Poslovni broj: Us I-3133/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja: DĐ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, Ivanečka 31., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ĆĐ (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/23-01/115, Urbroj: 512- 2501-23-2 od 03. svibnja 2023. te rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/I 560-01/23-01/40, Urbroj: 512M2-50-23-5 od 22. ožujka 2023.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2699/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu.

2.Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/23-01/115, Urbroj: 512-2501-23-2 od 03. svibnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/I 560- 01/23-01/40, Urbroj: 512M2-50-23-5 od 22. ožujka 2023., a kojim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1956., za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 3005 Zagreb-Trnje (148. brigade HV „R“) za razdoblje od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjskog rješenje, u bitnome navodeći da su razlozi koje navode prvostupanjsko a osobito drugostupanjsko rješenje, kada odbijaju zahtjev tužitelja, međusobno kontradiktorni. Citirajući odredbu članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji navodi se da je tumačenje upravnih tijela činjenično i pravno neprihvatljivo. Naime, ističe se da se na navedeni članak poziva prvostupanjsko upravno rješenje, pri čemu da se rješenjem navodi da postoji dokumentacija ali da je zavedena pod oznakom TAJNO radi čega da od Središnjeg vojnog arhiva nije moguće dobiti potvrdu o pripadnosti postrojbi. Kada odbija tužitelja, prvostupanjsko rješenje da netočno i neosnovano navodi da ne postoji službena dokumentacija da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u gore navedenom razdoblju. Ističe se da, ukoliko su pojedinosti navedene operacije (vojne vježbe), kako je obrazloženjem navedeno pozivajući se na Središnji vojni arhiv obuhvaćeni tajnom, ta okolnost da se ne može tumačiti tužitelju na štetu. Pri tome da se prvostupanjsko upravno tijelo ne obazire na postojanje službene potvrde upisanog razdoblja sudjelovanja u vojnoj vježbi u tužiteljevoj vojnoj knjižici. Drugostupanjsko rješenje da, naprotiv, spori sudjelovanje tužitelja u obrani suvereniteta jer da ne postojí službena dokumentacija da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u gore navedenom razdoblju. Sudjelovanje tužitelja u vojnoj vježbi u vrijeme trajanja Domovinskog rata da je neposredno prethodilo provođenju VRA Oluja, sukladno članku 3. stavku 2. gore spomenutog Zakona, koji navodi da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata stječe i osoba koja sudjeluje u obuci i pripremi za odlazak na bojište. Tužitelj da je sudjelovao u obuci i pripremi za odlazak na bojište obzirom da je prethodno, u dva navrata, bio pripadnik VP 2122 Zagreb - Centar i VP 3005 Zagreb-Trnje. Stoga da je tumačenje drugostupanjskog upravnog tijela pogrešno u dijelu citiranja zakona kada se navodi da tužitelj nije pružao oružani otpor agresoru, a sve iz razloga jer da Zakon upravo vrši jasnu distinkciju između spomenute okolnosti od okolnosti obuke i pripreme za odlazak na bojište, kao zasebne pravne osnove stjecanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. U sporno vrijeme tužitelj da je bio direktor vlastitog trgovačkog društva FIT-PARAC d.o.o. te da mu je sudjelovanje u vojnoj vježbi bilo i financijski refundirano. Pobijano rješenje tuženika da je temeljeno na netočnim, neprovjerljivim i neistinitim činjenicama radi čega da je tužitelju neosnovano uskraćeno njegovo pravo. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište, te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni, citira odredbu članka 3. i članka 179. točka a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR) te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Zaključno navodi da, suprotno navodima tužbe, smatra da je pobijanim rješenjem pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje da je primijenjeno materijalno pravo budući da tužitelj u spornom razdoblju nije pružao oružani otpor agresoru već da je sudjelovao na vojnoj vježbi. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom svega navedenog predlaže da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5.Podneskom od 26. rujna 2024. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu navodeći da su svi navodi tuženika neosnovani i pravno promašeni te se u bitnome poziva na navode iz tužbe.

6.U sporu je održavanjem rasprave 14. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao u svemu kod tužbe i gore navedenog podneska te predlaže da se tuženiku naloži da dostavi podatke, a za koje da tuženik tvrdi da su tajni.

7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ustrajao u svim navodima iz odgovora na tužbu kao i obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra bitnim istaknuti da se u vojnoj knjižici, koju je dostavio sam tužitelj, navodi i vojna vježba odnosno da je u traženom razdoblju bio na vojnoj vježbi. No, vojna vježba da se smatra kontinuiranim oblikom općeg vojnog osposobljavanja pričuvnika HV. Vezano za prijedlog tužitelja za dostavu podataka koji se smatraju tajnim ističe da to nije od značaja za ovaj upravni spor te da tuženik ne određuje koji podaci će biti tajni.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja iza izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja, pribavom podataka od Središnjeg vojnog arhiva o činjenici i okolnostima vojnog sudjelovanja tužitelja na vojnoj vježbi te saslušanjem svjedoka MĐ i PĐ, jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

9.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok to tuženik nije učinio.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelj dana 08. kolovoza 2022. podnio zahtjev kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz razdoblje od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995. (7 dana) navodeći da je u tom razdoblju bio pripadnik VP 3005, da je sa postrojbom bio na bojištu Letovanić te da je bio u tehničkoj službi kao vozač.

13.Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19, 84/2021, 156/2023 - dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

14.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

16.Iz preslika vojne knjižice broj 122650 koju je tužitelj u presliku dostavio uz tužbu, a preslik koje prileži i spisu tuženog tijela, razvidno je da je tužitelj bio na vojnoj vježbi u razdoblju od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995.

Tužitelj je u svom iskazu danom tijekom prvostupanjskog postupka (zapisnik od 29. kolovoza 2022.) naveo da je pozvan na vojnu vježbu kao pripadnik 148. brigade HV u razdoblju od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995. te da se vojna vježba održavala negdje oko Zagreba.

17.Navode tužitelja da je isti zaprimio poziv za vojnu vježbu potvrdili su i svjedoci ZĐ i PĐ, inače njegovi susjedi.

Iz očitovanja Zapovjedništva HKOV od 9. ožujka 2023. razvidno je da je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 2122 Zagreb-Centar (100 brigada HV „R"), u razdoblju od 20. siječnja 1992. do 11. travnja 1992. i VP 3005 Zagreb Trnje u razdoblju od 2. rujna 1993. do 17. rujna 1993. te da nije evidentiran i u razdoblju od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995. Središnji vojni arhiv nije mogao dati podatke kojima bi potvrdio pripadnost tužitelja postrojbi u spornom razdoblju (tajni podaci).

18.Nadalje, iz izvješća nadležnog tijela od 12. kolovoza 2022. je razvidno da je uvidom u medij evidencija obračuna i isplata novčanih naknada pričuvnog sastava HV-e, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb tužitelj bio u obračunu od 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995. u VP 3005, RP 9516 (148. Brigada HV).

19.Obzirom na navedeno te podatke iz voje knjižice tužitelja ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj kroz razdoblje 10. ožujka 1995. do 16. ožujka 1995. bio na vojnoj vježbi VP 3005, RP 9516 (148. brigada HV) te da je za to primio naknadu.

20.No, činjenica je da tužitelj u svom zahtjevu navodi da je kroz navedeno razdoblje obavljao dužnost vozača u tehničkoj službi. Stoga po ocjeni ovoga suda tužitelj nije sudjelovao u vojnoj vježbi koja u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a podrazumijeva obuku i pripremu za odlazak na bojšte radi pružanja oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. To potvrđuje i činjenica da tužitelj nakon navedene vojne vježbe nije uklučen u niti jednu od postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske. Stoga po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz traženo razdoblje.

21.Uzevši u obzir sve izloženo, a posebno činjenicu da je tužitelj u svom zahtjevu naveo da je kroz predmetno razdoblje na vojnoj vježbi obavljao dužnost vozača u tehničkoj službi, bio u ovaj sud nije smatrao potrebnim pribavljati podatke od Središnjeg vojnog arhiva, kako to predlaže tužitelj. Jednako tako ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja i svjedoke NĐ i PĐ a koji su saslušani i tijekom prvostupanjskog postupka. Stoga su navedeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni.

22.Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

23.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

24.Budući tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 8. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.