Republika Hrvatska

Gž-282/2021-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ŽŽ iz [adresa], Hrv. časnika Ivana Čanića Baje 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 2535697732, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Leko & Partneri" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9966/2019 od 29. siječnja 2021. godine, u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 9966/2019 od 29. siječnja 2021. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u člancima 4. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9012367190, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 27. ožujka 2007. godine (točka I. izreke), te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iz osnova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 31.629,42 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose, kako je to navedeno u njenoj izreci (točka II. izreke). Ujedno je tuženica obvezana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.582,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2021. godine do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu

- zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 187. ZPP, s tvrdnjom da tužiteljica "kao korisnik konvertiranog kredita, koji je konvertiran u skladu s kogentnim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinačnih odredbi Ugovora o kredita". Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine – "sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR - kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom - ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne".

5.2. Budući da nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a kako prvostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 27. ožujka 2007. godine sklopili potrošački kredit radi zatvaranja ranije realiziranog stambenog kredita i za adaptaciju stana - Ugovor o kreditu broj: 9012367190 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 95.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 180 mjeseci;

- da je u članku 4. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,25 % godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su sporne odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa jednostranom odlukom banke u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice - da nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer da je "postupanje tuženika u pogledu ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjene kamatnih stopa u cijelosti bilo sukladno tada važećim propisima", pa da "u tom smislu nema niti jednog elementa protupravnosti u postupanju tuženika".

7.1. Nije u pravu tuženica ni kada ističe u žalbi da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.2. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Zbog navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

9. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 31.629,42 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Naime, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 1111. stavka 1. ZOO, na ime preplate kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju dosudio zatraženi iznos od 31.629,42 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun pretplate izvršio za razdoblje od svibnja 2007. godine pa do listopada 2015. godine, primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,25 % godišnje.

10.1. Tuženica se pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivala na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 23. prosinca 2015. godine (listovi 20 – 23 spisa), kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, ističući da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti prestale obveze tužitelja i tuženice iz Ugovora, odnosno, "da je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva".

10.2. Budući da prvostupanjska presuda u pogledu istaknutog prigovora tuženice ne sadrži nikakve razloge, jer je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, tj. pri tomu nije imao u vidu da je u Dodatku ugovoru o kreditu uračunata pretplata (i po toj osnovi), te je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, to je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

11. Ujedno, a glede pravnih učinaka konverzije, napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

12. Stoga je žalbu tuženice djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkama II. i III. izreke ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, pozvati će vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, zasniva se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 8. travnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić