Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-46/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1234/2023-16 od 4. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1234/2023-16 od 4. studenoga 2024., u pobijanom dijelu pod točkama I. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862 Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju IV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 2.326,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 760,00 eura (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 760,00 eura tekuću od 11. rujna 2023. do 18. rujna 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 760,00 eur tekuće od 19. rujna 2023. (točka IV. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. studenog 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i V. izreke, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tako da odbije tužbeni zahtjev u iznosu od 850,00 eura te da na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege dosudi kamate od 4. studenoga 2024., da u skladu s uspjehom u sporu preinači odluku o troškovima, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć).

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja poslodavca tužiteljice, nastanak štetnog događaja te odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao niti činjenica da je tuženik u izvansudskom postupku na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja tužiteljici isplatio ukupan iznos od 760,00 eura.

5.1. U postupku koji je prethodio žalbi, kao i u žalbenom postupku ostala je sporna visina tužbenog zahtjeva odnosno dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos tuđe pomoći.

6. Polazeći od utvrđenja utemeljenom na nalazu i mišljenju liječnika vještaka, da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje palca desne šake, da je liječenje trajalo do 11. srpnja 2023., da je uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta četiri dana, a manje bolove kumulativne naravi bile su prisutne 14 dana, da se povremeni manji bolovi javljaju i danas i kao takvi ulaze u pojačane napore, da je tužiteljica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je u tijeku daljnjeg liječenja bio prisutan sekundarni strah i to jači dva dana, srednji tri dana i manji četiri dana, kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 14 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i iz ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivne aktivnosti za 2,50% i shodno tom postotku će morati ulagati pojačane napore, da je kod tužiteljice zaostala naruženost vrlo malog stupnja koje se sastoji u nešto tamnijem u srednjem dijelu i nepravilnijem noktu palca, koje je uočljivo jedino kada se dobro zagleda u palac, da je tužiteljici dok se nalazila na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po dva sata dnevno od 3. do 15. srpnja 2023., dok je nosila imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te obavljanja kućanskih poslova, sud prvog stupnja je na temelju odredaba članaka 19., 1100., i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 78/2015., dalje: ZOO), utvrdio ukupan iznos neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura te primjenom odredbe članka 1095. ZOO, utvrdio da tužiteljici pripada naknada tuđe pomoći u iznosu od 86,32 eura, odnosno ukupan iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.086,32 eura, a što umanjeno za isplaćeni iznos od 760,00 eura (700,00 eura na ime imovinske štete i 60,00 eura na ime tuđe pomoći i njege), iznosi 2.326,32 eura, koji je iznos tužiteljici dosuđen, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 760,00 eura, koji je tuženik tužiteljici isplatio u mirnom postupku nakon podnošenja tužbe, sud prvog stupnja odbio kao neosnovan, jer se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, koje je tužiteljica izvršila tako da je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplaćeni iznos naknade štete.

7. Sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za dosudu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, prema odredbi članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, te cilju kojemu služi ta naknada.

8. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Suprotno žalbenim navodima, a vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom te uzimajući u obzir težinu i vrstu ozljede te sve okolnosti slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u smislu odredbe članka 1100. ZOO u jedinstvenom ukupnom iznosu od 3.000,00 eura, a što uz pravilno dosuđen iznos od 86,32 eura nenovčane imovinske štete, ukupno iznosi 3.086,32 eura, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje. Imajući u vidu nesporno isplaćeni iznos od 760,00 eura, tužiteljici pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.326,32 eura.

9.1. Na žalbene navode tuženika u pogledu određivanja visine dosuđene naknade neimovinske štete valja odgovoriti kako kod primjene Orijentacijskih kriterija, prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada za neimovinsku štetu, treba uvijek imati u vidu činjenicu da ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, kako to u suštini upire žalitelj u žalbi. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a koji je način sud prvog stupnja u konkretnom slučaju i postupio.

10. Prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Odredbom članka 29. stavka 1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Troškovi tuđe pomoći predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO). Kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su tužiteljici tuđu pomoć pružali ukućani te je kao nesporna utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.32 eura u vrijeme kad je ta pomoć pružana, to je sud prvog stupnja tužiteljici pravilno dosudio zatezne kamate od podnošenja tužbe u ovom predmetu (11. rujna 2023.). Naime, podnošenjem tužbe uz dostavu sve medicinske dokumentacije tuženik je doznao za opseg i visinu ove štete pa se tada njegova obveza smatra dospjelom (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-1536/14 od 30. kolovoza 2017., Revr 829/2017-2 od 30. travnja 2019.). Stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu, neosnovani.

11. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je odlučio o troškovima postupka. Naime, izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u slučaju kada tuženik ospori visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, tužiteljica dokazuje osnovu i visinu potraživanja.

11.2. Budući da je tužiteljica u postupku dokazala osnovu i visinu štete to joj troškove postupka treba priznati primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, vodeći računa o tome da je u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica u sporu uspjela u cijelosti imajući u vidu utvrđeni i isplaćen iznos pravične novčane naknade neimovinske i imovinske štete od ukupno 3.086,32 eura, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

12. Slijedom izloženih razloga, a budući da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP), pravilno primijenjeno materijalno pravo (članak 365. ZPP), valjalo je žalbu tuženika, kao neosnovanu, odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor