REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-1445/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja RIJEKAMETALI d.o.o., OIB 86853103913, Žegoti 9, 51215 Kastav zastupanog po punomoćniku Goranu Gatari, odvjetniku u Rijeci, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika PBZ-LEASING d.o.o., OIB 57270798205, Radnička cesta 44, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i prisutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 08. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"

Utvrđuje se da je djelomično ništetna odredba točke 1.9. tuženikovih Općih uvjeta PBZL-a za ugovor o operativnom leasingu verzija 16.04 , u primjeni od 11.04.2016.., u dijelu teksta koji glasi : “…odabranog od PBZL…“ .

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.186,73 eur / 204.838,46 kn, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od 22. siječnja 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi, da su u svojstvu primatelja leasinga i tuženik, u svojstvu davatelja leasinga, sklopili su dana 22.rujna 2017.godine Ugovor o operativnom leasingu broj:160-01421, sa Općim uvjetima za isti Ugovor sačinjenim po tuženiku, za objekt leasinga , osobni automobil marke VOLVO V90 CROSS COUNTRY D5 AWD-A INSCRIPTION, sa rokom trajanja od 60 mjeseci (5 godina), da je tužitelj je nakon tri godine odlučio koristiti opciju prijevremenog okončanja ugovora sukladno odredbama točke 22.3. Općih uvjeta, te je dana 22.siječnja 2020.godine, tuženiku, kao davatelju leasinga predao objekt leasinga, o čemu je sačinjen zapisnik o preuzimanju. Ističe da je prema odredbama općih uvjeta iz toč. 22.3. propisano da po povratku objekta leasinga PBZL-u, ovlašteni sudski vještak obvezno izrađuje procjenu objekta leasinga, da je tuženik postupio sukladno upravo navedenoj odredbi Opih uvjeta, međutim nalog za procjenu je dao „ svom“ vještaku Dubravku Čevri dipl.ing , koji i u svim drugim sličnim slučajevima, vrši procjene vozila tuženika i in favorem tuženika te je tako tuženikov vještak Dubravko Čevra, dipl.ing. učinio procjenu objekta leasinga, točnije vozila vraćenog po tužitelju te je izradio pismeni elaborat s datumom 29.11.2019.g.,u kojem je tržišnu vrijednost istog objekta leasinga procijenio na 41.807,68 eur / 315.000,00 kn, a na na stranici 3. eleborata navodi :“Vrijednost novog vozila u akcijskoj prodaji sa navedenom opremom iznosi 68.684,05 eur / 517.500,00 kn“. Dalje navodi da je vještaku je od strane korisnika leasinga skrenuta pozornost na specifičnosti predmetnog vozila i da novonabavna vrijednost nije niti približna onoj koju je vještak uzeo kao takvu te je vještaku dostavljena i ponuda ovlaštenog distributera Volvo vozila, društva MOTO-RIS d.o.o. Zagreb, iz koje slijedi da isti model vozila, s čak nešto slabijom opremom od one koju ima objekt leasinga, ima novonabavnu vrijednost od 95.870,78 eur / 722.338,46 kuna , dakle 27.186,73 eur / 204.838,46 kune veću od one koju je u svojem elaboratu naveo vještak. Tužitelj je zatražio i procjenu tržišne vrijednosti istog vozila od strane društva DEKRA AUTOMOTIV d.o.o. Zagreb, koje je po sudskom vještaku Igoru Krovinoviću sačinilo procjenu u kojoj novonabavna vrijednost predmetnog vozila prema katalogu Centra za vozila hrvatske iznosi 96.405,73 eur / 726.369,00 kn. Upravo navedena procjena dostavljena je kako tuženiku tako i vještaku vještaku Čevri, no isti su odbili prigovore tužitelja. Stoga tužitelj smatra da je tuženik u cilju da izigra temeljna načela obveznog prava, točnije načela savjesnosti i poštenja (čl.4 Zakona o obveznim odnosima), zabrane zlouporabe prava ( čl.6 ZOO) i dužnosti suradnje (čl.5 ZOO), U „Opće uvjete PBZL-a za ugovor o operativnom leasingu“ u točki 1.9. odredio da vrijednost procjene-predstavlja procijenjenu vrijednost objekta od strane ovlaštenog sudskog vještaka odabranog od strane PBZL. Uslijed toga opisano postupanje tuženika, sadržano u točni 1.9.Općih uvjeta, koje je suprotno naprijed spomenutim načelima obveznog prava i kao takvo ništetno, imalo je za posljedicu da je tužitelju vozilo procijenjeno za 27.186,73 eur / 204.838,46 kune manje od stvarne nabavne vrijednosti te mu je u tom iznosu i pričinjena šteta, koju je tuženik, sukladno odredbama članka 323 ZOO, dužan nadoknaditi. Slijedom navedenog traži da sud utvrdi ništetnim predmetnu ugovornu odredbu 1.9.Općih uvjeta te zahtijeva isplatu iznosa od 27.186,73 eur/ 204.838,46 kn na ime naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi, u bitnom, da osporava osnovanosti i visinu tužbenih zahtjeva, da odredba kojom je ugovoreno da procjenu vrijednosti objekta leasinga po povratu istog davatelju leasinga vrši ovlašteni sudski vještak odabran od strane tuženika nije ništetna, da su ovlašteni sudski vještaci su neovisne osobe koje raspolažu potrebnim stručnim znanjima za izradu procjena, da primatelj leasinga ima pravo dobiti na uvid procjenu vrijednosti objekta leasinga te iznositi prigovore te da osporavana odredba Općih uvjeta nema za posljedicu očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu primatelja leasinga. U odnosu na navode tužitelja vezane uz procijenjenu vrijednost vozila, tuženik ističe, da je objekt leasinga bilo rabljeno, a ne novo vozilo te se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru o operativnom leasingu, da je Elaboratom br. 2537/1 ovlašteni vještak Dubravko Čevra, dipl.ing. utvrdio je da vrijednost objekta leasinga u trenutku njegovog vraćanja u posjed tuženika kao davatelja leasinga iznosi 41.807,68 eur / 315.000,00 kn (s uključenim PDV-om), pri čemu je u svom nalazu jasno naznačio metodologiju izračuna tj. da je kao polaznu vrijednost uzeo nabavnu vrijednost vozila (vrijednost vozila u trenutku nabave sa navedenom opremom), dakle vrijednost rabljenog, a ne novog vozila. Navodi da kada je ugovor o operativnom leasingu raskinut na zahtjev primatelja leasinga, šteta u iznosu koji premašuje jamčevinu može nastati samo za davatelja leasinga, dok primatelj leasinga po naravi stvari ne može biti oštećen za više od iznosa jamčevine jer zbog eventualne više vrijednosti vozila u trenutku raskida Ugovora nije došlo do umanjenja njegove imovine. Tužitelj je tuženiku uplatio jamčevinu u iznosu 20.145,91 eur / 151.789,42 kn, od čega mu je tuženik sukladno čl.22.3. Općih uvjeta nakon konačnog obračuna vratio iznos od 12.799,39 eur / 96.437,03 kn, slijedom čega tužitelj po predmetnom Ugovoru o leasingu može od tuženika potraživati eventualno iznos od najviše 7.346,52 eur / 55.352,39 kn, a ne 27.186,73 eur / 204.838,46 kn kako je to istaknuto u tužbenom zahtjevu. Ističe kako je kako je za izradu konačnog obračuna po Ugovoru o leasingu jedino relevantna neto vrijednost vozila u trenutku povrata vozila u posjed tuženika kao davatelja leasinga, a ne nabavna vrijednost vozila (u ovom slučaju rabljenog jer je financirano rabljeno vozilo) te je razvidno da je tuženik točno izradio konačni obračun, te da tužitelju nije nastala šteta.

3. U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju i to: Ugovor o operativnom leasingu broj:160-01421, sa Općim uvjetima za isti Ugovor ( list 6-20 spisa), Zapisnik o preuzimanju od 22.01.2020. ( list 21 spisa), Elaborat br.2537/1 vještaka Dubravka Čevre od 29.11.2019. (list 22-25 spisa), ponuda MOTO-RIS d.o.o. Zagreb od 13.09.2017.(list 26 spisa), info obračun od 22.01.2020. ( list 29 spisa), e-mail korespondencija od 01.12.2019. ( list 47 spisa), e-mail korespondencija od 20.01.2020. (list 48-49 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Jakoplića, dipl.ing. od 29.01.2020.(list 50-52 spisa), fotografije vozila (list 55-56 spisa), potvrda o preuzimanju objekta leasinga od 27.9.2017. (list 55 spisa), konačni obračun tuženika od 22.01.2020.(list 56 spisa), potvrda o uplati povrata dijela jamčevine od 31.01.2020 (list 57 spisa), e-mail tužitelja od 20.01.2020. (list 58 spisa), račun br. 56973-1-1 od 09.07.2020.(list 59 spisa), potvrda o preuzimanju vozila od 09.07.2020. (list 60 spisa), Procjena tržišne vrijednosti vozila od 18.12.2019. (list 65- 72 spisa), e-mail Dubravka Čevre 20.01.2020. (list 73 spisa), e-mail od 25.03.2021.g. (list 74-75 spisa), e-mail od 07.04.2021.(list 76 spisa), 22.04.2021.(list 77, 23.04.2021 (list 78 spisa). i 26.4.2021. (list 79 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po vještaku dipl.ing Nevenu Erešu od 04.04.2024. (list 97-99 spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da su i tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe Općih uvjeta i i zahtjev za isplatom utuženog iznosa s osnove naknade štete neosnovani u cijelosti.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništavosti odredbe čl. 1.9. Općih uvjeta u dijelu koji glasi „Vrijednost procjene-predstavlja procijenjenu vrijednost objekta od strane ovlaštenog sudskog vještaka odabranog od strane PBZL Ugovora i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 27.186,73 eur / 204.838,46 kn s osnove naknade štete koja predstavlja razliku između novonabavne vrijednosti vozila po ponudi društva MOTO-RIS d.o.o. od 13.09.2022. i vrijednosti vozila u trenutku povrata vozila utvrđenu elaboratom br. 2537/1 od 68.684,05 eur / 517.500,00 kn koji je utvrđen po stalnom sudskom vještaku koji je sukladno Općim uvjetima izabrao tuženik.

6. Nije sporno da su stranke sklopile dana 22.rujna 2017.godine Ugovor o operativnom leasingu broj:160-01421, sa Općim uvjetima te da je sukladno čl. 22.3. Općih uvjeta tužitelj koristio opciju prijevremenog okončanja ugovora te da je dana 22.siječnja 2020.godine, tuženiku, kao davatelju leasinga predan objekt leasinga.

7. Sporno je među strankama da li su ugovorne odredbe Općih uvjeta kojima je propisano da je vještak koji po povratku objekta leasinga izrađuje procjenu objekta leasinga odbran od tuženika (čl.1.9. Općih uvjeta) te da li je uslijed ništetnosti te iste odredbe tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 204.838,46 kn s osnove naknade štete.

8. Odredbom čl. 296. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.).

9. Samom činjenicom ugovaranja da procjenu vrijednosti objekta leasinga po povratu istog davatelju leasinga vrši ovlašteni sudski vještak odabran od strane tuženika, ne znači da je postupano protivno načelu savjesnosti i poštenja niti da bi to predstavljalo očitu neravnopravnost u pravima i obvezama na tužiteljevu štetu, a niti je ugroženo postizanje svrhe ugovora. Naime, obavezno je po povratku objekta leasinga izraditi procjenu objekta leasinga te je za razjašnjenja takvih činjenica potrebno stručno znanje kojim stranke ne raspolažu i te se činjenice po prirodi stvari prije svega utvrđuju objektivnim metodama kao što su vještačenja, a kao kao takve a priori nisu u korist samo jedne od stranaka. Stalni sudski vještak je stručnjak koji se nalazi na listi sudskih vještaka, kako bi neovisnim i stručnim mišljenjem u skladu sa svojim zadatkom vještačenja pomogao razjasniti okolnosti o kojima stranke ne raspolažu znanjem, a rad stalnih sudskih vještaka definiran je Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima. Isto tako procjena objekta leasinga je objektivna ali relativna u smislu ishoda jer može u određenom trenutku biti povoljnija ili manje povoljna za obje stranke u smislu njihovih očekivanja ili procjene, dakle radi se o prihvatljivom riziku za sve sudionike u predmetnom pravnom poslu.

10. Osim toga ne radi se niti o klauzuli koja na bilo koji način oduzima neka prava primatelju leasinga, primatelj leasinga ima pravo dobiti na uvid procjenu vrijednosti objekta leasinga te može na istu iznositi prigovore, koje davatelj leasinga prosljeđuje vještacima na dodatno očitovanje, tužitelj je prema vlastitim navodima i prigovarao izračunu i vještaku i tuženiku te se njegovi prigovori odbijeni što također opet ne znači da je tužitelj izgubio pravo na osporavanje jer je tužitelj ovlašten i sudskim putem osporavati procjenu. Nesporno je da je primatelj leasinga je imao uvid u elaborat br. 2537/1 prije nego što je izrađen konačni obračun po Ugovoru o operativnom leasingu br. 160-01421 od 22.09.2017. godine, u odnosu na isti je iznosio prigovore, tuženik je njegove prigovore dostavio na očitovanje vještaku koji je ostao kod svog ranijeg nalaza i mišljenja.

11.S druge strane sud je uzeo i obzir i da leasing društva imaju potrebu za izradom velikog broja procjena, bilo bi neekonomično, dugotrajno, a u određenim slučajevima zasigurno i nemoguće da se u svakoj situaciji kada se radi procjena objekta leasinga trebaju oko izbora vještaka unaprijed usuglasiti obje ugovorne strane te se takva odredba poklapa i sa realnošću poslovanja stranke, a zbog ravnomjernog rizika u procjeni vještaka sud smatra da se ne radi o klauzuli koja je sama po sebi povoljna za sastavljača. Dakle, tuženik ima pravo osporavanja izračuna vještaka i samom vještaku, davatelju leasinga te konačno na sudu, a prigovori tužitelja da stalni sudski vještak samo zato što ga odabire tuženik nemaju utemeljenja niti iz cjelokupne dokumentacije u spisu čemu u prilog govori i provedeno vještačenje u ovom sudskom postupku. Prilikom ocjene konkretne odredbe općih uvjeta sud je utvrdio i da odredba odražava ono što se u određenoj grani smatra kao uobičajeno, nije u interesu sastavljača uvjeta niti šteti konkretnoj stranci u sporu.

12. Slijedom navedenog kako odredba čl.1.9.Općih uvjeta o izboru stalnog sudskog vještaka od strane tuženika ne ispunjava pretpostavke predviđene čl. 296. ZOO-a, to ista odredba nije ništetna, odnosno nepoštena.

13. Sud nije utvrdio niti povredu odredaba kongentnih normi, Ustava Republike Hrvatska ili morala (čl. 322. st. 1. ZOO-a). Tužbom izneseni razlozi ne predstavljaju razloge za utvrđenje ništetnosti niti u smislu odredbe čl. 322.ZOO-a.

14. Tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 27.186,73 eur / 204.838,46 kn koja predstavlja razliku između „novonabavne vrijednosti vozila“ tj. vrijednosti novog vozila od 95.870,78 eur / 722.338,46 kn iz ponude društva MOTO- RIS d.o.o. od 13.09.2022. i vrijednosti vozila u trenutku povrata vozila u posjed tuženika koja je utvrđena gore navedenim elaboratom br. 2537/1 od 68.684,05 eur / 517.500,00 kn.

15. Tuženiku je dostavljena ponuda br. 706 od 13.09.2017. izdana od dobavljača MOTO-RIS d.o.o. u kojoj je bila navedena nabavna cijena vozila u iznosu 57.867,14 eur / 436.000,00 kn bez PDV-a (odnosno 72.333,93 eur / 545.000,00 kn sa PDV-om) te je u ponudi naznačeno da se radi o „demo vozilu“ i da je cijena novog vozila 742.592,00 kn sa PDV-om.

U ovoj pravnoj stvari Ugovorom o operativnom leasingu je ugovorena vrijednost predmeta leasinga, predmetno vozilo u trenutku kupnje i sklapanja Ugovora o leasingu bilo rabljeno te je imalo vrijednost od 57.867,14 eur / 436.000,00 kn bez PDV-a (odnosno 72.333,93 eur / 545.000,00 kn sa PDV-om), iz čega nedvojbeno proizlazi i da je navedeni iznos nabavna vrijednost objekta leasinga koje je bilo rabljeno.

16. Također su tuženikovim Općim uvjetima određene ugovorne obveze stranaka i način izrade završnog obračuna.

Tako je sukladno točki 22.3. Općih uvjeta PBZL-a za ugovor o operativnom leasingu: v16.04 (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) koji su sastavni dio Ugovora o leasingu, definirano je da se procjenom objekta leasinga koja se izrađuje kada primatelj leasinga zatraži prijevremeno okončanje Ugovora o leasingu utvrđuje neto vrijednost objekta leasinga, u trenutku njegovog vraćanja u posjed tuženika kao davatelja leasinga. Dakle, utvrđuje se neto vrijednost objekta leasinga u trenutku vraćanja, a ne nabavna vrijednost kako to smatra tužitelj. Dalje, ako je neto vrijednost niža od ostatka vrijednosti uvećanog za glavnice nedospjelih obroka do ugovorenog isteka ugovora, za razliku (naknadu štete) tereti se primatelja leasinga. Ako je po konačnom obračunu jamčevina veća od potraživanja davatelja leasinga, preostala jamčevina vraća se primatelju leasinga (u konkretnom slučaju tuženik je izvršio povrat preostale jamčevine u iznosu od 12.799,39 eur / 96.437,03 kn). U slučaju kada jamčevina nije dostatna za pokrivanje potraživanja davatelja leasinga, dodatno se tereti primatelja leasinga, a tužitelj je kao primatelj leasinga bio unaprijed upoznat sa ukupnim obvezama prema sklopljenom ugovoru kao i sa posljedicama raskida ugovora.

17. Zadatak vještaka po okončanju Ugovora o leasingu je utvrditi vrijednost vozila u trenutku vraćanja istog u posjed davatelja leasinga, pri čemu je polazna vrijednost nabavna vrijednost vozila, i to jasno nabavna vrijednost konkretnog rabljenog vozila koja je iznosila 57.867,14 eur / 436.000,00 kn bez PDV-a (odnosno 72.333,93 eur / 545.000,00 kn sa PDV-om), a ne vrijednost novog vozila.

18. Elaboratom br. 2537/1 ovlašteni vještak Dubravko Čevra, dipl.ing. utvrdio je da vrijednost objekta leasinga u trenutku njegovog vraćanja u posjed tuženika kao davatelja leasinga iznosi 41.807,68 eur / 315.000,00 kn (s uključenim PDV-om), pri čemu je u svom nalazu jasno naznačio metodologiju izračuna tj. da je kao polaznu vrijednost uzeo nabavnu vrijednost vozila (vrijednost vozila u trenutku nabave sa navedenom opremom), dakle vrijednost rabljenog, a ne novog vozila.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 04.04.2024. (list 97- 98 spisa) te usmeno na ročištu dana 01.04.2025. proizlazi da prema zapisniku o preuzimanju koji se nalazi na listu 21 spisa u trenutku preuzimanja na dan 22.01.2020. godine predmetno vozilo bilo je oko 2 godine i 4 mjeseca starije nego u trenutku sklapanja navedenog ugovora. Uzimajući u obzir starost predmetnog vozila, njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila, opisano stanje u trenutku preuzimanja te broj prijeđenih kilometara, procjenjuje da je predmetno vozilo u trenutku preuzimanja amortiziralo oko 36% njegove vrijednosti u trenutku sklapanja navedenog ugovora, tako da tržna vrijednost predmetnog vozila u trenutku preuzimanja od strane tuženika na dan 22.01.2020. godine s uključenim PDV-om iznosi 349.008,43 kn / 46.321,38 eur.

20. Vještak je na usmenom saslušanju pojasnio da je utvrdio tržnu vrijednost predmetnog vozila uzimajući u obzir cijenu rabljenog predmetnog vozila u trenutku sklapanja ugovora o operativnom leasingu kada je predmetno vozilo bilo staro 7 mjeseci s prijeđenih 13.405 km, da je nastavno na takvu vrijednost umanjio za određeni stupanj amortizacije kako je to navedeno u nalazu, a za koji stupanj amortizacije smatra da je utvrđen tehnički realno i objektivno obzirom na starost predmetnog vozila, njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila, opisano stanje u trenutku preuzimanja te obzirom na broj prijeđenih km. Vještak smatra da svaki drugi izračun tržne vrijednosti predmetnog vozila dao bi tehnički nepouzdanije rezultate pri čemu onda prema njegovom mišljenju niti konačna tržna vrijednost ne bi bila pravilno utvrđena. U odnosu na navode tužitelja da bi u odnosu na utvrđivanje novonabavne cijene vozila trebalo uzeti podatke Centra za vozila Hrvatske vještak navodi da dobiveni podaci iz navedenog kataloga nisu objektivni niti na bilo koji način provjerljivi te se ne zna tko ih je i na kakav način izradio pa stoga takav katalog prema njegovom mišljenju nije ispravno koristiti. Proizlazi da kada bi se i uzimala cijena novog vozila, u nekom obliku, tada bi i stopa amortizacije u izračunu bila veća u apsolutnom obliku pa bi onda i nalaz što se tiče navedenih stopa bio drugačiji pri čemu navodi da je umanjivao cijenu rabljenog , a ne novog vozila.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti, na osnovu raspoložive dokumentacije, sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine. Sudski je vještak argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun. U pisanom nalazu i mišljenju i na usmenom saslušanju vještak je detaljno, opširno i stručno obrazložio na koji način je procijenio iznos po pojedinim stavkama te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tužitelja. Sud prihvaća utvrđenja vještaka i metodologiju vještačenja te ističe da Katalog Centra za vozila Hrvatske je jednostrani akt poslovnog subjekta, koji i ne prodaje vozila i koji taj poslovni subjekt izdaje isključivo zbog nekih orijentacijskih cijena motornih vozila, a nema u odnosu na svoj sadržaj značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP- a, niti se može prihvatiti kao realan i objektivan niti predstavlja akt koji bi bilo koji vještak morao koristiti u svom izračunu. Vještak je stručnjak koji se nalazi na listi sudskih vještaka, kako bi u postupku pred sudom neovisnim i stručnim mišljenjem u skladu sa zadanim zadatkom vještačenja pomogao razjasniti okolnosti o kojima sud nema stručnih znanja pa je upravo zbog toga i angažiran u ovom postupku procijeniti vrijednost objekta leasinga prema ugovornim odredbama i sukladno svom znanju i svom iskustvu. U odnosu na utvrđenja drugog vještaka koje je naručio tužitelj valja reći da ne predstavljaju dovoljan dokaz iz kojeg bi se mogla utvrdit visina tužbenog zahtjeva, a značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, bez obzira na to što je riječ o stalnom sudskom vještaku.

22. Slijedom navedenog tržna vrijednost predmetnog vozila u trenutku preuzimanja od strane tuženika na dan 22.01.2020. godine s uključenim PDV-om iznosi 46.321,38 EUR.

23. Svrha takve procjene je usporediti je li vještak Čevra ispravno utvrdio tržišnu vrijednost rabljenog vozila odnosno je li vrijednost vozila u trenutku prestanka ugovora jednaka odnosno približna onoj koju je procijenio ovdje imenovani vještak te je utvrđeno da je i se radi o manjem odstupanju.

Time se potvrđuje da je vještak ispravno vrednovao vrijednost vozila i da niti u kojem slučaju nije postupao in favorem tuženika kako to tvrdi tužitelj jer bi se u protivnom zbog drugačijeg izračuna (višeg, nižeg) isto tako moglo reći da ide u korist tužitelja. Naime radi se cca. oko 10% odstupanja, nije moguće doći do apsolutno točnog i egzaktnog iznosa i ne može se dobiti jedinstvenom formulom u kojoj se računaju unaprijed poznate vrijednosti jer je to relativno i ovisi o različitim parametrima, u pravilu je vrijednost ona za koju se objekt prodan i notorna je činjenica da vještačenja više različitih vještaka ne bi dovele do matematički istog iznosa niti je to potrebno, bitna činjenica je da je vještak u ovom slučaju također ispravno uzeo kao parametar nabavnu vrijednost koju su stranke ugovorile ( vrijednost rabljenog vozila) te smanjio za amortizaciju te da se radi o odstupanju koje nije značajno. Da je tome tako proizlazi i iz navoda tuženika i dostavljenog računa br.56973-1-1 od 09.07.2020. iz kojeg proizlazi da je vozilo konačno prodano za 36.896,94 eur / 278.000,00 kn sa PDV-om, dakle za niži iznos nego što je procijenjeno elaboratom br.2537/1 te je zapravo tuženik poslovao s gubitkom.

24. U suštini tužitelj ne osporava obračun ugovora o leasingu nego pogrešno interpretira parametar nabavne vrijednosti vozila, a nabavna vrijednost vozila je nabavna vrijednost konkretnog rabljenog vozila, a ne vrijednost novog vozila, drugim riječima navođenje cijene novog vozila u ponudi na temelju koje je sklopljen ugovor (95.870,78 eur / 722.338,46 kn) je potrebno radi poredbe odnosno iskazivanja stvarne cijene konkretnog rabljenog vozila i nije relevantno prilikom procjene vrijednosti objekta leasinga u trenutku vraćanja jer je polazni parametar vrijednost vozila u trenutku nabave, konkretno rabljenog vozila i ta cijena je iskazana u ugovoru i ta nabavna cijena je iskazana u ugovoru i to je jedina relevantna činjenica jer su stranke tako ugovorile.

Dakle, ako je predmetno vozilo u trenutku kupnje i sklapanja Ugovora o leasingu bilo rabljeno te je imalo vrijednost od 57.867,14 eur/ 436.000,00 kn bez PDV- a (odnosno 72.333,93 eur / 545.000,00 kn sa PDV-om), onda je jasno da je navedeni iznos nabavna vrijednost objekta leasinga i da je upravo ta i takva vrijednost navedena kao nabavna vrijednost na konačnom obračunu.

Isto tako je jasno da je zadatak vještaka po okončanju Ugovora o leasingu utvrditi vrijednost vozila u trenutku vraćanja istog u posjed davatelja leasinga, pri čemu je polazna vrijednost nabavna vrijednost vozila, i to nabavna vrijednost konkretnog rabljenog vozila koja je iznosila 57.867,14 eur / 436.000,00 kn bez PDV-a (odnosno 72.333,93 eur / 545.000,00 kn sa PDV-om), a ne vrijednost novog vozila.

25. Tuženik je izradio konačni obračun sukladno točki 22.3. Općih uvjeta, na sljedeći način: − od neto nabavne vrijednosti vozila (57.901,73 EUR) oduzet je iznos obroka koji su dospjeli do 16.01.2020. (17.255,51 EUR) te je izračunat ostatak vrijednosti objekta leasinga uvećan za glavnice nedospjelih obroka (40.406,15 eur / 304.440,19 kn); − od navedenog iznosa oduzeta je neto vrijednost vozila iz procjene (33.446,14 eur / 252.000,00 kn bez PDV-a), − s obzirom da je neto vrijednost vozila iz procjene bila niža od ostatka vrijednosti objekta leasinga uvećanog za glavnice nedospjelih obroka, za razliku-naknadu štete (6.960,00 eur / 52.440,19 kn), a sukladno točki 22.3. Općih uvjeta, teretilo se primatelja leasinga, − primatelja leasinga teretilo se, sukladno točki 22.3. Općih uvjeta, i za naknadu za trošak obrade kod prijevremenog okončanja ugovora (2.862,20 kn) i za naknadu za zatvaranje ugovora (6,63 eur / 50,00 kn), − primatelj leasinga je prilikom sklapanja Ugovora o leasingu uplatio jamčevinu u iznosu 20.145,91 eur / 151.789,42 kn, − od iznosa jamčevine (20.145,91 eur / 151.789,42 kn) oduzet je iznos razlike-naknade štete (6.960,00 eur / 52.440,19 kn) i naknada (386,51 eur / 2.912,20 kn) te je primatelju leasinga vraćen iznos od 12.799,39 eur / 96.437,03 kn.

26. Dakle, tuženik je pravilno i s osnovom u sklopljenom Ugovoru o leasingu i Općim uvjetima nakon prijevremenog raskida ugovora, u završnom obračunu iskazao svoje potraživanje.

27. Kako je za izradu konačnog obračuna po Ugovoru o leasingu jedino relevantna neto vrijednost vozila u trenutku povrata vozila u posjed tuženika kao davatelja leasinga, a ne nabavna vrijednost vozila (u ovom slučaju rabljenog jer je financirano rabljeno vozilo), ocjena je ovog suda da je da je završni obračun koji je tuženik izradio nakon prijevremenog raskida ugovora pravilan i sukladan Općim uvjetima te tužitelju niti u kojem slučaju nije nastala šteta niti je tuženik išta stekao bez osnove.

28. Slijedom svega gore navedenog sud nije našao ugovor ništetnim pa tuženik nije u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju platiti utuženi iznos.

29. Naime, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.

30. Kako sud ne nalazi ugovor ništetnim u smislu odredbe 296. ZOO navedena odredba čl. 323.st.1. ZOO se u konkretnom slučaju ne može primijeniti jer tuženik da je išta stekao nije stekao bez osnove.

31. Prema čl. 323.st.2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

32. Ovim člankom na kojem tužitelj i temelji svoje potraživanje s osnove naknade štete predviđene su pretpostavke pod kojim jedna strana ništetnog ugovora može od druge strane zahtijevati naknadu štete.

I u tom smislu kako ne postoje postoji krivnja jednog suugovoratelja za sklapanje ništetnog ugovora jer ugovor kao što je obrazloženo nije ništetan ili djelomično ništetan i svaka strana je savjesna, pravilo iz ovog članka se ne može primijeniti i tužitelj nema osnovu za bilo koju tražbinu temeljem raskinutog ugovora. Sud nije ovlašten donositi odluku mimo postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja ali niti utvrđene činjenice ne upućuju na osnovanost nekog drugog tužbenog zahtjeva, a tuženik u ovom postupku ne traži povrat ostatka jamčevine u smislu čl.22.3.Općih uvjeta što je vidljivo i iz toga što primatelju leasinga maksimalno može vratiti iznos jamčevine (u ovom slučaju maksimalni iznos je bio 20.145,91 eur / 151.789,42 kn), tuženik je vratio tužitelju iznos od 12.799,39 eur / 96.437,03 kn, a razvidno je da je tužitelj istaknuo tužbeni zahtjev koji je značajno veći od maksimalno mogućeg dakle da traži naknadu štete, a ne povrat jamčevine.

Dakle sud zaključuje da odredbe Općih uvjeta o izboru vještaka za procjenu objekta leasinga nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno sud zaključuje da odredbe nisu pretjerano stroge niti nepravične prema primatelju leasinga pa da sud ne može odobriti njihovu primjenu i uzevši u obzir i specifičnost ugovora o leasingu sud je zaključuje da navedene odredbe o izboru vještaka od strane davatelja leasinga nije ništava u smislu odredbe članka 296. stavka 1. ZOO-a.

33. Kako sud ne nalazi ugovor ništetnim niti u smislu odredbe 296. ZOO niti u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima pa tako tuženik nije u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju platiti utuženi iznos.

34. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne prijedloge jer se sve odlučne činjenice mogu se utvrditi iz isprava u spisu, a odredbe ugovora sklopljenog između stranaka su jasne i primjenjuje se onako kako glase sukladno odredbi čl. 319. st. 1. ZOO-a. Pri tome se ukazuje da je prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja na okolnost posebnog popusta koje je tužitelj ostvario prilikom kupnje vozila odbijen jer ukoliko je tome tako predmetni popust bi onda morao biti iskazan u ponudi ili bilo kojoj ispravi, a nije, osim toga tužitelj je morao na tu okolnost ukoliko smatra da je bitna ili da bi dovela do drugačijeg izračuna predložiti saslušanje stranke prije zaključenja prethodnog postupka, što nije učinio bez da za to ima opravdanja ili predložiti taj parametar prilikom predlaganja vještačenja, a što također nije učinjeno, mišljenje je suda da se ne radi o parametru koji je relevantan, a sud je imao u vidu i da je tužbeni zahtjev neosnovan jer ne postoji osnova za primjenu čl.323.ZOO.

35. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao pod točkom I i II izreke presude.

U Zagrebu, 08. travnja 2024. godine

SUDAC

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po pun. uz prist

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana