REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-369/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika LOVAC TRGOVINA d.o.o., OIB 58432804239, Zagreb, Varšavska 4, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dodig, odvjetnik u Zagrebu, Bukovačka 222, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-920/2020-52 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-920/2020-52 od 9. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom tuženiku je naloženo iseliti iz sljedećeg poslovnog prostora - 11. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-11) koji se sastoji od sedam prostorija u uličnom prizemlju površine 140,08 m2, poslovnog prostora 12. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-12) koji se sastoji od dvije prostorije na 1. katu, dvorišne zgrade površine 49,58 m2 i poslovnog prostora 13. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-13) koji se sastoji od dvije prostorije u dvorišnom prizemlju i podrumu površine 169,40 m2, a sa kojim poslovnim prostorima su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi cijele nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 3073 ulica Nikole Tesle, dvorište, zgrada mješovite uporabe broj 4 i 4/1 ukupne površine 731 m2 te predaja 6 predmetnih poslovnih prostora slobodnih od svih stvari i osoba u suposjed tužitelju te CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i JB, OIB: [osobni identifikacijski broj].
2. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio da je tužitelj suvlasnik poslovnog prostora (uz KB i IB) koji je u tuženikovom posjedu bez valjane pravne osnove. Primjenjujući odredbu čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) te odredbu čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) prvostupanjski sud je tuženiku naložio iseljenje iz predmetnih poslovnih prostora na način da iste preda slobodne od svih stvari i osoba u posjed tužiteljici i ostalim suvlasnicima.
3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).
4. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga – bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik nije dokazao svoje pravo zadržanja nekretnine dok mu se isplati naknada za nužne i korisne troškove koje je kao pošteni posjednik imao. Tuženik svoje pravo temelji na izvršenim ulaganjima u tužiteljevu nekretninu u vrijeme dok je bio pošteni posjednik. Nadalje navodi da je bivši zakupnik društvo LOVAC d.o.o. na tuženika prenio potraživanja koje je imao prema tužiteljici (vrijednost ulaganja u nekretninu) te da on to pravo preneseno cesijom ostvaruje u ovom postupku. Odnosno, tuženik smatra da ima pravo zahtijevati ulaganja koja su izvršena u predmetne poslovne prostore, pri čemu je potpuno neodlučno jesu li ona vršena od strane društva LOVAC d.o.o. ili od tuženika.
5. Tuženik je predložio da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Tuženikova žalba je neosnovana.
7. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
8. Među strankama je nesporno da je rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni odsjek, klasa: UP/I- 942-02/2008-13/51, ur. broj: 251-14-02/208-08-06 od 27. ožujka 2008., koje je postalo pravomoćno 5. lipnja 2008., tužiteljica je utvrđena vlasnicom poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka. Nesporno je i da je tuženik u navedenom poslovnom prostoru bez valjane pravne osnove.
9. Među strankama je sporno ima li tuženik pravo zadržanja sporne nekretnine dok mu tužiteljica ne isplati protuvrijednost ulaganja u nekretninu.
10. Tuženik je tijekom postupka naveo kako je s društvom LOVAC d.o.o., koje je bilo u poslovnom prostoru prije tuženika, sklopio Ugovor o zajedničkom poduhvatu od 1. veljače 2002. i Ugovor o prijenosu i prodaji prava od 16. prosinca 2002. kojim su na tuženika prenesena prava na povrat ulaganja u poslovni prostor. Međutim tuženik te Ugovore nije dostavio. Tijekom postupka je predlagao uvid u spis prvostupanjskog suda poslovni broj P-2658/2015 te u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-30/2015 u kojem se nalaze predmetni ugovori, međutim, od navedenog prijedloga je odustao na ročištu 22. listopada 2018. U podnesku predanom na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. studenog 2018. je naveo da nije od tih prijedloga odustao navodeći da je omaškom isto navedeno na zapisniku. Prvostupanjski sud je taj prigovor pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što je zapisnik jasno odražavao ono što je na istom ročištu navedeno, a što je uostalom i svojim potpisom tuženik potvrdio.
11. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sud u svakom pojedinom predmetu donosi odluku temeljem tvrdnji stranaka i dokaza koje stranke dostave u spis. Tuženik je tako mogao pravovremeno do zaključenja prethodnog postupka u spis dostaviti isprave na koje se poziva kako bi sud mogao utvrditi je li temeljem tako sklopljenih pravnih poslova stekao pravo zahtijevati naknadu za izvršena ulaganja i slijedom toga pravo zadržanja predmetne nekretnine, odnosno predmetnih poslovnih prostora. Tuženik to nije učinio što je posljedično dovelo do odbijanja njegovih prigovora kao neosnovanih.
12. S tim u vezi, tuženikov žalbeni navod kako je u postupcima koji se vode između istih stranaka radi naplate iznosa koji se odnosi na nužne i korisne troškove, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da tuženik na njih ima pravo, nisu od utjecaja na ovaj postupak u kojemu tužitelj svoje pravo zadržanja temelji na ispravama koje nije priložio spisu. Osim toga, iz presude ovog suda, poslovni broj Pž-4634/2022 od 13. prosinca 2022. te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-575/2024 od 22. svibnja 2024. kojom je tuženikova revizija odbijena kao neosnovana proizlazi da je Ugovor o prijenosu i prodaji prava od 16. prosinca 2002. ništetan temeljem čl. 103. ZOO/91 jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva. Naime tuženik je 1. veljače 2002. s društvom Lovac d.o.o. sklopio Ugovor o zajedničkom poduhvatu temeljem kojeg tuženik ulazi u poslovni prostor kojeg društvo Lovac d.o.o. u tom trenutku drži bez valjane pravne osnove. S obzirom da oba društva imaju istu osobu za člana uprave ta je činjenica tuženiku morala biti poznata. Nakon toga, 16. prosinca 2002. tuženik i društvo Lovac d.o.o. sklapaju i ugovor kojim prodaju odnosno preuzimaju tražbinu na ime povrata ulaganja u nekretninu, a u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli ne znati za stanje imovine društva Lovac d.o.o. Naime, 28. ožujka 2003. otvoren je stečajni postupak nad društvom Lovac d.o.o. Odnosno, stečajni dužnik je u tom trenutku imao vjerovnike čije tražbine nisu podmirene, a mogle su biti podmirene da je predmetno pravo na ime povrata ulaganja u nekretninu ušlo kao dio imovine u stečajnu masu.
13. Razmatrajući sve navedeno ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredaba čl. 161., 162. i 42. ZV-a, a u svezi s odredbom čl. 64. st. 2. ZOO-a.
14. Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
