Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-494/2024-4

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Milici Nenadović Timarac i Marku Bebek, odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, iz Siska, protiv tuženika Grada Siska, OIB: 08686015790, Sisak, Rimska ulica 26, zastupan po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Babić & Borović, iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika Grada Siska, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-171/2023-17 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Grada Siska kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-171/2023-17 od 17. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka biti će riješeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Tuženik u žalbi navodi kako nije točno utvrđenog kojega je dana 1990. između NK i tužitelja sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji te sud nije primijenio niti članak 160. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu ZOV). Osim toga iz ugovora zaključenog između KK i NK jasno proizlazi da je samo KK prodao NK oko 50 fati zemlje u [adresa], iako je navedena nekretnina bila u društvenom vlasništvu gdje su pravo korištenja imali KK i ĐK. Stoga KK nije mogao prenijeti pravo vlasništva nego jedino svoje pravo korištenja. Posljedično tomu NK nije na tužitelja mogao prenijeti više prava nego što ih je imao sam. Nadalje prvostupanjski sud nije analizirao niti odredbu članka 4. stavak 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, a prema kojem članku je ugovor zaključen između NK i tužitelja ništetan. Tuženik također navodi kako prednik tužitelja NK nije pošteni posjednik cjelokupne nekretnine te stoga niti tužitelj nije pošteni posjednik, a čime nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 159. stavak 4. ZOV-a. Zbog navedenoga prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 160. stavak 4. ZOV-a.

3. Na žalbu tuženika tužitelj je dostavio odgovor.

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode. Tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio poštenje posjeda od strane tužitelja kao i vremensko posjedovanje sporne nekretnine.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na pravnoj osnovi stjecanja vlasništva temeljem dosjelosti.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj od Stevana Zgonjanina 1990. kupio spornu nekretninu temeljem usmenog kupoprodajnog ugovora;

- da od trenutka kupnje sporne nekretnine tužitelj istu drži u mirnom i nesmetanom posjedu;

- da su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću;

- da je tužitelj samostalni posjednik nekretnine, a njegov posjed je zakonit, istinit i pošten;

- da predmetna nekretnina koju posjeduje tužitelj čini jednu cjelinu te je tužitelj u posjedu cjelokupne cjeline;

- da su prije tužitelja posjednici navedene nekretnine bili ĐK i KK, a nakon njih NK (Stjepan) Zgonjanin;

- da je NK kupio navedenu nekretninu od KK **.**.1967.

8. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije analizirao činjenicu da je prednik tužitelja tj. NK samo od KK kupio "cirka 50 fati zemlje u [adresa] pri čemu je uz KK pravo korištenja sporne nekretnine imala i ĐK. Navedeno je važno iz razloga jer isto utječe na poštenje prednika tužitelja NK obzirom je prvostupanjski sud prilikom računanja ukupnog vremena dosjedanja uzeo u obzir i vrijeme za koje je NK bio u posjedu navedene nekretnine.

8.1. Također prvostupanjski sud nije analizirao niti odredbe Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno vlasništvo fizičkih i pravnih osoba, a kojim je bio zabranjen prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su postale društveno vlasništvo.

9. Uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju, a sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. ZOV-a, činjenično utvrđenje potrebno je ocijeniti najprije prema pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika te odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i odredbama važećeg ZOV-a.

9.1. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460 – 1471 po kojima se zahtjeva da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom, lukavstvom ili potajno, da posjed mora biti pošten i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ona pristajala predavaocu. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj koji drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je stvar njegova koju posjeduje.

9.2. Također o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud je izrazio shvaćanje u više svojih odluka (npr. Rev-291/14 od 7. travnja 2018, Rev-3014/19 od 12. svibnja 2020, Rev-1695/17 od 15. rujna 2020. i dr.). Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Naime, u pogledu spornog uračunavanja vremena dosjedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991. Europski sud za ljudska prava (u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske, te Gaši protiv Hrvatske) zauzeo je isto tako stajalište.

9.3. Dakle, nakon odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske moguće je uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprostavljeni pravni interes trećih poslova. To nadalje argumentum a contrario znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. U pogledu navedenih datuma izostala su utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazi da je tužitelj sa svojim prednicima u posjedu spornog dijela nekretnine bio prije 8. listopada 1991., da se u istom nalazi i u vrijeme podnošenja tužbe, a prvostupanjski sud zbog pogrešno pravnog pristupa nije utvrđivao postoje li okolnosti za primjenu navedenog pravnog shvaćanja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva do datuma navedenih pod točkom 9.3 ovog rješenja.

10.1. Ovdje se posebno ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenicu stupanja u posjed prednika tužitelja tj. NK. Naime, samo iz iskaza svjedoka VK proizlazi da je NK već 1971. bio u spornoj kući dok preostali svjedoci nisu saslušavani na okolnost stupanja u posjed sporne nekretnine od strane NK odnosno kada je NK stupio u posjed sporne nekretnine i u kojem dijelu tj. je li stupio u posjed cijele nekretnine prema stanju posjeda kakvo je predano tužitelju prilikom zaključenja usmenog ugovora o kupoprodaji ili je pak bio u manjem posjedovnom stanju.

11. Zbog počinjene bitne povrede parničnog postupka, pobijanu presudu suda prvog stupnja nije moguće ispitati te je prvostupanjska odluka ukinuta sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a.

12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, analizirat će i dati ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, detaljno će analizirati pitanje poštenja posjeda od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika pri čemu bez obzira na duljinu trajanja posjeda, izostankom poštenja posjednika, taj posjednik nikako ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Prvenstveno prvostupanjski sud utvrdit će činjenicu veličine posjeda NK te kada je isti stupio i u kojoj veličini u posjed sporne nekretnine odnosno je li isti i kada, ako je, preuzeo posjed od obitelji ĐK te što je točno preuzeo u posjed NK od obitelji ĐK i koji je točno posjed predao tužitelju prilikom usmenog ugovora o kupoprodaji.

13. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka jer isti ovise o konačnom uspjehu od stranaka u postupku.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak