REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-101/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici MLC, protiv tuženika Keratek d.o.o., OIB: 43675361716, Zagreb, Ulica Lavoslava Ružičke 32, zastupanog po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-37/2024-3 od 11. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-948/2022-23 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 273,68 €.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je bio sklopljen između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 2. ožujka 2022. (točka I. izreke) te je sudski raskinut ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika s danom 15. svibnja 2022. (točka II. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u neto iznosu od 3.619,48 € / 27.270,97 kn sa zateznim kamatama (točka III. izreke), a odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu za iznos od 1.206,49 € / 9.090,30 kn kao neosnovan (točka IV. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 696,50 € / 5.247,78 kn sa zateznim kamatama (točka V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda u točkama I., II., III. i V. izreke na način da je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 2. ožujka 2022., kao i zahtjev za sudski raskid predmetnog ugovora o radu s danom 15. svibnja 2022. te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u neto iznosu od 3.619,48 € sa zateznim kamatama, odbijen se kao neosnovan (točka I. 1. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.493,10 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. 2. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 124,52 € odbijen s kao neosnovan (točka I. 3. izreke). Nadalje je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 405,77 € (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljici je dopuštena revizija rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2919/2024-2 od 18. rujna 2024. u odnosu na povredu temeljnih prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te je predložila prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da ovaj sud reviziju odbaci, a podredno odbije, uz naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 273,68 €.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz odredbe čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora ovog postupka je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 2. ožujka 2022., a posljedično tome i osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida.

8.1. S obzirom na dopuštenost revizije predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka je povreda temeljnih ljudskih prava tužiteljice na pravično suđenje i jednakost pred zakonom i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, odnosno povreda čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98

- službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14) za koju tužiteljica smatra da je nastala time što je drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP počinio bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP na način da je dokaze provedene od strane prvostupanjskog suda ocijenio drugačije bez iznošenja vlastite ocjene provedenih dokaza, a čime je pobijanu presudu opteretio apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima provedeni su dokazi iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu 16. ožujka 2021. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tajnice;

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 2. ožujka 2022., otkazao tužiteljici Ugovor o radu zbog osobito teške povrede radnog odnosa;

- da iz osporene odluke proizlazi da je tužiteljica u izvršenju svojih radnih obveza bila zadužena za objedinjavanje i kompletiranje, a potom i slanje dokumentacije vezane za prijavu na natječaj objavljen po društvu Lukoil Croatia d.o.o. Nadalje proizlazi da je na upit prokurista tuženika 2. ožujka 2022. tužiteljici u kojem je statusu kompletiranje prijave na natječaj, ona odgovorila kako nije dovršila svoje obveze po tom predmetu te je izvukla iz ladice stola dokumentaciju vezanu za prijavu i na upit prokuriste, da objasni razlog nepostupanja po svojim radnim obvezama, ničim izazvana počela vikati na njega, vrijeđati ga govoreći mu pogrdno vezano uz njegovu dob i sposobnosti, sve pred direktorom tuženika KL te je nakon toga napustila radno mjesto. Nadalje se navodi da je radnica na opisani način, ne samo neuredno izvršavala svoje radne obveze, već je ničim izazvana postupila nekolegijalno, nemoralno, neprofesionalno i nedopušteno, pa je takvim ponašanjem počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da je tužiteljica protiv navedene Odluke o otkazu podnijela pravovremeni zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao te je tužiteljica 25. travnja 2022. podnijela tužbu;

- da je tužiteljica saslušana u postupku te je izjavila da nije uspjela prikupiti potrebnu dokumentaciju jer nije uspjela uspostaviti kontakt s nadležnom osobom u [obrt] radi pojašnjenja nekih pitanja iz razloga što je ta osoba bila na godišnjem odmoru te da je 2. ožujka 2022. obavijestila prokuristu da on pokuša stupiti u kontakt s [obrt], da je prokurist lupao šakama, vrijeđao je i rekao da je nesposobna i da su ona i knjigovođa glupani i idioti koji ne znaju raditi posao, pa je tužiteljica otišla ranije s posla jer joj je prokurist to rekao, i da je sutradan otišla kod liječnika i otvorila bolovanje, kao i da ne želi više raditi kod tuženika,

- da je svjedok UL, prokurist tuženika, izjavio kako je tužiteljica dobila otkaz iz razloga što nije dostavila dokumentaciju na vrijeme za natječaj, odnosno jer je na njegov upit dan prije istjecanja natječaja je li poslala prijavu odgovorila da nije jer dokumentacija nije kompletirana iz razloga što ne može nikoga dobiti u [obrt], pa je on odmah nazvao direktora i pitao ga zašto podaci nisu dostavljeni te je dobio odgovor kako njegova tajnica nije bila dovoljno informirana jer prijava na natječaj nije dostavljena iz razloga što tuženik nije ispunjavao uvjete natječaja, nakon toga ga je tužiteljica izvrijeđala riječima "vi ste glupi", "neznalice", "nosite se", "ja odlazim",

- da je svjedok AL iskazao da se vratio u ured 2. ožujka 2022. između 12,30 i 13,00 sati i da je UL tražio od tužiteljice objašnjenje u kojem je stanju predmet [obrt], tužiteljica je izvukla predmet iz ladice te ga predala UL i počela na njega vikati, da je ona sve napravila, da nije sve ovisilo o njoj, da nije mogla više napraviti od onoga što je napravila, povišenim tonom se derala na UL u smislu "radite si sami ako možete bolje" te mu uputila pogrdne riječi ali se ne sjeća se da joj je UL rekao da napusti tvrtku, a vidio je kako je tužiteljica spremila radni stol, uzela stvari i rekla da odlazi i da se više neće vratiti.

10. Na temelju provedenih dokaza, a polazeći od odredbe čl. 116. i čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje: ZR) prvostupanjski sud prihvaća iskaz tužiteljice kao vjerodostojan, a otklanja iskaze prokurista tuženika i svjedoka AL, ocijenivši ih pristranima. Stoga tužbeni zahtjev cijeni osnovanim izrazivši pravno shvaćanje da iako je opisanim postupanjem tužiteljica učinila povredu obveze iz radnog odnosa, ova se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu, već eventualnim razlogom za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a sve kod činjenice da tuženik, a na kome je teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz, nije dokazao da bi mu takvim postupanjem tužiteljice nastala znatnija šteta, niti da bi zbog takvog postupanja tužiteljice on izgubio povjerenje u nju kao radnicu radi kojeg nastavak radnog odnosa nje kod tuženika više ne bi bio moguć.

11. Drugostupanjski sud prihvaća žalbu tuženika smatrajući da je prvostupanjska presuda opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, no unatoč navedenoj procesnoj povredi primjenom odredbe 373.a ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu drugačije utvrdivši sporne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza u spisu te primjenom materijalnog prava u smislu odredbe čl. 116. ZR , u vezi s odredbom čl. 135. st. 3. ZR, na tako utvrđeno činjenično stanje, odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11.1. Prvenstveno taj sud ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da u spornoj situaciji nije bilo objektivnog svjedoka zbog čega nije uzeo u obzir iskaz svjedoka AL, ocijenivši ga ne vjerodostojan (jer je smatrao da isti pogoduje tuženiku zbog ovisnosti o radnom odnosu), a ujedno prihvaćajući iskaz tužiteljice ocijenivši ga vjerodostojanim. Sud svoju cijenu temelji na činjenici da navedeni svjedok, u trenutku saslušanja, više nije bio u radnom odnosu kod tuženika, pa stoga on suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ocjenjuje iskaz tog svjedoka vjerodostojnim, a ne prihvaća iskaz tužiteljice, ocijenivši njega ne vjerodostojnim, jer zaključuje da je životno logično da tužiteljica ima interesa za uspjeh u sporu.

11.2. Nadalje ni ocjenu prvostupanjskog suda da činjenica da tužiteljica kao tajnica tuženika nije uspjela prikupiti svu dokumentaciju potrebnu za prijavu u kojem tuženik ne bi uspio, nije povreda obveze iz radnog odnosa, a pogotovo ne osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa iz razloga što joj jer joj je poslodavac naložio da radi uzaludan posao, jer on sam nije utvrdio da ne ispunjava uvjete za prijavu na natječaj, ne prihvaća kao pravilanu. Drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije znala da tuženik ne udovoljava uvjetima natječaja (iako je to trebala saznati da je savjesno obavljala svoj posao) i unatoč tome nije ispunila svoju radnu zadaću koju joj je dao poslodavac, pa smatra, sve i da je znala za tu okolnost, to nije od utjecaja jer nije na radniku da ocjenjuje je li nešto korisno za poslodavca ili ne, već je to posao uprave tuženika.

11.3. Ujedno i zaključak prvostupanjskog suda na kojem je temelji osnovanost tužbenog zahtjeva, da tuženiku ionako takvim postupanjem nije nastala šteta, cijeni neodlučnim za ocjenu postojanja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu jer to nije zakonska pretpostavka za dopuštenost izvanrednog otkaza, pa ocjenjuje da na tom zaključku nije bilo osnove temeljiti ocjenu dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

11.4. Drugostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica kao stručna osoba propustila izvijestiti poslodavca kako nije u mogućnosti prikupiti potrebnu dokumentaciju, već je to rekla tek na upit prokuriste dan prije isteka roka za prijavu za natječaj te se uz sve to i grubo odnosila prema prokuristu, pa stoga ocjenjuje da je takvim ne izvršavanjem obveza iz radnog odnosa te vrijeđanjem nadređenih počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa, a radi koje je tuženik izgubio povjerenje u nju kao radnicu, zbog čega nastavak radnog odnosa, koji se mora temeljiti na uzajamnom povjerenju, više nije moguć uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, a što sve opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. ZR.

11.5. Budući da je ocijenio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici dopuštena i donesena u zakonskom roku sukladno čl. 116. st. 1. i 2. ZR primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Revizijski je sud dopustio reviziju tužiteljici ocijenivši kako je učinila vjerojatnim da je u drugostupanjski sud preinačivši prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 373.a ZPP počinio osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a sve u biti vezano za bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. te time povrijedio tužiteljici temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. Ustava, a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku.

13. Odredbom članka 373.a ZPP je propisano:

„Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.“.

13.1. Odredbom čl. 338. st. 4. ZPP je propisano:

„U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“.

13.2. Odredbom članka 354. st. 1. ZPP je propisano:

„Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.“

13.3. Odredbom članka 354. st. 2. ZPP je propisano:

„Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji (...) 11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.“.

14. Odredba čl. 29. st. 1. Ustava glasi:

„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela“.

14.1. Ustavni sud RH, je o mjerilu relevantnosti kod obrazlaganja sudskih odluka zauzeo stajalište u brojnim odlukama, te je tako u točki 69. odluke broj: U-III-3360/2014 od 6. lipnja 2016. („Narodne novine“, broj 64/16) naveo:

„S druge strane u praksi ESLJP-a razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu vršili svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke i pri tome nisu zanemarili dokaze koje je sudu prezentirao okrivljenik, i sl. Ukratko, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti).

Zaključno, stajalište je Ustavnog suda da sve dok u sudskoj odluci koja se osporava ustavnom tužbom nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta odluka zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje.“.

15. Pravo na pošteno suđenje, prema navedenom, nesumnjivo podrazumijeva i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Drugostupanjski sud je donoseći pobijanu odluku drugačije ocijenio provedene dokaze i na temelju toga donio svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je za svoje pravno shvaćanje dao, po ovome sudu valjano i dostatno obrazloženje o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljena njegova ocjena, koje je i u skladu s relevantno i ustaljenom sudskom praksom.

16.1. Sadržaj tužiteljičine revizije se svodi na prigovore o načinu na koji je taj sud ocijenilo dokaze, odnosno o tome kako je utvrdio činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

17. Imajući u vidu sve navedeno, ocjena je ovog revizijskog suda da su u pobijanoj presudi navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u ocjeni dokaza koji su mu bili važni pri donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio zašto zaključke prvostupanjskog suda pri ocjeni dokaza nije prihvatio, pa se stoga ne može smatrati da pobijana odluka ne zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje.

18. Drugostupanjski sud nije povrijedio ni odredbu čl. 338. st. 4. ZPP jer je u obrazloženju posebno izložio kako je utvrdio sporne činjenice i zašto i kako je ocijenio dokaze te koje su po njemu odlučne činjenice za primjenu materijalnog prava (116. st. 1. ZR) odlučujući o zahtjevima stranaka.

19. Na temelju navedenog, obrazloženje odluke drugostupanjskog suda nije arbitrarno, pa stoga tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

20. S obzirom na navedeno je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP odlučio kao izreci.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa je riješeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil