo vozilo, svjedok je naveo da bi prema tome mjesto štetnog događaja bilo oko 600 metara prije kraja lovišta, te da u krugu od oko 2 km nije bilo nikakvih lovnih aktivnosti, bilo skupnih, bilo pojedinačnih. Nakon što su svjedoku predočeni zapisnici na str. 99 i str. 100 spisa, svjedok je naveo da je te zapisnike sastavljao lovnik i da se radi o mjestu lova koje je udaljeno oko 6 km, odnosno 3 do 4 km od mjesta nezgode. Na poseban upit suda koliko daleko se divlja životinja udaljava od mjesta u kojem se nalazi unutar lovišta u trenutku kada čuje pucanj iz oružja, svjedok odgovara da se srna koja se uplaši udalji oko 50 do 100 metara, a zatim se primiri, dok se divlja svinja udalji oko 200 m ako nije pogođena, osluškuje, a zatim se primiri. Prema lovnom kalendaru je bilo dopušteno loviti srnu (običnu, spol muško) i divlju svinju. Svjedok navodi da je osobno došao na mjesto štetnog događaja i da divljač nije bila pronađena jer se udaljila. Pojašnjava da je mjesto štetnog događaja prirodnim granicama odijeljeno od mjesta gdje je vršen pojedinačni lov dana 20. kolovoza 2021. u kojem je osmotrena srna, te se između nalaze dva brda i borova šuma koja prema njegovim saznanjima zbog velike udaljenosti i navedenih prirodnih prepreka sprječavaju prijenos zvuka iz mjesta vršenja lova u mjesto štetnog događaja.

17. Iz iskaza svjedoka ŠN proizlazi da taj svjedok nema nikakva saznanja o štetnom događaju, dok se ne može sjetiti je li na dan štetnog događaja 21. kolovoza 2021. vršen lov. Nakon što je svjedoku predočena isprava na str. 100 spisa svjedok navodi da je moguće da je osobno sastavljao tu ispravu. Navodi da se njegova čeka nalazi oko 3 km od ceste i da je fiksna.

18. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su iskazivali logično, uvjerljivo, a njihovi iskazi nisu u proturječju s ispravama u spisu, dok stranke nisu prigovarale istinitosti iskazi svjedoka. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da u lovištu Generalski stol na dan štetnog događaja nije vršen pojedinačni niti skupni lov, već se lov na dan štetnog događaja vršio u mjestu "Lauši", što proizlazi iz Zapisnika na str. 100. spisa, a dan prije štetnog događaj u mjestu "Korita", a koje mjesto lova je udaljeno oko 6 km, odnosno 3 do 4 km od mjesta nezgode. Premda je prema lovnom kalendaru bilo dopušteno loviti srnu (običnu, spol muško) i divlju svinju, svjedok HN (lovnik) je iskazao da se divlja životinja (srna) kada čuje pucanj iz oružja udaljava od mjesta u kojem se nalazi unutar lovišta u tom trenutku oko 50 do 100 metara, a zatim se primiri, dok se divlja svinja udalji oko 200 m ako nije pogođena, osluškuje, a zatim se primiri. Sud je povjerovao u tom dijelu iskazu svjedoka HN jer se radi o lovniku, kojem je poznato kretanje divljači i ponašanje divljači tijekom provođenja lova, te je, a imajući u vidu iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je mjesto u kojem je provođen lov udaljeno od mjesta štetnog događaja oko 3, odnosno 6 km, i da se srna nakon pucnja udalji za oko 50 do 100 metara, utvrdio da izlijetanje divljači iz lovišta Generalski stol nije uzrokovano provođenjem lova. To stoga što se u mjestu štetnog događaja nije provodio lov, dok su mjesta unutar lovišta u kojima su se provodile lovne aktivnosti toliko prostorno udaljena od mjesta štetnog događaja da, s obzirom na ponašanje srne tijekom provođenja pojedinačnog lova, nije moguće da je došlo do izlijetanja srne na mjesto štetnog događaja.

19. Međutim, na odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, dalje: Zakon o lovtsvu), već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači, kao u konkretnom slučaju (isto tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

20. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a).

21. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Tuženik je, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, dužan dokazati isključivu krivnju vozača vozila osiguranog kod tužitelja. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da je šteta na motornom vozilu uzrokovana naletom na divljač (srnu), teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga je na tuženiku.

23. Iz iskaza svjedoka FN proizlazi da se predmetnog dana kretao motornim vozilom iz smjera Generalski stol prema Dugoj Resi te je kod mjesta Generalski Stol došlo do naleta divljači. Štetni događaj se dogodio tijekom ljetnih mjeseci oko podne. Bilo je sunce, cesta je bila vijugava te je na dijelu ceste prije zavoja, na laganoj uzbrdici došlo do naleta životinje koja je prelazila cestu s lijeve na desnu stranu. Radilo se o srni koju je jasno uočio, a koja se nakon štetnog događaja udaljila s mjesta nezgode. Navodi da se i s jedne i s druge strane ceste nalazila livada i šuma, te da nije bilo nikakve zaštitne ograde uz cestu. Nije uočio nikakav prometan znak na toj dionici ceste, dok se kretao brzinom od oko 60 km/h, a radi se o mjestu izvan naselja. N je uočio jedan do dva metra ispred sebe, srna je izletila ispred automobila i na taj način je došlo do sudara. Kako se srna samo odbila o vozilo, na vozilu su nastala oštećenja napuknuća kopče fara, oštećenja prednje maske i prednje haube te branika. Popravak vozila je izvršeno, dok je Osiguravajuće društvo Croatia osiguranje d.d. izvršilo isplatu temeljem police osiguranja kojom je bila osigurana i zaštita od divljači. Navodi da protiv njega kao vozača nije vođen nikakav prekršajni postupak. Do oštećenja je došlo na sredini prema desnom kraju automobila, zbog naleta srne.

24. Sud je prihvatio djelomično iskaz svjedoka vozača motornog vozila jer je svjedok iskazivao uvjerljivo, a njegov iskaz nije u proturječju s ispravama u spisu. Na temelju tog iskaza sud je utvrdio da se predmetnog dana kretao motornim vozilom iz smjera Generalski stol prema Dugoj Resi te je kod mjesta Generalski Stol došlo do naleta divljač i oštećeno je motorno vozilo tako da su nastala oštećenja napuknuća kopče fara, oštećenja prednje maske i prednje haube te branika, sve kako i proizlazi iz potvrde MUP-a na str. 4. spisa i prijave štete na str. 6. – 7. spisa. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao o brzini kretanja vozilom jer je u tom dijelu iskaz svjedoka u proturječju s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, koji je izrađen stručno i kojeg je sud prihvatio.

25. Na temelju Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na str. 9. spisa sud je utvrdio da je kod vozača utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg, dakle, da vozač u trenutku štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola.

26. Sud je na okolnost dinamike štetnog događaja i mogućnost izbjegavanja prometne nezgode te visine štete na motornom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila i plovila/cestovni promet mr.sc. Robertu Spudiću.

27. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su prema Izvidu štete i priloženim fotografijama nastala oštećenja na motornom vozili: a) dijelovi za zamjenu

– rešetka hladnjaka, poklopac motora, držač prednjeg branika u desnom dijelu, prednje desno putno svijetlo, te b) dijelovi za popravak ili kontrolu – prednji branik i prednji desni blatobran. Prema oštećenju osobnog automobila osiguranika tužitelja proizlazi da je došlo do naleta prednjeg desnog dijela osobnog automobila i prednjeg desnog bočnog dijela tijela srne. Nema podataka o mjestu naleta srnjaka na osobni automobil u odnosu na uzdužnu i poprečnu os kolnika. S obzirom na utrošenu kinetičku silu na deformaciju osobnog automobila, naletna brzina osobnog automobila na srnu je iznosila 20-25 km/h, tako da je deformacijski rad u sudaru iznosio oko 227,2J. Kako je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku naleta približno jednaka relativnoj brzini sudara za masu srne od 20 kn uz koeficijent restitucije 0,0, proizlazi da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku naleta iznosila oko 83,2 km/h, dok je zaustavni put pri toj brzini iznosio 51,8 m. Sukladno literaturi lovstva srneća divljač ima dužinu tijela od 130-140 cm. Visina u grebenu iznosi oko 75 cm, a težina do 25 kg mužjaci, a ženke do 20 kg. Srneća divljač kreće se skokovito radi građe tijela, gdje je stražnji dio viši od prednjeg, tako da s lakoćom preskače travu, šikaru i sl. Prosječna brzina srneće divljači u skokovitom kretanju iznosi od 25-40 km/h. U trenutku stupanja srne na kolnik, osobni automobila je od mjesta naleta bio udaljen oko 11,6 m. Da je vozač osobnog automobila reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta jer je zaustavni put kočenjem iznosio 51,8 m. U ovom slučaju nalet bi bio izbjegnut da je brzina osobnog automobila bila manja od 32,4 km/h. Vozač osobnog automobila je najranije mogao uočiti srnu kada se nalazila oko 1,0 izvan lijevog ruba kolnika, tako da je srna u prelaženju preko kolnika prešla put od oko 5,3 metra, prosječnom brzinom od oko 9,0 m/s2. Od trenutka mogućeg uočavanja srne od strane vozača, srna je u vidokrugu vozača bila vremenski oko 0,6 s. U trenutku mogućnosti uočavanja srne izvan kolnika, osobni automobil je od mjesta naleta bio udaljen oko 13,9 m. Da je tada vozač osobnog automobila reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta jer je zaustavni put kočenjem iznosio oko 51,8 m. U ovom bi slučaju nalet bi bio izbjegnut da je brzina osobnog automobila bila manja od oko 36,4 km/h. Ograničenje brzine kretanja vozila na mjestu nastanka prometne nesreće regulirano je prometnim pravilom i iznosi 90 km/h. Trošak popravka osobnog automobila izrađen je temeljem programa "AUDATEX", koji prikazuje cijene za originalne tvorničke dijelove na koje se obračunava PDV, a prema kojem trošak dijelova za zamjenu i troškovi rada za zamjenu i popravak iznose ukupno bez PDV-a iznose 2.366,46 €, a s PDV-om iznose 2.958,08 €.

28. Sud je prihvatio nalaza i mišljenje prometnog vještaka jer je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, u nalazu nema proturječnosti niti nedostataka, dok stranke nisu prigovarale izrađenom nalazu i mišljenju. Sud je na temelju provedenog vještačenja utvrdio da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku naleta na srnu iznosila oko 83,2 km/h. Kako je u trenutku stupanja srne na kolnik, osobni automobil od mjesta naleta bio udaljen oko 11,6 m, sud je utvrdio da vozač osobnog automobila ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta čak i da je reagirao intenzivnim kočenjem, jer bi zaustavni put kočenjem pri brzini od 83,2 km/h iznosio 51,8 m. U ovom slučaju nalet bi bio izbjegnut da je brzina osobnog automobila bila manja od 32,4 km/h.

29. Kako se vozač motornog vozila kretao u trenutku naleta na divljač brzinom od 83,2 km/h, dok je ograničenje brzine kretanja vozila na mjestu nastanka prometne nesreće(mjesto izvan naselja) regulirano prometnim pravilom i iznosi 90 km/h, sud je utvrdio da se vozač motornog vozila prije naleta na divljač kretao unutar dopuštenog, zakonskog ograničenja brzine, pa u njegovom postupanju nema protupravnosti. Sud je utvrdio da ne postoji niti doprinos vozača jer vozač osobnog automobila, a s obzirom na to da je u trenutku stupanja srne na kolnik osobni automobil od mjesta naleta bio udaljen oko 11,6 m, čak i da je reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti vozilo prije mjesta naleta jer bi zaustavni put kočenjem pri (dopuštenoj) brzini od 83,2 km/h iznosio 51,8 m.

30. Dakle, tuženik sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-am a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao isključivu krivnju niti doprinos vozača vozila osiguranog kod tužitelja, odnosno postojanje ekskulpacijskih razloga.

31. Kako stranke nisu imale prigovora na utvrđenu visinu štete na motornom vozilu, za koju je vještak našao da je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem i naletom na srnu, sud je utvrdio da troškovi popravka nastalih oštećenja iznose 2.366,46 eura (bez pdv-a), dakle, manje od onoga što tužitelj potražuje i što je isplatio temeljem police kasko osiguranja.

32. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 1.105,58 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2021. (dan nakon isplate) do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a) jer je zaključio da postoji odgovornost tuženika na štetu nastalu u štetnom događaju od 21. kolovoza 2021.

33. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

34. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura plaćenu prema rješenju od 19. rujna 2023., trošak pristupa svjedoka FN u iznosu od 50,00 eura (odmjeren rješenjem od 29. travnja 2024.), te predujam za vještačenje u iznosu od 450,00 eura.

35. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu jer je zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odredio po osnovi, ali ne i po visini, pa je takav zahtjev odbijen kao neodređen u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP-a.

36. Dakle, tuženika je valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju u iznosu od 539,82 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

- umješaču na strani tuženika po pun.