Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž R-65/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sucu Dragi Grubeši, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju iz Zagreba, Draškovićeva 13, OIB 16648329652, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6299/2021-16 od 20. prosinca 2024., 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6299/2021-16 od 20. prosinca 2024.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I./ Nalaže se tuženiku Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju iz Zagreba, Draškovićeva 13, OIB: 16648329652 da tužiteljici ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 573,56 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:
- na iznos od 46,29 eura od 16.02.2016. do isplate,
- na iznos od 53,51 eura od 16.03.2016. do isplate,
- na iznos od 47,87 eura od 16.04.2016. do isplate,
- na iznos od 52,65 eura od 16.05.2016. do isplate,
- na iznos od 49,65 eura od 16.06.2016. do isplate,
- na iznos od 47,90 eura od 16.07.2016. do isplate,
- na iznos od 46,37 eura od 16.08.2016. do isplate,
- na iznos od 48,46 eura od 16.09.2016. do isplate,
- na iznos od 46,51 eura od 16.10.2016. do isplate,
- na iznos od 46,37 eura od 16.11.2016. do isplate,
- na iznos od 44,63 eura od 16.12.2016. do isplate,
- na iznos od 10,54 eura od 16.01.2017. do isplate,
- na iznos od 32,81 eura od 16.02.2017. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II./ Nalaže se tuženiku Poliklinika za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju iz Zagreba, Draškovićeva 13, OIB: 16648329652 naknaditi tužiteljici ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće između osnovice za isplatu plaće od 5.108,84 kn i 5.415,37 kn, temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13. i 96/15.).
6. Tuženik u žalbi prigovara pasivnoj legitimaciji, da obračun plaće nije vršio sam, već je obračun plaće izvršen putem Centraliziranog obračuna plaće (COP-a) od FINE, da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu potpisane od svih stranaka Sporazuma te ne mogu proizvoditi pravne učinke, da sukladno čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina (počevši od dana sklapanja Izmjena i dopuna 26. listopada 2011.), te s obzirom na uskladbu čl. VI. Izmjena i dopuna počevši od siječnja 2016. pa nadalje, jasno je da je u periodu od pet godina koje je vrijeme ugovoreno kao vrijeme trajanja ugovora nisu bile ispunjene pretpostavke za uvećanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto.
7. Člankom 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću.
8. Budući je tužiteljica kao medicinska sestra zaključila Ugovor o radu s tuženikom, tuženik je pasivno legitimiran za isplatu razlike plaće, time da nije od značaja što je obračun plaće vršio putem Centraliziranog obračuna plaće (COP) od strane FINE.
9. U pogledu prigovora da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu potpisali svi sindikati, tuženiku valja ukazati da to nije od značaja za valjanost Izmjena i dopuna Dodatka (2011.) te se upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-IV-3535/12.
10. U svezi ostalih prigovora u žalbi, tuženik se upućuje na opširna i valjana shvaćanja prvostupanjskog suda koja prihvaća i ovaj sud. Osim toga, tuženiku valja ukazati da je odluka prvostupanjskog suda u skladu s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.
11. Konačno, ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda iz toč. 16. obrazloženja da je tuženik počevši od siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
12. Budući između stranaka obračun tražbine nije sporan, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke za isplatu iznosa od 573,56 EURA sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose počev od 16. veljače 2016. do 16. veljače 2017.
13. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te odluku o trošku iscrpno i pravilno obrazložio u toč. 17. presude.
14. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.
15. Temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.
Osijek, 8. travnja 2025.
Sudac
Drago Grubeša