Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-425/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željke Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia banka d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Roberta Frangeša - Mihanovića 9, OIB: 32247795989, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Cetinja, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Veljko Miljević, odvjetnik u odvjetničkom društvu Miljević i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-665/2023 od 6. srpnja 2023., dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika BS kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-665/2023 od 6. srpnja 2023.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Croatia banka d.d. za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2998/18-85 od 5. veljače 2020., radi isplate svote od 1.750.126,58 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškova parničnog postupka u svoti od 156.028,84 kune sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2020., na nekretnini ovršenika upisanoj na zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz svote dobivene prodajom.

2. Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik zbog svih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24-dalje OZ) te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, pobijano rješenje ukinuti i ovrhu obustaviti a podredno ga ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima ovršenika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova žalbe.

2.2. Ovršenik u odgovoru na odgovor na žalbu pobija navode ovrhovoditeja i ostaje kod svih prijedloga iz žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, sve u svezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ i čl. 381. st. 1. ZPP.

5. Pobijano prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbi 23. toč. 1. i čl. 29. st.1. OZ kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje, uz dostavu njezine ovršnosti zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. i 2. OZ.

6. Nadalje ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti su se stranke nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu, za koju nije određen bilo kakav rok niti je ona određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe odnosno, na kojem je mogućnost ovrhe ograničena a ovršna isprava nema bilo kakav uvjet koji bi trebao biti ispunjen pa nisu ostvareni niti daljnji žalbeni razlozi predviđeni odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3 do 6. i 8. OZ, o kojim žalbenim razlozima odlučuje ovaj sud u smislu odredbe čl. 52. st. 7. OZ.

7. Ovršenik u žalbi upućuje na potrebu primjene odredbi čl. 80.b st. 2. i 3. OZ jer je predmetna ovrha određena na nekretnini u vlasništvu ovršenika čija stvarna tržišna vrijednost nesumnjivo premašuje svotu predmetne novčane tražbine ovrhovoditelja a radi se o nekretnini u kojoj ovršenik trajno prebiva te ju koristi za stanovanje kao dom dok ovrhovoditelj nije ničime dokazao da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna pa prvostupanjski sud nije ocijenio i razriješio postojanje pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, zbog čega smatra da je provedba ovrhe povreda načela razmjernosti i pravičnosti jer bi time bila očigledno narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja te legitimnog interesa ovršenika sačuvati iznimno vrijednu nekretninu u kojoj trajno prebiva i koja mu je dom.

8. Na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. je pod točkom 7. prihvaćen Zaključak kako žalbene navode ovršenika u narušenoj pravičnoj ravnoteži, pozivom na odredbu čl. 80.b OZ ne treba ocjenjivati primjenom odredbe čl. 80.b. st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo.

9. Na nekretnini u vlasništvu ovršenika je pod brojem Z-1735/91 upisano založno pravo u korist ovrhovoditelja zbog čega sud nije trebao uzeti u obzir okolnosti slučaja u smislu odredbe čl. 80.b st. 3. OZ pa kako se glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži odnosi na svotu veću od 5.300,00 eura, nisu ispunjeni niti uvjeti za odbijanje prijedloga za ovrhu u smislu odredbe čl. 80.b st. 1. OZ s obzirom da su Zaključkom od 11. ožujka 2022. isključeni žalbeni navodi ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, koje je ovdje upisano upravo u korist ovrhovoditelja.

10. Kako dakle nije utvrđeno da bi ovrha na nekretnini prodajom narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, čija tražbina potječe još iz 1991. kada je zaključen Ugovor o kreditu sa ovršenikom, sa dugom na dan 20. veljače 1997. u svoti od 1.750.126,58 kuna jer uz interes ovršenika postoji i interes ovrhovoditelja ostvariti svoju tražbinu u razumnom roku, nisu ostvareni žalbeni razlozi ovrhovoditelja te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno pobijano rješenje suda prvog stupnja, koje je donijeto sukladno odredbama čl. 80., 81. st. 1. i 82. st. 1. OZ.

11. Trošak odgovora na žalbu ovršenika nije radnja koja je potrebna za ovrhu zbog čega je u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu ovršenika.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb