Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-1993/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnici RF, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Ad1) JF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku VF, [adresa] i Ad2) VF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku ŽF, odvjetniku [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 25. veljače 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i tuženika Ad2 UF, po objavi, dana 08. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Tuženi JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su tužitelju ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplatiti iznos od 451,13 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 01.03.2019.g. do 31.prosinca 2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.siječnja 2023.g. do 21.prosinca 2023.g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 22. prosinca 2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Tuženi JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su tužitelju ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 205,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj NF zastupan po punomoćnici RF, odvjetnici u [adresa], podnio je Općinskom sudu u Vinkovcima, dana 25. travnja 2019. godine, tužbu protiv tuženika JF i VF, radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi ja se suvlasnik za ½ dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] a koja u naravi predstavlja kuću i dvor sa 315m2, dok je kao drugi suvlasnik za ½ dijela upisana JF. Nekretnina da se sastoji od dva stana na adresi [adresa] te da je ista faktično podijeljena između suvlasnika tako da tužitelj koristi jedan stan a sin JF, točnije drugotuženi VF da koristi drugi stan.

1.1. Budući da se u konkretnom slučaju radi o jednoj nepodijeljenoj nekretnini na istoj da postoji jedan vodomjer koji je u Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik bio prijavljen na imenu prvotužene JF do 30. travnja 2013. godine, nakon čega tužitelj da je ugradio o svom trošku vodomjer za svoj dio nekretnine, te kod Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik promijenjen status na način da je kao kupac naveden drugotuženi VF te je isti bio evidentiran kao kupac sve do svibnja 2018. godine kada je Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik zbog neplaćanja isključio vodu.

1.2. Nadalje, od 2013. godine kada je tužitelj ugradio interni vodomjer dogovor između stranaka da je bio da svatko plaća račun prema stvarnoj potrošnji za svoj dio nekretnine odnosno prema očitanom mjerilu, ali tuženi da nikada tužitelju nisu dostavili račun kako bi isti mogao platiti svoj dio računa. Nadoknadno je tužitelj saznao kako tuženi nisu ništa plaćali pa im je Vodovod i odvodnja skinuo vodomjer i isključio struju. Nakon isključenja vode tužitelj da je otišao u Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik i zatražio ponovno uključenje vode a što isti da su odbili sve dok se u cijelosti ne podmiri dugovanje iz ranijeg perioda. Budući da tužitelj nije mogao živjeti u kući bez vode da je platio dug za cijelu kuću kao i ponovni priključak te je račun prebacio na svoje ime. Od ponovnog priključenja do danas tuženi da mu nisu platili pa se tužitelj odlučio podnošenje tužbu te traži do suda da sud prihvati tužbeni zahtjev te obveze tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženi nisu osporavali da je tužitelj suvlasnik ½ dijela nekretnine kuće u [adresa] dok u drugoj polovici vlasnica da je prvotužena JF. Isto tako, da je točno da je nekretnina sastoji od dva stana od kojih jedan da koristi tužitelja a drugi sin prvotužene, točnije drugotuženi VF. U ostalom dijelu je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako tuženi nemaju nikakvih saznanja o predmetu spora te da su netočne i ničim dokazane tvrdnje tužitelja da bi tužene na bilo koji način obavijestio o problemima sa plaćanjem vode u kući u [adresa]. Podredno, tuženik je prigovarao mjesnoj nadležnosti suda u [adresa].

3. Odlučujući o prigovoru nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima isti sud je spis dostavio ovom sudu kao mjesno nadležnom za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao kat. zgr. 1738 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od dana 24. ožujka 2019. godine koji prileži tužbi, kartice kupca za nekretnine u na adresi [adresa] Rogoznica od dana 15. svibnja 2018. godine, preslike računa za isporučenu vodu za mjesec lipanj 2018. godine, srpanj 2018. godine, kolovoz 2018. godine, rujan 2018 godine, listopad 2018. godine, studeni 2018. godine, prosinac 2018. godine, saslušanjem tužitelja i tuženika Ad2 VF.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud tužbeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

7. Među strankama nije sporno da su u trenutku podnošenja tužbe suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] bili tužitelj HF i ŠF svaki za ½ dijela. Isto tako, nije sporno da se predmetna nekretnina sastoji od dva stana od kojih jedan stan koristi tužitelj a drugi stan sin JF, drugotuženi VF.

7.1. Sporno je među strankama plaćanje troškova korištenja vode u predmetnoj nekretnini u vremenskom periodu od 2009. godine do 2018. godine kao i troškovi novog priključka učinjeni od strane pružatelja usluge Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik u ljeto 2018. godine.

8. U tijeku postupka utvrđeno je prema navodima tužitelja i tuženika da je kao obveznik plaćanja utroška vode na mjernom mjestu 113680 za kuću koja se nalazi na adresi [adresa] naveden tužitelj. Da je tužitelj zajedno sa tuženom N JF bio suvlasnik predmetne nekretnine i to svaki za po ½ dijela, dok je uvidom u zemljišne knjiga za predmetnu nekretninu u trenutku donošenja prvostupanjske presude utvrđeno da su kao suvlasnici iste upisani tužitelja za ½ dijela te PF za ½ dijela. Nadalje, da se isporuka vode za potrebe navedene kuće i u njoj smještena dva zasebna stambena objekta vršila putem jednog vodomjera, a što sve jasno proizlazi iz iskaza tužitelja i tuženika.

8.1. Isto tako, iz spisa je vidljivo kako je postojao među strankama interes za razdvajanjem obračuna potrošnje no tom zahtjevu nije bilo udovoljeno budući su stranke u dugogodišnjim narušenim odnosima.

9. Tuženik je u svom podnesku od dana 10. studenog 2022. godine naveo da je prestao plaćati ukupan utrošak vode za kuću u [adresa] te su se time stvorili uvjeti da Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik isključi vodu za cijelu kući a što da je i učinjeno u svibnju 2018. godine. Nadalje, priznao je kako je tužitelj uplatio Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik ukupan iznos o d 3.870,00 kuna, te je drugotuženik VF tada potpisao kod Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik izjavu da računi za kuću dolaze na ime tužitelja a ne na njegovo ime kako je to bilo do tog trenutka.

9.1. Međutim, iako tuženik nije osporavao da je tužitelj platio iznos od 3.870,00 kuna isticao je kako tužitelju ništa ne duguje budući tužitelj nije plaćao račune u vremenskom periodu od 2009. do 2017. godine već da je on uplatio iznos od 2.500,00 kuna koje je trebao platiti tužitelj pa da bi iznosom od 3.870,00 kuna tužitelj platio iznos koji je za njega godinama plaćao tuženik.

10. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP) propisano je da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno sa vlasništvom određenog posebnog dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u vezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, te će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom, nekretninom, tako i svih ostalih prava iz glave 1. trećeg dijela ZVDSP-a. To znači da tužitelj zajedno sa tuženim solidarno odgovara za utrošak vode, točnije za obvezu plaćanja usluge isporuke vode i odvodnje za potrebe kuće koja se nalazi u njihovom suvlasništvu.

10.1. Nadalje, prema odredbi čl. 43. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

10.2. Isto tako, odredbom čl. 52. st. 1. ZOO-a dužnik koji je ispunio obvezi ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, dok čl. 53. st. 1. ZOO-a propisuje ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga.

11. Dakle, budući je iz svega naprijed jasno vidljivo da su tužitelj i tužena Ad1 JF suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to svaki za po ½ dijela, a u tijeku postupka utvrđeno i to iz odgovora na tužbu tužene Ad1 da je ovlastila svog sina UF tuženog Ad2 da se prijavi prebivalište u [adresa] te plaća sve troškove režija, nedvojbeno je kako su isti kao suvlasnici solidarni dužnici u odnosu na treće osobe, točnije u konkretnoj slučaju prema pravnoj osobi ovlaštenoj za pružanje usluga isporuke vode.

11.1. Budući da tuženik u tijeku postupka nije osporavao da bi tužitelj uplatio cjelokupni dug nastao do svibnja 2018. godine kada je, zbog neplaćanja Vodovod i odvodnja isključio vodu i skinuo vodomjer, dapače već je navedeno priznao, te je nudio tužitelju, u svrhu mirnog rješenja spora, plaćanje iznosa od 3.400,00 kuna, a što tužitelj nije prihvatio, ovaj sud je tužbeni zahtjev tužitelja smatrao osnovanim pa je isti valjalo prihvatiti i obvezati tuženike na plaćanje utuženog iznosa.

12. U odnosu na navode tuženika kako isti nije plaćao isporuku vodu u određenom periodu, a što je dovelo do obustave isporuke vode za nekretninu koja je u utuženom periodu bila u suvlasništvu stranaka, jer da je s tom radnjom želio navesti tužitelja da počne plaćati dotadašnje račune za isporuku vode koje tužitelja prema navodima tuženika nije plaćao, ovaj sud nije mogao prihvatiti. Naime, tuženik je za eventualnu naplatu svojih dugovanja prema tuženiku kao suvlasniku mogao pokrenuti parnični postupak a ne prestati plaćati trošak isporuke vode, dakle neispunjavati svoju obvezu prema trećim osobama.

12.1. U tijeku postupka tuženici nisu ničim sudu dokazali da bi postojao eventualni dug prema tužitelju kojeg isti potražuju, niti da su na bilo koji način od istog pokušali naplatiti dug koji na njega otpada kao sudužnika.

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) u svezi s Trb 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa su tužitelju kao opravdani priznati troškovi i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 08. svibnja 2023. godine u iznosu od 25,00 eura, trošak za sastav podnesak od dana 19. veljače 2025. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 15,07 i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 15,07 eura, a što ukupno iznosi 205,14 eura.

13.1. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom putnih troškova punomoćnika na relaciji [adresa] i to u iznosu od 377,60 eura ukupno četiri puta, sud nije našao osnovanim te takav zahtjev nije prihvatio. Naime, pred ovim sudom održano je ukupno pet ročišta te na niti jedno nije pristupila punomoćnica tužitelja pa trošak puta na navedenoj relaciji za potrebe ovog postupka nije niti nastao. Podredno je za navesti kako predmetni troškovi kao takvi a u ukupnom iznosu od 1.510,40 koje potražuje punomoćnica tužitelja s osnova puta, ne bi bili osnovani posebice ako se uzme u obzir da u sjedištu suda pred kojim se vodi postupak postoje odvjetnici koji mogu pružati uslugu pravne pomoći.

14. Slijedom svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 08. travnja 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćnici RF, odvjetnici u [adresa]

- za tuženu Ad1 punomoćnik VF, [adresa]

- za tuženika Ad2 punomoćnik ŽF, odvjetnik u [adresa]