REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-722/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Alca Zagreb d.o.o. iz Zagreba, Koledovčina 2, OIB: 58353015102, zastupanog po punomoćnici Gini Brnić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-630/2023-2 od 22. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2110/2016-26 od 22. prosinca 2022., ispravljene rješenjem istog suda broj P-2110/2016-28 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.757.250,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2011. do isplate, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 206.100,00 kn. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio utvrđenje da je čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađena cesta koja se prije 28. srpnja 2011. koristila za promet vozila i koja je bila pristupačna većem broju korisnika i nije bila razvrstana kao javna cesta, postala tog dana nerazvrstana cesta kao javno dobro u neotuđivom vlasništvu tuženik.
2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda od 22. prosinca 2022. ispravljena rješenjem istog suda i istog datuma u toč. I. njezine izreke i u toč. II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.911,91 EUR/67.146,87 kn. U toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem istog suda te je odbijen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.442,26 EUR/138.953,13 kn.
3. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
4. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3208/2023-2 od 18. listopada 2023. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:
"1. Kad je tražbina tužitelja na ime naknade za oduzeto zemljište radi izgradnje javne ceste dospjela, je li nekretnina mogla iz statusa privatnog dobra preći u status javnog dobra prije zakonske legalizacije 28. srpnja 2011. kada je prešla u javno dobro?
2. Može li se zahtjev podnesen sudu radi određivanja naknade za oduzetu imovinu za oduzeta zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe na kojem je izgrađena cesta, smatrati obveznopravnim ili stvarnopravnim zahtjevom?".
5. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude u odnosu na dio kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu sukladno navodima revizije, a podredno da ukine obje presude u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
6. Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.
7. Revizija nije osnovana.
8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade u odnosu na oduzete nekretnine, a za koje nije proveden postupak izvlaštenja niti je tužitelju, ili njegovom predniku isplaćena naknada vrijednosti istih.
9. U revizijskoj fazi postupka sporno je je li nastupila zastara potraživanja navedene naknade.
10. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
11. U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelj bio upisan kao vlasnik zemljišnoknjižnih čestica broj 320/2 i 320/10 i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da navedene nekretnine prema novoj katastarskoj izmjeri odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] u naravi dijelovi pristupne prometnice izgrađene 2008.,
- da je navedena prometnica vidljiva na digitalnom orto-foto snimku iz 2009.,
- da su navedene nekretnine upisane kao dijelovi puta geodetskim elaboratom za izmjeru podataka o načinu korištenja zemljišta rn-1179/2011 k. o. [katastarska općina],
- da su navedene nekretnine karakterizirane kao dijelovi nerazvrstane ceste II reda,
- da za navedene nekretnine nije proveden postupak izvlaštenja i tužitelju nije isplaćena naknada za izvlaštenje,
- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika 27. srpnja 2016.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade zaključujući da je nastupila zastara potraživanja tužitelja na temelju čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/07, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO). To iz razloga jer se radi o sagrađenoj prilaznoj cesti sada nerazvrstanoj cesti koja je u prometu prije 25. srpnja 2011., pa kako je tužitelj tužbu podnio 27. srpnja 2016. da je protekao zastarni rok od pet godina od dana kada je izgrađena sporna cesta i kada tužitelj nije više mogao tražiti povrat i predaju u posjed predmetnih nekretnina.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda sa druge sjednice građanskog odjela održane 27. svibnja 2024. zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka radi izgradnje prometnice, zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO, s time da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Na navedenoj sjednici Građanskog odjela ovog suda također je zauzeto pravno shvaćanje da bi samo iznimno prijašnji vlasnik takvih nekretnina zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja kada je iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao tek naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara započela teći onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.
14. U ovoj pravnoj stvari potpuno je nesporno da je tužitelj, odnosno njegov prednik, saznao za izgradnju ceste i završetak radova prije 28. srpnja 2011. (2009. godine), slijedom čega nema pretpostavki za navedenu iznimku iz pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela ovoga suda od 27. svibnja 2024.
15. Pogrešno je pravno shvaćanje tužitelja da tek nakon stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23 – dalje: ZC) započinje teći zastara u slučaju izgradnje nerazvrstane ceste za koju nije isplaćena naknada vlasniku. To iz razloga jer bez obzira na odredbu čl. 101. ZC koji je po prvi puta regulirao status nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, nedvojbeno je da su takve ceste služile za promet vozila i bile regulirane kao nerazvrstane ceste prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama iz 1992. ("Narodne novine", broj 84/92, 6/93, 5/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96, 59/96 i 105/04 – dalje: ZOSPC/92) i gdje je u čl. 4. st. 1. toč. 9. nerazvrstana cesta definirana kao površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.).
16. Također je pojam nerazvrstane ceste u to vrijeme bio određen i tada važećim Zakonom o komunalnom gospodarstvu iz 1995. ("Narodne novine", broj 36/95, 109/95, 21/96 i 70/97 dalje ZKG/95) prema kojem je nerazvrstana cesta bila određena kao površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika, a koja nije razvrstana cesta u smislu posebnih propisa (čl. 3. st. 1. toč. 10. ZKG/95).
17. Dakle, i prije stupanja na snagu ZC-a koji je jasno odredio pravni status nerazvrstane ceste u naravi se radilo o prometnici i nekretninama za koje vlasnik više nije mogao tražiti predaju u posjed, slijedom čega se pravno shvaćanje ovoga suda od 27. svibnja 2024. (a takva je i ustaljena praksa ovoga suda) može u cijelosti primijeniti. Prema pravnom shvaćanju ovoga vijeća nema razloga za promjenu pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 27. svibnja 2024., a takav zaključak ne dovodi u pitanje niti praksa Europskog suda za ljudska prava te Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naime, upravo odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017. potvrđuje pravno shvaćanje ovoga suda i gdje je u bitnom u odnosu na javne i nerazvrstane ceste zaključeno da se odredbe ZC-a kojim se iste upisuju kao javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedinice lokalne samouprave bez obzira na postojeće upise, ne dira u načelo nepovredivosti vlasništva i vladavine prava niti zabrane diskriminacije i jednakosti pred zakonom. Također je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio da se u takvim slučajevima ne radi o povredi čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).
18. Također odluka Europskog suda za ljudska prava od 27. kolovoza 2009. u predmetu Radan protiv Republike Hrvatske nije od značaja za ovaj postupak niti je usporediva te je zapravo u toj odluci potvrđeno pravno shvaćanje da se mora tužbom tražiti naknada za oduzeto zemljište bez izvlaštenja, a ne problematizira se pitanje zastare. Presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Carbonara i Ventura protiv Italije od 30. svibnja 2000. također nije usporediva niti dovodi do zaključka da bi se zahtjevi za naknadu za oduzeto zemljište za koje nije provedeno izvlaštenje trebalo smatrati stvarnopravnim zahtjevom. Naime, u tom talijanskom predmetu polazi se od toga da podnositelji zahtjeva nisu znali za oduzimanje što odgovara iznimci od zauzetog pravnog shvaćanja na sjednici od 27. svibnja 2024., a što nije primjenjivo u ovom slučaju.
19. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je u ovoj pravnoj stvari nastupila zastara potraživanja naknade za oduzeto zemljište jer je na spornim nekretninama izgrađena cesta te puštena u promet znatno prije stupanja na snagu ZC te obzirom da je tužba podnesena 27. srpnja 2016. pravilno su zaključili da je istekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO.
20. Ovaj sud ističe da se u takvim i sličnim slučajevima prema pravnom shvaćanju ovoga suda ne radi o povredi prava vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) kao i čl. 1. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).
21. Naime, nakon trenutka kada vlasnik nekretnine ne može više tražiti vlasničkopravnom tužbom povrat nekretnine od osobe koja posjeduje tu nekretninu (čl. 161. ZVDSP-a), vlasničkopravni zahtjev pretvara se u obveznopravni zahtjev na isplatu naknade i u odnosu na koji obveznopravni zahtjev vrijedi zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Ne radi se o povredi prava na mirno uživanje vlasništva jer vlasnik nekretnine koji zna da je na dijelu nekretnine izgrađena prometnica može pravo na naknadu, ukoliko nije došlo do izvlaštenja, ostvarivati u općem zastarnom roku. Ne može se raditi o stvarnopravnom zahtjevu koji ne zastarijeva jer bi to narušavalo pravnu sigurnost, a svatko mora štititi svoje pravo vlasništva i poduzimati radnje u svrhu zaštite istog, odnosno tražiti naknadu za oduzetu nekretninu i pravo vlasništva u ovakvim slučajevima.
22. Stoga je odgovor na postavljena pravna pitanja zbog kojih je dopuštena revizija slijedeći:
"1. Tražbina na ime naknade za oduzeto zemljište radi izgradnje javne ceste (nerazvrstane) dospjela je onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, a što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova. Takva nekretnina je mogla iz statusa vlasništva preći u status javnog dobra i prije stupanja na snagu Zakona o cestama, odnosno 28. srpnja 2011.
2. Zahtjev podnesen sudu radi određivanja naknade za oduzetu imovinu za oduzeta zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe na kojem je izgrađena cesta smatra se obveznopravnim zahtjevom."
23. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
