Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-125/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice ČBI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16005/2021-39 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16005/2021-39 od 18. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko nespornog iznosa od 4.250,00 eura do iznosa od 4.898,80 eura (za iznos od 648,80 eura) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2021. do isplate te za iznos od 849,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2020. do isplate, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici JBI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 5.748,23 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, i to na:

- na iznos od 4.898,80 eura od 25.3.2021.,

- na iznos od 849,43 eura od 26.5.2020.,

pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka I. izreke). Odbijen je dio zahtjeva u iznosu od 1.419,70 eura sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2021. do isplate, kao neosnovanim (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.390,45 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 18.12.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke preko nespornog iznosa od 4.250,00 eura do iznosa od 4.898,80 eura (za iznos od 648,80 eura) te za iznos od 849,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama i pod točkom III. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti presudu u pobijanom dijelu, i odbiti tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 1.498,23 eura, kao i troškove postupka u razmjernom dijelu. Zahtijeva troškove pristojbe na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja poslodavca tužiteljice, dok je bio sporan štetni događaj, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, odgovornost i osnova i visina štete.

5.1. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu kod poslodavca Klinička bolnica Sveti Duh 26.5.2020., na stepeništu prema garderobi, za vrijeme redovitog rada i na uobičajenom mjestu rada, kada se okliznula prilikom silaska niz stepenice dok je išla u skladište po potrošni materijal (Prijava o ozljedi na radu);

- da iz iskaza svjedokinje ČB proizlazi da na Svetom Duhu radi od 2015., te joj je poznato da se tužiteljici dogodila nezgoda 26. svibnja 2020. na poslu, da ona taj događaj nije vidjela, odnosno nije vidjela kako je tužiteljica pala, već je prolazila i čula je da ju netko zove, da je na ulazu u garderobe, odnosno kako se siđe niz stepenice, vidjela tužiteljicu kako leži na podu, bila je pri svijesti i rekla je da je pala, nije ju pitala detalje što se točno dogodilo, da joj je tužiteljica rekla da se poskliznula, a kraj nje na podu je vidjela nekakvu mrlju, je li to bila voda ili kakva masna mrlja ne zna, uglavnom takva mrlja bila je i tužiteljici na uniformi nakon pada, da je pomogla tužiteljici da ustane i odvela ju do hitne, da bi nače taj prostor trebale održavati spremačice na Svetom Duhu, tamo se nalazilo skladište gdje se u to vrijeme Č nalazilo sapuni, dezinficijensi i slično, što je točno na podu bilo ne zna, da je inače taj pod glatka površina, inače nije skliska već je suha, da se radi o šest do sedam stepenica i na njima nema rukohvata, to su stepenice koje vode do dijela gdje je zatekla tužiteljicu da leži u tom malom hodniku, tužiteljicu je zatekla u ležećem položaju, a ista se nalazila nekoliko koraka udaljena od završetka stepenica, odnosno u nastavku stepenica već u hodniku, da je ta mrlja koju je spomenula bila veličine promjera negdje oko 20 cm, više okrugla mrlja, i nalazila se dijelom ispod tužiteljice, ali se vidjela, po stepenicama nije bilo mrlja, da je tužiteljici uniforma bila zaprljana na vanjskom dijelu hlača i to u gornjem dijelu noge s desne vanjske strane;

- da je tužiteljica iskazala da na Svetom Duhu radi negdje od 1985., a da je u vrijeme kada joj se dogodila nezgoda 26.5.2020. radila kao administrativni službenik, da je toga dana, oko 14,00 sati, išla u skladište zamijeniti toner za printer, jer su im poslali pogrešan, i krenula je u podrum gdje se nalazi skladište s potrošnim materijalom i materijalom za pomoćno osoblje (papir, sapuni i sl.), da je inače bilo uobičajeno da ide tim putem po materijal, te je krenula stepenicama kao i inače, i da se negdje na kraju tih stepenica, zapravo pred sam kraj poskliznula i pala, da je nešto bilo sklisko na mjestu gdje je pala, je li to bilo sredstvo za pranje ili dezinfekciju ne zna, te stepenice samo na početku imaju rukohvat, a u dijelu gdje je ona pala više ga nema, da je gledala kuda ide prije nego je pala, a u tom dijelu stepenica odnosno na samom kraju i nije baš neko osvjetljenje, da je prilikom pada pala na trticu negdje na predzadnjoj stepenici i onda je još udarila u zidić koji se tamo nalazi jer je u nastavku stepenica i jedan suženi prolaz, da je na nogama imala klompe što je propisana obuća i više puta je tuda silazila, taj prostor nije sklizak ukoliko je suh, da se u podrumu osim skladišta nalaze i garderobe, ljudi često tamo prolaze i svašta proliju, inače taj prostor održavaju njihove spremačice, da je naišla kolegica ČB, pomogla joj je ustati i odvela ju na hitnu, kako se otklizala, tako joj je i uniforma ostala zaprljana od toga odnosno mokra, da je imala bijelu kutu a ispod svoju odjeću, tako inače imaju, hlače su joj uništene jer je, kako je navela, udarila u zidić nakon što je otklizala, da je u džepu imala telefon, i privatni i službeni, njezin privatni telefon je marke Iphone model 11, da je taj telefon uništen, jer garancija nije priznala popravak razbijenog stakla, inače je on bio star oko godinu dana, dobila ga je na poklon, da je pala negdje na predzadnjoj stepenici, na kojoj je također bilo nešto klizavo, da prije nije vidjela da bi nešto tamo bilo, tek dok je pala, bilo je na toj stepenici i podestu ispod stepenica, da joj je nakon nezgode pomagao suprug, trebala joj je pomoć, koljenom je udarila u taj zidić.

6. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je tužiteljica pala prilikom silaska niz stepenice, da je pod bio sklizak i mokar, da je tužiteljica gledala kuda hoda i postupala s dužnom pažnjom zbog čega nema nikakvog propusta na strani tužiteljice, niti je ona svojim radnjama na bilo koji način doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja.

6.1. Sud je ocijenio da do ozljeđivanja tužiteljice nije došlo uslijed njezine nepažnje, već zbog toga što poslodavac nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, s obzirom na to da se očigledno na stepenicama do skladišta kojima prolaze i drugi zaposlenici bolnice nalazila skliska mrlja, zbog čega je tužiteljica i pala, iz čega proizlazi odgovornost poslodavca, prema općim propisima obveznog prava te odredaba članaka 111. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR), i članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 71/2014., 118/2014., 154/2014. - dalje: ZZR), dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredaba članaka 964. i 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 78/2015., dalje: ZOO).

6. Polazeći od utvrđenja utemeljenom na nalazu i mišljenju liječnika vještaka, i njegovu usmenom očitovanju, da je tužiteljica 26. svibnja .2020. stradala na radnom mjestu te tom prilikom zadobila ozljede: natučenje donjeg dijela leđa, natučenje desnog koljena, uganuće lijevog koljena, natučenje desne potkoljenice, da je liječenje trajalo do 24. studenoga 2020., a nesposobnost za rad trajala je 6 mjeseci, da je tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 2 mjeseca, da je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 5 dana, kasni strah bio je prisutan još 30 dana radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja kao i strah od doživljenog neugodnog iskustva, da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10% trajno, uz napomenu da u ovom postotku nije obuhvaćen utjecaj njezine osnovne bolesti i postojećih degenerativnih promjena (artritis), da se ovaj postotak odnosi na stanje nakon puknuća meniska kao i na pogoršanje postojećeg kliničkog statusa oba koljena i slabinske kralješnice, da joj je, dok se nalazila na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 30 dana i još 1 sat dnevno kroz narednih 30 dana, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova, sud prvog stupnja je, na temelju odredaba članaka 19., 1100., i 1046. ZOO, dosudio ukupan iznos neimovinske štete u iznosu od 4.600,00 eura te primjenom odredbe članka 1095. ZOO, utvrdio da tužiteljici pripada naknada tuđe pomoći u iznosu od 298,80 eura (90 satix3,32 eura), odnosno ukupan iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti od 4.898,80 eura.

6.1. Tužiteljici je dosuđen iznos od 796,34 eura za uništeni mobitel Iphone 11, na temelju priložene fotografije uništenog mobitela (list 20-21 spisa) te iskaza tužiteljice, kao i iznos od 53,09 eura za uništene hlače primjenom odredbe članka 223. ZPP.

7. Dakle, tužiteljici je na ime naknade štete dosuđen ukupan iznos od 5.748,23 eura, s kamatama na iznos od 4.898,80 eura od dana 25. ožujka 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate (članak 1103. ZOO), a na iznos od 849,43 eura od dana 26. svibnja 2020. kao dana nastanka štete, pa do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.419,70 eura s kamatama od 25. ožujka 2021. do isplate, odbijen kao neosnovan.

8. Sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za dosudu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, prema odredbi članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, te cilju kojemu služi ta naknada.

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Suprotno žalbenim navodima, a vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom te uzimajući u obzir težinu i vrstu ozljede te sve okolnosti slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u smislu odredbe članka 1100. ZOO u jedinstvenom ukupnom iznosu od 4.600,00 eura, a što uz pravilno dosuđen iznos od 298,80 eura nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć), ukupno iznosi 4.898,80 eura, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

10.1. Na žalbene navode tuženika u pogledu određivanja visine dosuđene naknade neimovinske štete valja odgovoriti kako kod primjene Orijentacijskih kriterija prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada za neimovinsku štetu, treba uvijek imati u vidu činjenicu da ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, kako to u suštini upire žalitelj u žalbi. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a na koji je način sud prvog stupnja u konkretnom slučaju i postupio.

11. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada je tužiteljici dosudio imovinsku štetu na ime uništenog mobitela i hlača, i za svoju je odluku dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

11.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz priložene se fotografije vidi model mobitela (Iphone) i oštećenja (razbijeno staklo) dok je iz iskaza tužiteljice sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice za prihvaćanje kao osnovanog zahtjeva za naknadu te vrste štete, i svoju je odluku valjano, i argumentirano obrazložio.

11.2. Nadalje, neosnovano osporava tuženik dosuđeni iznos naknade štete za uništene hlače jer iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su joj hlače prilikom pada uništene.

11.3. Stoga žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

11. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je odlučio o troškovima postupka primjenom odredaba članaka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, kada je dosudio troškove sastava podneska od 9. rujna 2022. (dostava točne adrese za svjedokinju koja je saslušana u postupku) te od 4. svibnja 2023. (postupanje po raspravnom rješenju suda). Sud prvog stupnja pravilno je priznao i trošak ročišta za objavu presude kao potreban. trošak pristupa na ročišta za objavu i uručenje presude) kao potreban u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužiteljici je pravilno priznat trošak u cijelosti budući da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

12. Slijedom izloženih razloga, a budući da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP), pravilno primijenjeno materijalno pravo (članak 365. ZPP), valjalo je žalbu tuženika, kao neosnovanu, odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor