Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1002/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici u Zagrebu, Gundulićeva 53, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Roberta Frangeša 9, Zagreb, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjak, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 493/2024-23 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-493/2024-23 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je, po samom Zakonu, tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Agent Senior 2 odnosno poslova Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na poslove radnog mjesta Agent Senior 2 odnosno poslove Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 30. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je po samom zakonu s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Agent Senior 2 odnosno poslova Operatera tehničke podrške privatnim korisnicima te da joj radni odnos kod tuženika nije prestao uz vraćanje na rad.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7.1. Između stranaka nije sporno:

- da su dana 1. travnja 2020. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. ožujka 2021. zbog privremenog povećanja obima poslova uz uvjet probnog rada od šest mjeseci na radnom mjestu Operatera-Odjel tehničke podrške privatnim korisnicima,

- da su dana 1. listopada 2021. sklopile novi ugovor o radu na određeno vrijeme zbog povećanja obima poslova za radno mjesto Agent senior 2 - Odjel za tehničku podršku privatnim korisnicima 2 i to do 31. ožujka 2022.,

- da su dana 1. travnja 2021. sklopile novi ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. ožujka 2022., za radno mjesto Operatera-Odjel tehničke podrške privatnim korisnicima dakle na razdoblje od godine dana.

7.2. Dakle, u predmetnim ugovorima o radu sklopljenim na određeno vrijeme između stranaka kao razlog sklapanja istih navedeno je "privremeno povećanje obima poslova".

8.1. Odredbom čl. 12. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14., 127/17., 98/19. - dalje: ZR) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, s obzirom da su svi sporni ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni između stranaka za vrijeme važenja tog zakona, propisano je: da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja (st. 1.); da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz čl. 14. st. 3. tog Zakona mora navesti (st. 2.); da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (stavak 3.); da se ograničenja iz st. 2. i 3. tog članka ne odnose na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme (st. 4.); da se svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme (st. 5.); da se prekid kraći od dva mjeseca ne smatra prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. tog članka (st. 6.) te ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, da se smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme (st. 7.).

8.2. Dakle, slijedom sadržaja citirane odredbe, sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme dopušteno je kao iznimka i to samo onda kada zbog objektivnog razloga postoji potreba za izvršenjem odnosno obavljanjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, a koji objektivan razlog se u ugovoru o radu ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu mora navesti.

9. Imajući u vidu da je u smislu odredbe čl. 135. st. 2. ZR u slučaju spora iz radnog odnosa ako radnik učini vjerojatnim da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa teret dokazivanja na tuženiku kao poslodavcu, to je suprotno žalbenim navodima, postojanje objektivnih razloga za sklapanjem predmetnih ugovora o radu na određeno vrijeme, konkretno postojanje "privremenog povećanja obima poslova", bio dužan dokazati tuženik kao poslodavac.

10. Prvostupanjski je sud ocjenom provedenih dokaza i to iskaza tužiteljice i svjedoka M, te uvidom u dostavljenu dokumentaciju, pravilno zaključio da tuženik ni tijekom ponovljenog postupka nije dokazao postojanje objektivnih razloga za sklapanje predmetnih ugovora o radu na određeno vrijeme, pri čemu se obveza poslodavca, suprotno stavu tuženika, ne iscrpljuje samo u navođenju razloga ("privremeno povećanje obima poslova") već i u dokazivanju stvarnog postojanja takvog objektivnog razloga, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo.

11. U tom smislu, ostvaren je jedan od dva uvjeta iz st. 7. čl. 12. ZR jer je nedvojbenim utvrđeno da su predmetni ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni protivno odredbi st. 2. istog članka pa kako nije potrebno kumulativno ispunjenje i drugog uvjeta tj. utvrđenje proboja roka od tri godine, ispunjena je presumpcije da je sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme, pri čemu nije pogrešno to što je tužiteljica u tužbenom zahtjevu navela nazive dva radna mjesta jer je u promatranom razdoblju obavljala poslove oba radna mjesta, pa posljedično tužiteljica ima pravo i na ispunjenje zahtjeva za povratak na rad i to na poslove jednog od navedenih radnih mjesta koje je prethodno obavljala na određeno vrijeme (Agent Senior 2 ili Operatera) u Odjelu za tehničku podršku privatnim korisnicima tuženika.

12. Zbog izloženog, tuženik osnovanost žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava neosnovano konstruira na odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o radu koja je izmijenjena novelom (Narodne novine, broj: 151/22.), a koja je stupila na snagu dana 1. siječnja 2023. prema kojoj odredbi u slučaju sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme "…potreba za obavljanjem posla treba biti privremena", a koja odredba se na konkretni pravni odnos ne može primijeniti jer ista nije bila na snazi u spornom razdoblju kada su sklapani predmetni ugovori o radu na određeno vrijeme.

13. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije postojao objektivni razlog za iznimno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme jer je u promatranom razdoblju kod tuženika nedvojbeno postojala stalna i konstantna potreba za radom operatera vezanim uz tehničku podršku korisnicima, što je i sam tuženik potvrdio u podnesku od 24. travnja 2024., odnosno da u konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica radila na poslovima koji nisu privremeni nego isti postoje kod tuženika, tako da su izneseni žalbeni navodi u tom smjeru u cijelosti neosnovani, to je prvostupanjski sud pravilno tumačeći sadržaj odredbe čl. 12. ZR zaključio da su ispunjeni formalno-pravni preduvjeti za udovoljenje tužbenom zahtjevu (da se po samom zakonu smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme).

14. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i visini.

15. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić