REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-298/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja META MATE d.o.o., OIB: 22368472748, Vinišće, Put viniškog mula 7, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz OD Potočnjak & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Paketna distribucija d.o.o., OIB: 67374258960, Zagreb, Slavonska avenija 20M, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Lovrića, 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.600,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim u razdoblju do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:

- na iznos od 18.000,00 eur, počevši od 6. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 eur, počevši od 11. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 5.600,00 eur, počevši od 16. prosinca 2023. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.036,23 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 8. travnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu u kojem naknadu parničnih troškova potražuje preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 8. veljače 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi u bitnome da je tuženiku, na temelju tri zaključena ugovora o zajmu, isplatio ukupan iznos od 27.600,00 eur. S obzirom da tuženik pozajmicu nije vratio, u roku određenom predmetnim ugovorima o zajmu, niti povodom tužiteljeve opomene pred tužbu, predlaže naložiti tuženiku isplatu pozajmljenog iznosa, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od dana nakon dospijeća svake pojedine pozajmice, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva. S obzirom da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji o zaključivanju tri ugovora o zajmu s tuženikom, ističe da jedan od u tužbi navedenih ugovora tužitelj nije niti priložio (od 5. prosinca 2023.), a jedan od priloženih da od strane tuženika nije potpisan (od 6. prosinca 2023.). Osporava da bi od tužitelja primio bilo koji iznos po osnovi pozajmice. Ukazuje da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tuženik tužitelju davao vozila u najam, po kojoj osnovi da tuženik prema tužitelju ima potraživanja, kao i po osnovi udjela u šteti nastaloj na jednom od iznajmljenih vozila, radi naplate kojeg potraživanja da je pokrenu ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Smatra da je tužitelj, a nakon što je tuženik protiv njega pokrenuo navedeni ovršni postupak, podnio predmetnu tužbu radi naplate zajmova koji između stranaka nisu ugovoreni niti je tuženik primio uplate pozajmice. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata jer da tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana navodnog zaključivanja ugovora o zajmu.

3./ Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj je ukazao da jedan od ugovora o zajmu na kojem osniva utuženo potraživanje od strane tuženika nije potpisan i to stoga što da je tuženik ovaj ugovor odbio potpisati, međutim, temeljem svakog od predmetnih ugovora o zajmu da je tužitelj tuženiku izvršio uplatu pozajmice kako je dogovoreno, slijedom čega da izostanak tuženikovog potpisa nije od utjecaja na osnovanost tužiteljevog zahtjeva.

4./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: ugovori o zajmu (list 3-6, 45-46), opomena (list 7 spisa), elektroničke potvrde o primitku pismena (list 8-9, 12-16, 47-48 spisa), potvrde o uplatama (list 10-11, 49-51, 54 spisa), prijedlog za ovrhu (list 31-38 spisa).

5./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene na temelju ovako izvedenih dokaza, sud je kao nepotrebne odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja i to saslušanja stranaka i provođenja financijskog vještačenja.

6./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku radi povrata pozajmice.

8./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer tuženik osporava da bi s tužiteljem zaključio predmetne ugovore o zajmu i primio uplate po osnovi pozajmice. Nadalje sporan je tijek zatraženih zateznih kamata.

9./ Ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti nakon stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Na pozajmljenim stvarima zajmoprimac stječe pravo vlasništva. (čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

10./ Iz priloženih ugovora o zajmu utvrđeno je da su stranke 27. studenog 2023. zaključile ugovor o zajmu, koji pisani ugovor sadrži samo potpis tužitelja, a na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku, na broj računa naveden u ovom ugovoru, isplatiti iznos od 18.000,00 eur, a tuženik se obvezao ovaj iznos vratiti do 5. prosinca 2023. Iz priložene potvrde o plaćanju tužiteljeve banke utvrđeno je da je tužitelj tuženiku na broj računa naveden u predmetnom ugovoru o zajmu 27. studenog 2023. isplatio iznos od 18.000,00 eur, uz naznaku opisa plaćanja "uplata po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici". Nadalje, utvrđeno je da su stranke 5. prosinca zaključile ugovor o zajmu, koji sadrži potpis obiju ugovornih strana, a na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku, na broj računa naveden u ovom ugovoru, isplatiti iznos od 4.000,00 eur, a tuženik se obvezao ovaj iznos vratiti do 10. prosinca 2023. Iz priložene potvrde o plaćanju tužiteljeve banke utvrđeno je da je tužitelj tuženiku na broj računa naveden u predmetnom ugovoru o zajmu 5. prosinca 2023. isplatio iznos od 4.0000,00 eur, uz naznaku opisa plaćanja "uplata po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici". Konačno, utvrđeno je da su stranke i 7. prosinca 2023. zaključile ugovor o zajmu, koji sadrži potpis obiju ugovornih strana, a na temelju kojeg se tužitelj obvezao tuženiku, na broj računa naveden u ovom ugovoru, isplatiti iznos od 5.600,00 eur, a tuženik se obvezao ovaj iznos vratiti do 15. prosinca 2023. Iz priložene potvrde o plaćanju tužiteljeve banke utvrđeno je da je tužitelj tuženiku na broj računa naveden u predmetnom ugovoru o zajmu 7. prosinca 2023. isplatio iznos od 5.600,00 eur, uz naznaku opisa plaćanja "uplata po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici".

11./ Iako dva od tri dostavljena pisana ugovora o zajmu sadrže potpise tuženika, vjerodostojnost kojih potpisa tuženik ne osporava, osnovano ističe tužitelj da izostanak tuženikovog potpisa na jednom od priloženih pisanih ugovora o zajmu (od 6. prosinca 2023.) nije od utjecaja u konkretnom slučaju. Naime, za valjanost ugovora o zajmu ne traži se obvezatnost pisanog oblika. S obzirom da je tužitelj priložio dva od strane tuženika potpisana ugovora o zajmu, a za sva tri ugovora o zajmu priložio i potvrde banke iz kojih je razvidno da je na dan zaključivanja ovih ugovora tuženiku isplatio, na njegove računa navedene u ugovorima, dogovoreni iznos pozajmice, navodeći pri tome u opisu plaćanja da se radi o uplati po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici, očito su neosnovane tuženikove tvrdnje da od tužitelja uplate po osnovi pozajmica nije zaprimio i da s tužiteljem predmetne ugovore o zajmu nije zaključio.

12./ U odnosu na tuženikove tvrdnje o poslovnom odnosu između stranaka, a na temelju kojeg da tuženik ima tražbinu prema tužitelju, prije svega je za ukazati da samo postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom da tuženik u vezi s postojanjem takvih svojih protutražbina prema tužitelju ne ističe daljnjih navoda o kojima bi ovisilo postojanje ili prestanak tražbina tužitelja prema tuženiku koje su predmet spora. U odnosu na tuženikove tvrdnje o pokrenutom postupku prema tužitelju, za ukazati je da proizlazi da se radi o postupku radi naplete tuženikovog potraživanja prema tužitelju temeljem računa izdanog tužitelju 4. siječnja 2024., dakle nakon što je od tužitelja primio uplate po pozajmicama koje su predmet spora, slijedom čega je zaključak ovog suda da su očito paušalne tvrdnje tuženika da bi tužitelj plaćanje potraživao u ovoj pravnoj stvari kako bi tuženika nagnao na odustanak od naplate svojeg potraživanja, a na temelju ugovora o zajmu koje stranke nisu nikada zaključile. Tuženik naime, iako osporava primitak iznosa koji je nedvojbeno utvrđen na temelju priloženih potvrda banke tužitelja o provedenim plaćanjima za korist tuženika, ne iznosi činjenice iz kojih bi proizlazila druga osnova izvršenog plaćanja tužitelja prema tuženiku. Slijedom navedenog, a s obzirom da je tužitelj priloženim ispravama dokazao postojanje ugovora o zajmu s tuženikom temeljem kojih su pozajmice isplaćene tuženiku, a tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi istinitost ovih tužiteljevih navoda doveo u sumnju odnosno kojima bi potkrijepio osnovanost svojih suprotnih navoda, takve je navode tuženika sud utvrdio neosnovanima (čl. 2198. st. 1. ZPP-a). Utvrđeno je stoga, primjenom odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a, da je tuženik dužan vratiti primljene pozajmice.

13./ Neosnovano tuženik prigovara i zatraženom tijeku zateznih kamata, s obzirom da tužitelj vraćanje pozajmice na potražuje od dana zaključivanja ugovora o zajmu, već pravilno, od dana nakon dana naznačenog u ovim ugovorima kao dospijeća povrata pozajmice (čl. 173. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a). Stopa zateznih kamata određena je u granicama istaknutog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a), u visini stope zakonske zatezne kamate propisane odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavne za ostale odnose.

14./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa). Tuženiku, jer je u cijelosti izgubio u sporu, ne pripada pravo na naknadu parničnog troška (razlog iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a).

15./ Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur,

- zastupanja na ročištu 3. listopada 2024. i 26. veljače 2025. (T.br. 9/1 Tarife) u iznosu od po 500,00 eur,

dakle ukupno 1.500,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.875,00 eur. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu, u iznosu od 161,23 eur, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.).

16./ Neosnovano tužitelj za ovako priznate troškove naknadu potražuje u višem iznosu (od 1.000,00 eur po radnji) jer je tako zatražen iznos suprotan odredbama Tarife s obzirom na mjerodavnu vrijednost predmeta spora (27.600,00 eur). Trošak za sastav podneska od 2. listopada 2024. nije priznat jer se, po ocijeni ovog suda, radi o radnji koja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj podnesak dostavio neposredno prije održavanja ročišta (3. listopada 2024.) slijedom čega podnesak nije mogao biti pravovremeno proslijeđen i dostavljen tuženiku. Nadalje, nije priznat trošak za sastav podneska od 4. listopada 2024., kojim tužitelj dostavlja isprave o ranije provedenom plaćanju, koje je mogao i bio dužan dostaviti ranije tijekom poduzimanja radnji, slijedom čega nema pravo na naknadu ovog troška na teret tuženika (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a).

17./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u iznosu od 2.036,23 eur, osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku