Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4754/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, predsjednice vijeća Ksenije Grgić, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepan Grubišić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženice IDG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4349/2023-10 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice ID kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4349/2023-10 od 19. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I. kojim je djelomično odbijen zahtjev tužiteljice da je opozvana oporuka naziva" Oporuka " te pod točkom II. stavkom II.-VIII.

r i j e š i o j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je djelomično opozvana Oporuka naziva "Oporuka" počinje riječima "Oporučitelj MD pok. I", a završava riječima "svojoj kćerki PD ne ostavljam ništa, jer je tijekom života imala dovoljno koristi od mene" datirana 24. rujna 2012., a proglašena rješenjem javnog bilježnika Ante Šuško iz Splita broj O-2015/14 (UPP- OS-116/14) od 19. siječnja 2015. te da ista ne proizvodi pravne učinke u dijelu u kojemu je navedeno:

- "sinu DD iz [adresa], ostavljam sva novčana sredstva na mom deviznom računu br: ... kod Splitske banke d.d., kao i sva novčana sredstva koja glase na moje ime kod te banke, a sada se vode po Ugovoru o oročenom depozitu br.: [broj depozita] i Ugovor o oročenom depozitu br: [broj depozita]." - "unuci ID TD ostavljam i sva novčana na mom deviznom ... kod Raiffeisenbank Austria d.d., kao i sva novčana sredstva kod iste banke, a sada se vode po Ugovoru o nenamjenski oročenom depozitu br. [broj depozita] i Ugovoru o nenamjenski oročenom depozitu br. [broj depozita]" dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da je opozvana navedena Oporuka, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Pod točkom II. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Utvrđuje se ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika Helena Dragun iz Splita br. OV-6885/2012 od 24.10.2012. g. zaključen između tužene IDG OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. MD OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim se u vlasništvo tužene prenosi nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ..., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa].

I. Utvrđuje se da u ostavinsku masu (ostavinu) iza pok. MD OIB: [osobni identifikacijski broj] koji postupak se vodio pred javnim bilježnikom Ante Šuško iz Splita i pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. O-2015/14 (UPP-OS-116/14) ulazi ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ... koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa].

II. U zemljišnim knjigama za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ..., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa]. Nalaže se brisanje prava vlasništva sa imena tužene IDG OIB: [osobni identifikacijski broj] te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe rješenja Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z-7948/14 i Z-11829/12 te upisom prava vlasništva na ime MD OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo.

III. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ..., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa]. pa se isti ovlašćuje neposredno temeljem ove presude zatražiti i postići upis svog prava suvlasništva uz istodobno brisanje istog prava s imena sad pok. MD OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Utvrđuje se ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika Helena Dragun iz Splita br. OV-6885/2012 od 24.10.2012.g. zaključen između tužene IDG OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. MD OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim se u vlasništvo tužene prenosi novčani depozit kod Societe generale- Splitska banka d.d. Split ... u iznosu od 23.764,04 $ (dvadesettritisućesedamstošezdesetčetiri američka dolara i 04/100 centa).

V. Utvrđuje se da u ostavinsku masu (ostavinu) iza pok. MD OIB: [osobni identifikacijski broj] koji postupak se vodio pred javnim bilježnikom Ante Šuško iz Splita i pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. O-2015/14 (UPP-OS-116/14) ulazi novčani depozit kod Societe generale- Splitska banka d.d. Split ... u iznosu od 23.764,04 $ (dvadesettritisućesedamstošezdesetčetiri američka dolara i 04/100 centa)

VI. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik ... u iznosu od 23.764,04 $ (dvadesettritisućesedamstošezdesetčetiri američka dolara i 04/100 centa) pa se ovlašćuje tužitelj potraživati isplatu navedenog iznosa."

Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici IDG na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 2.687,50 eura.

Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troškova ovog parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.687,50 eura do traženog iznosa od 6.625,00 eura (za iznos od 3.937,50 eura), kao neosnovan.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje opoziva Oporuke naziva "Oporuka" počinje riječima "oporučitelj MD pok. I" a završava riječima "svojoj kćerki PD ne ostavljam ništa, jer je tijekom života imala dovoljno koristi od mene" datirana 24. rujna 2012., a proglašena rješenjem javnog bilježnika Ante Šuško iz Splita broj O-2015/14 (UPP-OS-116/14) od 19. siječnja 2015. te da ista ne proizvodi pravne učinke, te pod točkom II. i III. izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška za žalbu.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom IV. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja ponovan postupak.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a koja se odnosi se na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

Valja navesti da ocjena dokazne snage ispitanih dokaznih sredstava zavisi u svakom konkretnom slučaju od slobodne ocjene suda, koji prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a koje ukazuju na osnovanost i istinitost tvrdnji jedne od stranaka.

7.1. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude, zbog čega se žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, na način kako je to obrazloženo u žalbi tužiteljice, smatra neutemeljenim.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je opozvana Oporuka naziva "Oporuka" počinje riječima "Oporučitelj MD" a završava riječima "svojoj kćerki PD ne ostavljam ništa, jer je tijekom života imala dovoljno koristi od mene" datirana 24. rujna 2012., a proglašena Rješenjem javnog bilježnika Ante Šuško iz Splita br. O2015/14 (UPP-OS-116/14) od 19. siječnja 2015. te da ista ne proizvodi pravne učinke;

- zahtjev radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika Helena Dragun iz Splita br. OV-6885/2012 od 24. listopada 2012. zaključen između tužene IDG i sada pok. MD kojim se u vlasništvo tužene prenosi nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ..., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa],

- zahtjev radi utvrđenja da u ostavinsku masu iza pok. MD koji postupak se vodio pred javnim bilježnikom Ante Šuško iz Splita i pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. O-2015/14 (UPP-OS-116/14) ulazi ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ... koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa],

- zahtjev da se u zemljišnim knjigama za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ..., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa]. naloži brisanje prava vlasništva sa imena tužene te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe rješenja Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel pod posl. br. Z- 7948/14 i Z-11829/12 te upisom prava vlasništva na ime MD OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo,

- zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina] koje je vlasništvo povezano sa 16. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) 1. stan na IV. (četvrtom) katu, u površini od 45,95 m2, šifra stana: ..., koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i balkona, [adresa]. pa se isti ovlašćuje neposredno temeljem ove presude zatražiti i postići upis svog prava suvlasništva uz istodobno brisanje istog prava s imena sad pok. MD,

- zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik ... u iznosu od 23.764,04 $ pa se ovlašćuje tužitelj potraživati isplatu navedenog iznosa.

9. Između stranka nije sporno, da je pok. MD otac prvobitnog tužitelja, sada pok. DD i djed tuženice IDG, da je pok. MD umro **.**.2014., te da su u ostavinskom postupku njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni pok. DD (prvobitni tužitelj) i pok. RD (majka tuženice).

10. Sud prvog stupnja je utvrdio da je, pred javnim bilježnikom Antom Šuškom u Splitu, pod brojem O-2015/14 dana 19. siječnja 2015. proglašena oporuka pokojnoga MD, pisana pred svjedocima, u kojoj je ostavitelj raspolagao imovinom na način da

- sinu DD ostavlja sva novčana sredstva na svom deviznom računu br: ... kod Splitske banke d.d., kao i sva novčana sredstva koja glase na moje ime kod te banke, a sada se vode po Ugovoru o oročenom depozitu br: [broj depozita] i Ugovoru o oročenom depozitu br: [broj depozita],

- unukama IDG i TD ostavlja sva imovinska prava koja se ostvare glede spora koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu za nekretninu koja se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a predstavlja stan u [adresa] u [adresa], površine 62 m2, zajedno s zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i zemljištem na kojem je zgrada izgrađena, svakoj za po ½ dijela,

- unuci TD ostavlja i sva novčana na mom deviznom računu br: ... kod Raiffeisenbank Austria d.d., kao i sva novčana sredstva kod iste banke, a sada se vode po Ugovoru o nenamjenski oročenom depozitu br. [broj depozita] i Ugovoru o nenamjenski oročenom depozitu br. [broj depozita],

- unuci IDG ostavlja i nekretninu koja se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a predstavlja stan u [adresa] u [adresa], površine 45,95 m2, sa svim stvarima koje se u stanu nalaze, zajedno s zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, kao i zemljištem na kojem je zgrada izgrađena,

- također unuci IDG ostavlja sva novčana sredstva na tekućem ... kod Splitske banke d.d., te je obvezuje da tim novcem podmiri sve troškove sahrane i da ista bude u skladu s običajima Katoličke crkve.

11. Sud prvog stupnja je utvrdio da je na ostavinskom ročištu privremeni punomoćnik tuženice predao u spis Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 21. listopada 2012. između pok. MD i tuženice te da prvobitni tužitelj DD nije priznao oporuku tražeći nužni dio kao niti Ugovor o doživotnom uzdržavanju smatrajući da predmetni stan treba ući u ostavinsku masu pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-2015/14 od 19. srpnja 2019. određen prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pa tako i ocjene iskaza svjedoka HD, OD IDG i tuženice saslušane u svrhu dokazivanja te utvrdio da je djed tuženice, pok. MD umro 2014., da se isti do 2011. sam brinuo o sebi s tim da je 2009. operirao prostatu, pa su tuženica i suprug dolazili redovno od 2002. pa do smrti pružati pomoć pok. SD kad bi mu što trebalo. Nadalje, isto tako je utvrđeno da je pok. MD rekao predniku tužiteljice pok. DD da ne mora dolaziti kod njega jer mu je bilo dosta odnosa u kojem je on stalno samo davao novce, predniku tužiteljice dok se ni on ni pok. majka tuženice nisu o njemu brinuli, te da je pok. MD sačinio dvije oporuke, jednu 2006. a drugu 2012. nakon čega je sklopljen i Ugovor o doživotnom uzdržavanju između pok. MD i tuženice koji je djed tuženice želio sklopiti sa tuženicom jer je htio imati sigurnost da će se netko o njemu brinuti s obzirom da nije u tom pogledu imao pomoć od svoje djece, prednika tužiteljice i majke tuženice.

13. Imajući u vidu sadržaj Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je pok. MD, kao primatelj uzdržavanja, zaključio sa tuženicom dana 21. listopada 2012., a što je nakon Oporuke od 24. rujna 2012., i kojim se pok. MD kao primatelj uzdržavanja obvezao prenijeti u vlasništvo stan na IV katu, u površini od 45,95 m2, koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], kao i sva novčana sredstva na oročenom depozitu kod Societe generale - Splitske banke d.d. Split, broj računa: ..., te novčana sredstva koja se nađu na njegovom imenu kod bilo koje banke ili u gotovini u trenutku njegove smrti, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je pok. MD Ugovorom o doživotnom uzdržavanju na drugačiji način raspolagao svojom imovinom, u dijelu kojim je odredio da novčana sredstva - oročeni depozit kod Societe generale Splitska banka d.d., broj računa ... i svim novčanim sredstvima koja se nađu na njegovom imenu kod bilo koje banke ili u gotovini u trenutku njegove smrti, se prenesu u vlasništvo tuženici, a ista se obvezuje doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja, time da je predaja u vlasništvo novčanih sredstava odgođena do smrti primatelja uzdržavanja.

14. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio da je kasnije zaključenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, pok. ostavitelj MD navedenim odredbama djelomično opozvao oporuku od 24. rujna 2012., i to u dijelu kojim je odredio da novčana sredstva-oročeni depozit kod Societe generale Splitska banka d.d. broj računa ... i svim novčanim sredstvima koja se nađu na njegovom imenu kod bilo koje banke ili u gotovini u trenutku njegove smrti se prenesu u vlasništvo tuženici.

15. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

16. Kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju između MD i tuženice sklopljen nakon što je sastavljena oporuka, to je sklapanjem tog pravnog posla u propisanoj formi ostavitelj MD derogirao ranije raspolaganje istom imovinom u smislu odredbe čl. 66. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) kojom je propisano da se svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio, smatra opozivom namjene te stvari, odnosno prava.

17. Stoga u odnosu na dio oporuke, kojim kasnije zaključenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nisu mijenjane oporučne odredbe u odnosu na dio imovine i novčana sredstva koja je pok. MD ostavio tuženici, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u odnosu na njih nije došlo do opoziva oporuke od 24. rujna 2012., pa je stoga pravilno u preostalom dijelu zahtjeva osim kako je to navedeno u točki I. izreke kojim tužitelj traži opoziv oporuke, sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

18. Tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između između tuženice i pok. MD kojim se u vlasništvo prenosi nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] ... k. o. [katastarska općina], u naravi stan na IV. katu, površine 45, 95 m2 temelji na razlogu da je isti ništetan jer cilj ugovora nije bio da sada pok. MD primi uzdržavanje, već isključivo da prvotni tužitelj ne ostvari prava koja mu pripadaju kao nužnom nasljedniku, čime sadržajno kao razlog ništetnosti navodi postojanje nedopuštene pobude iz čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a te također i na razlogu da je tuženica znala kako je izvjesna skora smrt primatelja uzdržavanja pok. MD, pa je isti protiv moralu u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a.

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tijekom postupka nije utvrđeno da bi sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju namjera pok. MD bila razbaštiniti sina pok. MD i prednika tužiteljice. Ovo iz razloga jer je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da niti iz jednog iskaza svjedoka ne proizlazi da bi pok. MD zaključio predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju iz razloga jer mu je namjera bila lišiti DD od zakonskog nasljeđivanja niti da bi tuženica imala ikakvu svijest o postojanju te namjere, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

19.1. Tako je na temelju iskaza svjedoka FD i OD sud prvog stupnja utvrdio kako se pok. MD razočarao u svoje potomke, da se žalio da ga djeca doživljavaju kao bankomat te da se nikada nisu brinuli o njemu a da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen na inzistiranje pok. MD, jer je upravo on htio sigurnost da će se netko o njemu brinuti. Takvo utvrđenje potvrđuje i iskaz OD, koji je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti, a kojim je utvrđeno da se ista u dogovoru sa tuženicom i njenim sinom, brinula o pok. JD zadnje dvije godine njegova života, na način da mu je kuhala, prala, čistila te je znala prespavati u njegovom stanu radi pružanja mu skrbi, te je isto njenim iskazom utvrđeno da je pokojni MD uvijek govorio da će stan ostaviti svojoj unuci, ovdje tuženici.

20. Stoga je, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako tužitelj nije dokazao postojanje nedopuštene pobude na strani ugovoratelja pok. MD kao primatelja uzdržavanja odnosno da je druga strana, tuženica za to znala, obzirom da je pravilno utvrdio da je upravo cilj sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između pok. MD i tuženice bio pružanje uzdržavanja pok. SD, te pomoć za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, što je tuženica ispunila. Radi navedenog neosnovanim se ukazuju žalbeni navodi tužitelja da SD nije bila potrebna pomoć. Također niti žalbeni navodi da je da iz iskaza svjedoka DD proizlazi da je pok. MD sve do otprilike mjesec dana prije smrti mogao brinuti se o sebi pa tako i skuhati, te bio pokretan ne dovodi u pitanje valjanost sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

21. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako tijekom postupka nije utvrđeno da bi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio protivan moralu. Tako je utvrđeno da je pok. MD preminuo **.**.2014., a da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 21. listopada 2012., dakle umro je šesnaest mjeseci nakon njegovog zaključena. Iako je pok. JD dijagnosticiran rak prostate 2009. tijekom postupka nije utvrđeno da bi u trenutku zaključenja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju zdravstveno stanje pok. MD bilo toliko teško da bi u skoro vrijeme bila izvjesna njegova smrt. Pri tom je neprijeporno da je primatelj uzdržavanja u vrijeme ovjere spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban za rasuđivanje i slobodno odlučivanje, pa se stoga ne može govoriti da bi tuženica postupala nemoralno.

22. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju.

23. Slijedom navedenih pravilnih utvrđenja pravilno je sud prvog stupnja posljedično odbio i preostale tužbene zahtjeve u točkama II. stavak II-VIII.

24. U svezi žalbenog prigovora tužiteljice da je zbog promjene osobe suca došlo do povrede odredbe čl. 7. st. 3. ZPP-a valja reći da takav prigovor nije osnovan. Naime, iz spisa je razvidno da je tužitelj do zaključenja prethodnog postupka predložio saslušanje svjedoka ... ... i ... ..., ND i ĆD te tužitelja kao stranke koje dokaze je sud prvog stupnja proveo. Točno je da je glavnu raspravu održanu 10. lipnja 2024. proveo novi raspravni sudac no iz Zapisnika je razvidno da su stranke bile suglasne da se izvedeni dokazi neće izvoditi ponovno, pa stoga promjena raspravnog suca nije od utjecaja na valjanost pobijane presude.

25. Također neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja nepravilno postupio jer nije primijenio odredbe otvorenog pravosuđenja. Naime, valja reći da su i prednik tužiteljice i tužiteljica u ovom postupku iskoristili svoje pravo na kontradiktorno raspravljanje koje proizlazi iz odredbe čl. 5. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je sud dužan svakoj stranci pružiti mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke a sud je tek ako ocijeni da stranka nije iznijela sve pravno odlučne činjenice odnosno da nije predložila odgovarajuće dokaze za njih, dužan za to upozoriti stranku. Tužitelj je u tužbi naveo pravne osnove svojih tužbenih zahtjeva. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice u konkretnom slučaju je sudac tijekom postupka postavljanjem pitanja tijekom rasprave utvrdio sve odlučne činjenice, dopunio nepotpune navode stranaka o važnim činjenicama te razjasnio sve potrebno da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. Stoga tužiteljici ni na koji način nije bilo onemogućeno da bude upoznata na osnovu kojih pravno odlučnih činjenica će sud odlučiti o sporu i s tim u vezi jesu li predložena i izvedena dokazna sredstva dovoljna za utvrđivanje tih činjenica, niti je bila onemogućena da učinkovito iskoristiti svoje pravo na kontradiktorno raspravljanje. Stoga nije došlo do bitne povrede odredaba čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 288.a st. 2. ZPP-a, 219. st. 2. ZPP-a i čl. 288. st. 2. ZPP-a na koje žaliteljica upire u žalbi.

26. Na žalbene navode da tuženica nije izvršavala obvezu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. MD i tuženice dana 21. listopada 2012. valja reći da se čl. 3. tog Ugovora davateljica uzdržavanja, IDG obvezala uzdržavati svog djeda ZD kao primatelja uzdržavanja do njegove smrti na način da se obvezuje osigurati mu svu potrebnu njegu i pomoć, osigurati mu potrepštine za svakodnevni život, u slučaju bolesti osigurati mu liječenje, te ga nakon smrti pokopati prema mjesnom običaju sukladno pravilima Katoličke crkve. Kako je na temelju iskaza svjedoka OD, svekrve tužene utvrđeno da je ona u dogovoru sa snahom, ovdje tuženicom posljednjih godinu dana prije smrti MD često znala prespavati kod pok. MD, te mu je prala odjeću, čistila stan, kuhala, dok je na temelju iskaza tuženice utvrđeno da su ona i suprug dolazili pok. JD redovno od 2002. pa do njegove smrti pružati mu sve što je potrebno a da je tijekom 2013. ŽD, svekrva tuženice svakodnevno odlazila kod pok. MD i o njemu skrbila, to se navodi tužiteljice da tuženica nije izvršavala svoje obveze ukazuju neosnovanim. Također, valja reći da iz obveze kako je ugovorena predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju proizlazi da se tuženica obvezala osigurati pok. SD svu potrebnu njegu i pomoć, što je tijekom postupka utvrđeno da je i činila i to ili na način da je organizirala pomoć svoje svekrve OD, a što je to potvrđeno i iskazom prvobitnog tužitelja sada pok. DD ili je sama pružila svu potrebnu njegu pok. ČD na koju se obvezala predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

27. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

28. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbe stranaka i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu na način kako je to navedeno u izreci presude.

29. Međutim, sud prvog stupnja je nepravilno odlučio o troškovima postupka uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.630,00 eura u smislu odredbe čl. 40. st. 6. ZPP-a. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj u tužbi propustio naznačiti vrijednost predmeta spora te je na poziv suda, podneskom od 4. rujna 2017. kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 11.000 kn / 1.460,00 eura[1] , a kojem iznosu je tuženica u odgovoru na tužbu prigovorila predlažući da sud odredi vrijednost predmeta spora na prikladan način i to u iznosu od 201.000,00 kn. Kako je sud tijekom postupka do zaključenja glavne rasprave, propustio odrediti vrijednost predmeta spora na način određen čl. 40. st. 5. ZPP-a, to je nepravilno utvrdio vrijednost predmeta spora sukladno čl. 40. st. 6. ZPP-a u iznosu od 6.630,00 eura.

30. Odredbom čl. 40. ZPP-a propisano je: "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. (st. 1). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.). Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st. 3.). Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (st. 4.). Ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn / 6.636,00 eura.

30.1. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 40. st. 2., 4. i 5. ZPP-a, kao i ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 1478/2016 od 15. listopada 2019, Rev 2531/2016 od 18. lipnja 2019.) samo u situaciji ako tužitelj u tužbi (i do upuštanja tuženika u raspravljanje) ne naznači vrijednost predmeta spora, a niti vrijednost predmeta spora utvrdi prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn / 6.636,00 eura.

30.2. Slijedom navedenog, nepravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem u slučaju prigovora tuženice kojim ona ističe da je tužitelj suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora a o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, valja primijeniti zakonsku presumpciju iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a i shodno tome odlučiti o troškovima parničnog postupka. Naime, zakonska presumpcija iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a se primjenjuje samo u situaciji obrazloženoj pod točkom 30.1. ove odluke.

30.3. U konkretnoj situaciji nije riječ o opisanoj situaciji jer je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora te stoga nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a i dosuđivanju troškova parničnog postupka prema vrijednosti predmeta spora 50.000,00 kn / 6.636,00 eura/.

30.4. Tuženica je pravovremeno (u odgovoru na tužbu) prigovorila naznačenoj vrijednosti predmeta spora, dok prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a te na brz i prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti i potom rješenjem odredio vrijednost predmeta spora - što međutim ne može rezultirati primjenom odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a.

31. Prema ocjeni ovog suda, ukoliko prvostupanjski sud nije odlučio o pravovremenom prigovoru tuženice kojim je ona istaknula da je tužitelj suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, te prvostupanjski sud nije provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a, ne može se smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, već je sud prvog stupnja dužan odlučiti o pravovremenom prigovoru tuženice, a niti je u takvoj situaciji, predviđenoj odredbom čl. 40. st. 3. ZPP-a, opravdana primjena odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a.

31.1. Ovdje je za ukazati na zauzeto pravno shvaćanje revizijskog suda sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke".

32. Stoga je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu čl. 40. st. 5. ZPP-a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu pod točkom III. i IV. izreke kojima je odlučeno o troškovima postupka, čime je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 40. st. 5. ZPP- a.

33. Radi iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinutu odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu pod točkama III. i IV. izreke pobijane presude i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

34. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano u ovoj odluci te će odlučiti o prigovoru tuženice i odrediti vrijednost predmeta spora, nakon čega će donijeti valjanu i zakonitu odluku o troškovima postupka.

35. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte