Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1195/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Credo banke d.d. u stečaju, OIB:94141384086, zastupanog po punomoćniku Domagoju Javoroviću, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženice ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi 2. tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-761/2024-40 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P- 761/2024-40 od 31. siječnja 2025. u t. I i III izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će biti odlučeno u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-85/11 od 7. veljače 2011. na ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja visokoprizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa], A broj 36 i dvorište, ukupne površine 717 m2.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži proglašenje ovrhe iz stavka I. nedopuštenom u odnosu na preostalih ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja visokoprizemna obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište, ukupne površine 717 m2.

III. Nalaže se I. tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.812,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv dijela navedene presude u t. I i III izreke žali se 2. tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode 2. tuženika te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba 2. tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer izreka nije jasna i razumljiva, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega pobijani dio presude nije moguće ispitati.

6. Činjenično stanje također nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, a sve zbog pogrešnog stava suda prvog stupnja o primjeni odredbe čl. 388. st. 5. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) za primjenu koje nema uvjeta u konkretnom slučaju.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na nekretnini za koju tvrdi da je u njezinom izvanknjižnom vlasništvu te da je ista neistinito upisana kao isključivo vlasništvo II. tuženice, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je nekretnina koja predstavlja predmet spora 1. siječnja 1997. bila upisana kao društveno vlasništvo,

- da je tužiteljica 2000. bila upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela,

- da se Hypo Alpe Adria bank d.d. 19. rujna 2000. upisao kao fiducijarni vlasnik nekretnine temeljem Ugovora o kreditu sklopljenog s tužiteljicom (Z19778/00) na suvlasničkom dijelu tužiteljice,

- da je nakon podmirenja kredita Hypo Alpe Adria bank d.d. izdao brisovno očitovanje te je zk odjel pod brojem Z-102451/03 od 21. studenog 2003. izvršio brisanje prava vlasništva Hypo Alpe Adria bank d.d. i upis predmetne nekretnine na ime II. tuženice u cijelosti,

- da je bila riječ o omašci u upisu obzirom da je upis trebalo izvršiti u odnosu na tužiteljicu, a što je zemljišnoknjižni odjel potvrdio dopisom od 30. ožujka 2011.,

- da je II. tuženica, kao založni dužnik, sklopila s Credo banka d.d. Split Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 15. prosinca 2004. te je I. tuženik 22. studenog 2004. upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige,

- da je I. tuženik podnio prijedlog za ovrhu 3. veljače 2011. na nekretnini II. tuženice te je sud rješenjem o ovrsi Ovr-85/11 od 7. veljače 2011. odredio ovrhu radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu koji je bio osiguran zalogom,

- da je protiv rješenja o ovrsi II. tuženica podnijela žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe, a tužiteljica prigovor treće osobe povodom kojeg je rješenjem ovog suda od 26. travnja 2011. upućena u parnicu radi dokazivanja da ima pravo koje sprječava ovrhu.

9. Temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice obzirom je dokazala svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u ½ dijela, a I. tuženik nije dokazao da je založno pravo na njenom suvlasničkom dijelu nekretnini stekao po drugoj pravnoj osnovi (zaštita povjerenjem u zemljišne knjige), slijedom čega je ocijenjeno da tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu u odnosu na ½ suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini.

10. Po stavu ovog suda, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio kako u konkretnoj pravnoj stvari 1. tuženika ne štiti povjerenje u zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 388. st. 5. ZVDSP prema kojoj se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.

11. Naime, u trenutku zasnivanja založnog prava na nekretnini koja je predmet ovog spora kao samovlasnica nekretnine je bila upisana II tuženica, iz zemljišnoknjižnog izvatka nije bilo nikakvih naznaka u sumnju istinitosti upisa, koju činjenicu je u Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama potvrdila sama II tuženica (Sporazum u ovršnom predmetu priloženom spisu poslovnog broja Ovr-85/11), slijedom čega okolnost da je nekretnina u trenutku stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bila u društvenom vlasništvu ne predstavlja sama po sebi okolnost koja ne bi štitila povjerenje u zemljišne knjige kod I tuženika.

12. Obzirom na pogrešan pravni pristup kojim se sud prvog stupnja, donoseći pobijani dio presude pozvao na primjenu odredbe čl. 388. st. 5. ZVDSP, nisu provedeni svi predloženi dokazi jer su ocijenjeni kao irelevantni za ishod spora, a jednako tako nije ocijenjena savjesnost same tužiteljice te II tuženice.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijani dio presude te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti nepravilnosti koje su dovele do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time posljedično i do pogrešne primjene materijalnog prava na način kako mu je ukazano od strane ovog suda ovom odlukom, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti. Također će biti odlučeno o cjelokupnim troškovima parničnog postupka zajedno sa troškom žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović