Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Jambora kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa],..., koju zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, odvjetnici u Sisku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-2/2023-21 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-2/2023-21 od 25. listopada 2024. u dijelu pod toč. 1. i 3. izreke.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-2/2023-21 od 25. listopada 2024. u dijelu pod toč. 2. i 3. izreke.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice DH u dijelu u kojemu isti glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/6 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Petrinja, koja se nalazi u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 601 m² te Oranica u ... površine 838 m², što je tuženik OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva u navedenom omjeru u roku 15 dana, ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda." Pod 2. se odbija tužiteljica DH sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (utvrđenjem suvlasništva preko 1/6 dijela dosuđenog pod točkom I/ izreke) kao neosnovanim a pod 3. izreke određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi i tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] od 1439 m2, a koju u naravi čini kuća i dvorište od 601 m2 na adresi u [adresa] te oranica od 838 m2. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.2000. TH je kao prodavatelj prodao, a UH kao kupac, kupila nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 150.000 kuna, pri čemu je ugovorom navedeno da kupac isplaćuje prodavatelju iznos od 20.000 kuna dok se ostatak od 130.000 kuna obvezao platiti do 15.11.2000., pa je tuženik proglašen zakonskim nasljednikom iza pokojne majke UH, preminule **.**.2015., te je naslijedio u cijelosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]. UH bila je nasljednica iza pokojnog SH oca tuženika te je ugovorom od 08. listopada 2001. prodala HH svega šesnaest katastarskih čestica upisanih uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ugovorenu cijenu od 30.000 KM. Istodobno je prema potvrdi Privredne banke Zagreb tužiteljica DH koristila brzi kredit temeljem ... od 20. srpnja 2007. u iznosu od 20.000,00 kn na rok od 36 mjeseci, a koji je prijevremeno otplaćen 29. lipnja 2010. dok joj je u OTP banci d.d. 06. lipnja 2010. odobren kredit u iznosu od 8.000,00 eura s rokom otplate do srpnja 2018.

7. Raniju odbijajuću presudu suda prvog stupnja ovaj je sud ukinuo s obrazloženjem i uputom da je tuženik maksimalno minimalizirao rad i doprinos tužiteljice, tvrdeći da su mu kolege sa posla besplatno pomagali, što još ne znači da se takav njihov rad ne odnosi i na tužiteljicu, pa poriče da ikakvih ulaganja u kuću ima sa njihove strane, previđajući da je u postupku legalizacije doneseno rješenje o izvedenom stanju 27. siječnja 2017. u kojem su primjerice su pobrojene brojne preinake, dogradnje, a nije se sjećao niti novčanih pozajmica i kredita već je zapamtio je da im je novčano pomagala njegova majka, ne navodeći kada i koliko, niti je pojasnio iz kojih sredstava. Zaključno, navedeno je kako tuženik negira bilo koji doprinos tužiteljice, ustrajući da kao izbjeglice nisu imale novaca nego su koristili samo sredstva obnove što sve proturječi iskazu tužiteljice o radu u Njemačkoj i Austriji, te iskazima saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je vrijedno i uporno radila da digne kredite i otplati dugove, a da je bila majka dvoje male djece, što sud prvog suda u prvoj odluci uopće ne cijeni.

8. U žalbi tuženik ističe kako je predmetnu nekretninu tuženik naslijedio od svoje majke. Nekretninu je kupila majka tuženika i to novcem koji je dobila prodajom svoje nekretnine u BIH što je dokazano i tijekom postupka te je bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine za koju je platila i porez na promet nekretnina. Tuženik je naslijedio svoju majku te predmetna kuća ne može biti bračna stečevina stranaka jer radi se o vlastitoj imovini tuženika. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je namjera bila da ista postane suvlasnikom predmetne nekretnine te nije dokazala niti da bi na bilo koji način sudjelovala u plaćanju kupoprodajne cijene niti da je vršila bilo kakva ulaganja radi kojih bi njezin stvarno pravi zahtjev bio osnovan. Činjenica da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište nije dokaz da bi nekome pripadalo vlasništvo. Sud pogrešno poklanja vjeru dijelu iskaza tužiteljice da je ista posuđivala novac upravo radi uređenja nekretnine a saslušani svjedoci su rodbinski povezani s tužiteljicom te su iskazivali pristrano a čak i oni navode kako se radilo o manjim novčanim iznosima; ukupno par tisuća eura te nisu znali detalje oko prodaje kuće u [adresa] niti oko kupnje kuće u [adresa] ali su bili sigurno da je novac koji su posuđivali utrošen na nekretninu u [adresa], pritom ne znajući za što konkretno.

9. Tuženik dalje u žalbi tvrdi kako nikada nije postignut dogovor da bi tužiteljici pripao bilo kakav suvlasnički omjer. Tužiteljica je znala da joj nekretnina ne pripada i da ista čini posebnu imovinu njezina supruga a ako je i bilo ulaganja, ista sigurno nisu izmijenila identitet stvari, pa samostalno ne predstavljaju pravni osnov za stjecanje suvlasničkog prava. Tužiteljica je radila u Austriji a novac koji je slala tuženiku je bio novac za troškove djece, a ne za ulaganja u kuću te tuženik nije imao saznanja da bi tužiteljica posuđivala novac i dizala kredite a niti sama se nije znala niti izjasniti u što je točno utrošen posuđeni novac niti koliku je to iznos u ukupnosti a kako bi se onda mogao izvesti zaključak da je upravo novčanim sredstvima tužiteljice promijenjen identitet nekretnine. Niti svjedoci nisu konkretno znali za što je novac utrošen – da li kupnju kućanskih aparata, krečenje, dvorišne staze, krova i sl. pri čemu je i sama tužiteljica navela da se radilo o stazi oko kuće, izgradnji dvorišne zgrade, a za stambeni prostor da su kupljeni prozori koji su od strane tuženika zamijenjeni plastičnom stolarijom. Zatim, svjedok JH tvrdi da je njezina kćer posudila 300 eura tužiteljici no u vrijeme kada je posudba izvršena kćer svjedokinje KH je bila maloljetno dijete od svega 10-12 godina. Nema niti jednog računa ili svjedoka koji bi pokrijepio da je tužiteljica platila radnike ili obavljeni posao a samo povećanje vrijednosti nekretnine ne dovodi i od promjene identiteta iste. Tuženik je nakon što je tužiteljica napustila bračnu zajednicu 2019 godine sam vršio ulaganja u nekretninu od kojih je i povećana njezina vrijednost i od tada se može reći da je novim ulaganjima isključivo i samo do strane tuženika i nakon prestanka bračne zajednice promijenjen identitet nekretnine.

10. Tužiteljica pak u svojoj žalbi na odbijajući dio presude ističe da su bračni drugovi za kupnju predmetne kuće posudili iznos od 8.000,00 eura od CH i FH, da je kupoprodajna cijena kuće bila 45.000,00 KM, a da je dio kuće financiran sredstvima koje je majka tuženika dobila od prodaje imovine u Bosni i Hercegovini. Nadalje, iz iskaza svjedoka NH, kćeri stranaka, proizlazi da zna da je kuća u [adresa] kupljena jednim dijelom bakinim novcem, a jednim dijelom posuđenim novcem od sestara njezine majke, a što je ista saznala iz razgovora sa roditeljima jer je živjela u toj kući. Iz kupoprodajnog ugovora od 13. studenog 2000. godine koji je majka tuženika UH sklopila sa TH proizlazi da je predmetna nekretnina u [adresa] kupljena za cijenu od 150.000,00 kuna. Iz kupoprodajnog ugovora od 08.10.2001. proizlazi da je majka tuženika UH prodala nekretnine koje je imala u Bosni i Hercegovini za 30.000,00 KM, a koji iznos se podudara sa iznosom koji je tužiteljica navela u svojem iskazu. Dakle, tužiteljici bi trebao pripasti veći suvlasnički omjer, a sud utvrđenje da temelji samo na iskazu tuženika.

11. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako građevinskim vještačenjem kako je 2000. kuća u naravi bila stambena građevina izgrađena kao prizemnica sa potkrovljem – tavanski pristup bez sigurnog pristupa, da bi 2020. istu činila stambena građevina izgrađena u etažama: prizemlje i I kat sa dvorišnom dogradnjom u kojoj je smještena kuhinja, soba i garaža i koje su obnovljene, ožbukane i prekrivene novim krovištem. Nadalje, neto korisna površina kuće 2000. je bila 106,04 m2 dok je ista površina 2020. iznosila 171,98 m2. Pri čemu je tržišna vrijednost nekretnine 2000. iznosila32.700 Eur a 2020. iznosila je 48.991,15 Eur dok je troškovna vrijednost koja uključuje zemljište, komunalne doprinose, priključke, sadašnju vrijednost građevine i vanjsko uređenje parcele iznosila 2000.40.867,46 eura odnosno 2020.61.238,94 eura.

12. Vrijednost nekretnine nadogradnjom do 2020. uvećana je približno 1/3 vrijednosti u odnosu na 2000., a akt o legalnosti izvedenog stanja je datiran 2015., te je nadogradnja koja je spomenuta u tom aktu nastala prije toga.

13. U odnosu na vrijeme stjecanja nekretnine sud pravilno primjenjuje odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 162/98 i 116/03, u daljnjem tekstu: ObZ/98), te odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, u daljnjem tekstu ObZ/03), prema kojima je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

14. Prema čl. 57. st. 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZV) kada je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih.

15. Osnova ovog spora proizlazi iz činjenice je li predmetna nekretnina 2000. kupljena u cijelosti novcem UH ili i novcem koji su stranke pozajmile i time doprinijele stjecanju iste, jer su tužiteljica i tuženik od 2000. godine imali prebivalište te zajednički sa djecom živjeli u nekretnini u [adresa], pa su se do 2020. vršila ulaganja u sklopu kojih je povećana neto korisna površina kuće (od 106,24 m2 2000. do 171,98 m2 2020.), te etažnost od prizemnice sa potkrovljem 2000. do stambene građevine sa prizemljem i I katom 2020., te i ovaj sud prihvaća zaključak suda potkrijepljen izvedenim dokazima o tome kako je u istome bitno promijenjen identitet nekretnine.

16. Sud također pravilno utvrđuje kako je tužiteljica od 2000. do 2020. privređivala na način da je između ostalog u nekoliko navrata odlazila raditi u inozemstvo, te je 2007. kod Privredne banke Zagreb koristila brzi kredit od 20.000,00 kn na rok od 36 mjeseci, dok 2010. kod OTP banke d.d. podignula kredit od 8.000,00 eura s rokom otplate do 2018., dok je u više navrata od poznanika i obitelji pozajmljivala novac koji je korišten za svakodnevni život, vraćanje dugovanja te ulaganja u predmetnu nekretninu.

17. Stranke su zaključile brak 2000. godine, dok su zajednička djeca stranaka rođena prije tog trenutka (sin 1995. a kći 1997.) ali su i od 1995. živjele u izvanbračnoj zajednici,

18. Tuženik je upisan kao vlasnik u cijelosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] od 1439 m2, a koju u naravi čini kuća i dvorište na adresi u [adresa] što je naslijedio iza pokojne majke UH koja je preminula 2015. Uslijed činjenice da tužiteljica kroz dvadeset godina nije ni na koji način poduzimala bilo što u pravcu zaštite svog prava koje bi egzistiralo u slučaju da je ista sudjelovala u stjecanju nekretnine, sud pravilno utvrđuje kako ovaj nije dokazala činjenicu da bi ona i tuženik kao bračni drugovi sudjelovali u kupnji predmetne nekretnine pri čemu i sama tužiteljica ističe da je majka tuženika kupnju nekretnine u [adresa] financirala prodajom obiteljske imovine roditelja tuženika u Bosni i Hercegovini. kada je prodala svega šesnaest katastarskih čestica iza pokojnog supruga za ugovorenu cijenu od 30.000 KM pa i ovaj sud prihvaća utvrđenje kako je majka tuženika financirala kupnju nekretnine.

19. Tužiteljica tvrdi kao su tom prilikom posudili 8000 eura od CH i IH, da bi potom u drugom iskazu navela kako su te novce posudili od CH i FH pri čemu je FH tuženikov bratić koji je u Njemačkoj i koji je njegovoj majci početkom 2000-tih darovao iznos od 4.000 eura za potrebe provođenja ekshumacije pokojnog oca tuženika iz [adresa] u [adresa].

20. U pogledu novca koji je uložen u kupnju, sud pravilno utvrđuje kako je prodajom nekretnina u BIH majka tuženika ostvarila oko 15.338,70 eura, a u ugovoru o kupoprodaji nekretnine u [adresa] je kao kupoprodajna cijena naveden iznos od 150.000 kuna pa sud pravilno utvrđuje da ulaganja tužiteljice u tom smislu nije bilo niti su dokazana.

21. U pogledu činjenice jesu li stranke za vrijeme trajanja zajednice ulaganjima promijenili identitet iste, sud je pravilno vještačenjem po vještaku građevinske struke utvrdio kako je nekretnina u periodu od 2000. do 2020. doživjela bitne promjene kako je ranije opisano. Pri tome je majka tuženika živjela sa strankama u zajedničkom domaćinstvu pri čemu je imala mirovinu od 120 KM i kojom nisu raspolagale stranke već sestra tuženika koja također živi u [adresa], te su stranke financirale majku tuženika. Tužiteljica je također, prema provedenim dokazima, od svoje majke 2003. ili 2004. posudila 10.000 kuna za izgradnju krova na dvorišnoj zgradi te podigla dva opisana kredita, zatim realizirala posudbu 3000 eura od brata za auto, 3000 eura od sestrične za podmirenje računa za struju i vodu.

22. Pri tome je građevinskim vještačenjem, kada se obračunaju razmjeri vrijednosti nekretnine, utvrđeno su tužiteljica i tuženik temeljem vlastitog ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice uvećali vrijednost nekretnine za svega oko trećinu vrijednosti, od čega dakle 1/6 dijela svaki od njih, pa proizlazi da su tužiteljica i tuženik temeljem vlastitog ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice i u periodu u kojem je majka tuženika bila vlasnicom nekretnine, uvećali istu u postotku od 1/3 dijela zajednički, odnosno 1/6 dijela svaki od njih, radi čega je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u odnosu na postavljeni stvarno pravni zahtjev u pogledu 1/6 dijela nekretnine a u preostalom dijelu zahtjev nije osnovan te je isti pravilno odbijen.

23. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita (obzirom na uspjeh stranaka u sporu prema čl. 154. st. 2. ZPP) u smislu čl. 154. i 155. ZPP, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj