Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-129/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, DK, izvjestiteljice i članice, AK, članice, u pravnoj stvari tužiteljice OK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Aleksandra Raach, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika trgovačkog društva, VELEKEM d.d. /OIB: 62347407589/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Alemka Šodan, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1614/2022-33 od 18. prosinca 2024., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1614/2022-33 od 18. prosinca 2024. pod stavkom I. i II. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu (redoviti - poslovno uvjetovani otkaz) od 27. travnja 2020. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad i omogućiti joj obavljanje poslova u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27. veljače 2018., u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama od 8. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 eura.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška podneska od 27. veljače 2025., kojim se očitovala na odgovor na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu (redoviti otkaz-poslovno uvjetovani otkaz) od 27. travnja 2020. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, za vraćanje tužiteljice na rad i omogućavanje obavljanje poslova u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27. veljače 2018. i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura (stavak II. izreke) i odbijen protutužbeni zahtjev za raskid Ugovora o radu sa 7. ožujkom 2021. (stavak III. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I. i II. izreke žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Tužiteljica predlaže preinaku pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva parnični trošak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba tužiteljice nepravodobna (podnesena 18. siječnja 2025. protiv presude koja je objavljena 18. prosinca 2024.). Predlaže žalbu tužiteljice odbaciti kao nepravodobnu, a podredno odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 325,78 eura.

4. U očitovanju na odgovor na žalbu tuženika, tužiteljica tvrdi da je prvostupanjsku presudu primila 3. siječnja 2025., a žalbu protiv presude podnijela 18. siječnja 2025. i u prilog dostavlja potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena iz koje proizlazi da je dostava presude tužiteljici izvršena 3. siječnja 2025. Tužiteljica zahtijeva trošak podneska od 27. veljače 2025. (očitovanja na odgovor na žalbu tuženika) u iznosu 312,50 eura.

5. Žalba je pravodobna i osnovana.

6. Budući da je tužiteljica prvostupanjsku presudu primila 3. siječnja 2025., a žalbu podnijela u daljnjih 15 dana (18. siječnja 2025.), to nije u pravu tuženika kada tvrdi da je žalba tužiteljice nepravodobna. Naprotiv, žalba tužiteljice je podnesena u zakonom određenom roku (članak 433. u vezi s člankom 348. stavkom 1. ZPP-a).

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavcima I. i II. izreke u granicama žalbenih navoda tužiteljice utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a (nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, proturječnost navedenih razloga sa sadržaje predmeta), sa otklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka s obzirom da u bitnome i djelomično činjenično stanje nije sporno, a djelomično ga je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u predmetu (članaka 373. a ZPP-a).

8. Naime, prema mjerodavnim odredbama Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) i Pravilnika o radu tuženika, koji je sastavni dio Ugovora o radu od 27. veljače 2018. (članak 14.);

- poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga /poslovno uvjetovani otkaz/ (članak 115. stavak 1. točka 1. ZR-a);

- pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (članak 115. stavak 2. ZR-a, članak 27. a točka 1. Pravilnika);

- poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao radni odnos iz poslovno uvjetovanih razloga, ako u roku od šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova (članak 115. stavak 6. ZR-a), odnosno prema odredbi članka 27. d Pravilnika ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika;

- sud će naložiti vraćanje radnika na posao ako utvrdi da otkaz nije dopušten i da radni odnos nije prestao (članak 124. stavak 1. ZR-a),

- u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 135. stavak 3. ZR-a).

8.1. Iz navedenih odredbi ZR-a i Pravilnika koji je sastavni dio Ugovora o radu od 27. veljače 2018. proizlazi da je osnovni uvjet da bi radnici (tužiteljici) prestao radni odnos kod tuženika po pravilima o poslovno uvjetovanom otkazu, prestanak potrebe za obavljanje posla radnog mjesta komercijalno-financijski administrator ili prodavača

-blagajnika u maloprodaji (u podružnici Varaždin - izdvojenog radnog mjesta u [adresa] ili druge podružnice tuženika - Varaždin, Zagreb, Split, Zadar).

9. Organizacijska promjena sama po sebi, na koju se poziva tuženik (ukidanje radnog mjesta komercijalno-financijski administrator u izdvojenom poslovnom mjestu u [adresa] /dio Podružnice Varaždin/), nije opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz nego je od značaja ako su organizacijske promjene dovela do toga da je prestala potreba za obavljanje određenog posla (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2542/2019 od 3. ožujka 2022.), što očito nije slučaj u konkretnom predmetu s obzirom da kod tuženika, neovisno o organizacijskim promjenama na koje se poziva, nije prestala potreba za obavljanje posla radnog mjesta komercijalno- financijskog administrator, niti prodavač-blagajnik, a koje poslove je tužiteljica obavljala prije otkaza.

10. U prilog istom zaključku ide činjenica da je tuženik prije otkaza radnog odnosa tužiteljici putem objavljenog natječaja (u ožujku 2020.) iskazao potrebu za zapošljavanje na neodređeno vrijeme komercijalno-financijskog administratora (list 59.), da je nepunih mjesec dana nakon što je otkazao tužiteljici radni odnos, zbog povećanog obima posla, zaposlio na izdvojeno poslovno mjesto u Bjelovaru 4 prodavača-blagajnika (**.**.2020. - UK, **.**.2021. - ČK, **.**.2020. - LK i RK) i druge radnika (ŠK - skladištar, CK - skladištar, TK - šef skladišta), da je tužiteljica par mjeseci prije otkaza po nalogu tuženika, a u skladu sa Ugovorom o radu od 27. veljače 2018. izvršavala i poslove prodavača-blagajnika, da su Aneksi Ugovora o radu sa TK /šef skladišta/ i ĐK /voditeljica prodavaonice/ potpisani dan nakon što je tužiteljici otkazan Ugovor o radu i da tužiteljici, unatoč postojanju potrebe nije nuđen nastavka rada na radnom mjestu prodavač-blagajnik na izdvojenom poslovnom mjestu u [adresa] (na kojem je radila neko vrijeme prije otkaza, u skladu sa Ugovorom o radu), kako to neargumentirano, a tim i neosnovano tvrdi u predmetnoj parnici zakonski zastupnik tuženika /list 129./, a niti na radnom mjestu komercijalno-financijskog administratora u drugim tuženikovim Podružnicama na području Republike Hrvatske.

11. Osim toga, tuženik nije niti pokušao obrazložiti zašto tužiteljici nije ponudio ugovor o radu za radno mjesto prodavač-blagajnik (za obavljanje kojih poslova je izvjesno postojala potreba i na izdvojenom poslovnom mjestu u [adresa], u vrijem donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu) na isti način kako je primjerice to ponudio KK i EK u Odlukama o poslovno uvjetovanom otkazu /list 88. - 93./ - sve donesene 27. travnja 2020. Suprotno iskazu zakonskog zastupnika tuženika iz iskaza svjedokinje ĐK proizlazi da je tužiteljica, kao što je i tužiteljica navela u iskazu (list 127. - 128.), radila jedno vrijeme kao prodavač- blagajnik i da poslove prodavača-blagajnika i faktura (poslove koje je do otkaza obavljala tužiteljica), na izdvojenom poslovnom mjestu u [adresa], obavlja RK, koja je zaposlena nakon što je tužiteljica prestala raditi.

12. U konačnici, tuženik otkazujući Ugovor o radu tužiteljici niti ne polazi od činjenice da je prestala potreba za obavljanjem posla radnog mjesta komercijalno-financijskog administratora i prodavača-blagajnika, već u Odluci o otkazu od 27. travnja 2020. kao razlog navodi "prestanak potrebe za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih i organizacijskih razloga" (točka 1. izreke), a u obrazloženju da je Odlukom od 10. travnja 2020. ukinuto radno mjesto komercijalno-financijskog administrator u podružnici Varaždin - izdvojeno poslovno mjesto u [adresa] i da će sukladno toj Odluci "Poslove radnog mjesta Radnice preraspodijeliti na druga radna mjesta unutar organizacijske strukture Poslodavca".

13. Dakle, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, kojim se nekritički, nedorečeno i protivno logici i iskustvu, priklonio stavu tuženika (…tužiteljica isključivo željela raditi u veleprodaji i nije joj bilo potrebno nuditi radno mjesto prodavača, tuženik poslove tužiteljice rasporedio na NK, tuženik imao opravdan razlog za otkaz jer je prestala potreba za tužiteljičinim radom …) po ocijeni drugostupanjskog suda tuženik na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je prestala potreba za radom tužiteljice na poslovima radnog mjesta komercijalno-financijskog administratora, a niti da bi tužiteljici ponudio da nastavi raditi poslove radnog mjesta prodavača-blagajnika u Podružnici Varaždin - izdvojeno poslovno mjesto u [adresa] kako to neargumentirano, a tim i neosnovano tvrdi u predmetnoj parnici, odnosno da je predmetna Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici dopuštena i zakonita u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. i stavka 6. ZR-a.

14. Nadalje, u situaciji kad je tuženik, kako navodi u odgovoru na tužbu, nekoliko godina prije pandemije reorganizirao rad Podružnice iz Bjelovara, tako što ju je pripojio Podružnici Varaždin, kad nije ukinuo sva radna mjesta komercijalno- financijski administrator na teritoriju Republike Hrvatske i ustrojio nova, tuženik je bio u obvezi prilikom donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljici, utvrditi kriterije iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a i članka 27. e Pravilnika, usporedbom radnika koji su obavljali poslove koje je obavljala i tužiteljica (radnog mjesta komercijalno-financijski administrator i prodavača-blagajnika), kojih radnika je nesporno bilo i to na razini tuženika - Podružnici Varaždin i drugim Podružnicama na području Republike Hrvatske.

15. Nije sporno da tuženik prilikom donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici nije utvrđivao kriterije iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a i članka 27. e Pravilnika.

16. Prema tome, Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu tužiteljici (redoviti otkaz- poslovno uvjetovani otkaz) od 27. travnja 2020. je nedopuštena i nezakonita i u smislu odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a (članka 27. e Pravilnika).

17. Iz navedenih razloga je preinačena prvostupanjska presuda na način da su prihvaćene predložene pravne posljedice istaknute tužbenim zahtjevima na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu tužiteljici (redoviti otkaz-poslovno uvjetovani otkaz) od 27. travnja 2020. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, i naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na posao - obavljanje poslova u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 27. veljače 2018. (članak 124. stavak 1. ZR-a).

18. S obzirom na izmijenjeni uspjeh u parnici odlučeno je i o troškovima postupka na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a prema kojem je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak i sam snosi svoj trošak predmetne parnice.

19. Tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku pripada nagrada u iznosu 1.250,00 eura (članak 155. stavak 2. ZPP-a, Tbr. 7. točka 2., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT/). Nagrada za sastav žalbe protiv predmetne presude po punomoćniku odvjetniku iznosi 250,00 eura (Tbr. 10. točka 2., 46. i 50. OT-a).

19.1. Stoga, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak predmetne parnice u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja odluke (8. travnja 2025.) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023./).

19.2. Preko iznosa od 1.500,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troška predmetne parnice nije u skladu sa mjerodavnom OT-om.

20. Podnesak od 27. veljače 2025. nije bio potreban u vođenju predmetne parnice zbog čega trošak tog podneska nije priznat tužiteljici (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

21. Radnja odgovora na žalbu tužiteljice nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice, zbog čega trošak te radnje nije priznat tuženiku (članak 155. stavak 1. ZPP- a).

22. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 373. a i članak 166. stavak 2. ZPP-a).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović