Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1962/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ..., ..., ..., ..., zastupanog po punomoćnicima Ranku Pelicariću i Franu Pelicariću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv I prvotuženika ..., ..., ..., ... i II tuženika ..., ..., ..., ..., obje zastupane po punomoćnicima Ireni Tušak Miletić i Boži Kelavi, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbi I i II tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-243/2018-51 od 29. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I i II tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-243/2018-51 od 29. travnja 2022.

II Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj ..., ..., ..., ... suvlasnik u 1/3 idealnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisa „..., PARKIRALIŠTE, LIVADA, ZEMLJIŠTE ZA SPORT I REKREACIJU“, površine 5454 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisa „..., ŠKOLA, ..., ..., GOSPODARSKA ZGRADA, NADSTREŠNICA,

NADSTREŠNICA,DVORIŠTE DVORIŠTE, DVORIŠTE I DVORIŠTE.“ površine 9458 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to:

- suvlasnik u 25/100 idealnog dijela za etažu 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) opisa „Dvanaest učionica, tri kancelarije i šest pomoćnih prostorija ukupne površine 1477,78 čm u nacrtu označeno bez šrafure u prizemlju, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelim cijele nekretnine, koji je jednak ostalim suvlasničkim dijelovima“;

- suvlasnik u 33/100 idealnog dijela za etažu 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) opisa „Osamnaest učionica, šest kancelarija i šest pomoćnih prostorija ukupne površine 1781,41 čm u nacrtu označeno bez šrafure na I. (prvom) katu, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelim cijele nekretnine, koji je jednak ostalim suvlasničkim dijelovima“; te

- suvlasnik u 34/100 idealnog dijela za etažu 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) opisa „Osamnaest učionica, šest kancelarija i šest pomoćnih prostorija ukupne površine 1218,33 čm u nacrtu označeno bez šrafure u II. (drugom) katu, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelim cijele nekretnine, koji je jednak ostalim suvlasničkim dijelovima“;

što su tuženi ..., ..., ..., ... i ..., ..., ..., ... dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 74.215,60 kn u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Protiv presude žale se I i II tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023- dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavljaju zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i stavlja zahtjev za naknadom troška.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je suvlasnik u 1/3 idealnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to suvlasničkih dijelova, a sve kako je to sve pobliže navedeno u izreci presude koji zahtjev temelji na činjenici stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

6. U žalbenom postupku sporno da li je tužitelj pravni slijednik ugovorne strane iz Samoupravnog sporazuma od 31. ožujka 1989. i da li su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upiru tuženici.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava dijelom su osnovani time da pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da među strankama nije sporno da je tužitelj u posjedu

prostorija te u suposjedu parkirališta i igrališta na nekretninama koje su uknjižene kao suvlasništvo tuženika u opsegu kako se tvrdi tužbom;

- da je sporna kvaliteta tog posjeda obzirom na tvrdnje tuženika da tužitelj nije pravni sljednik ugovorne strane iz Samoupravnog sporazuma od 31. ožujka 1989. i da je njegov posjed postao nesavjestan 2017. kada je uknjiženo suvlasništvo tuženika stečeno na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-4837/2004-34 donesene 1. ožujka 2011. protiv društva „Končar elektroindustrija d.d.;

- da prema Odluci o osnivanju Više ... Zagreb (list 70 do 72) spisa proizlazi da je ista osnovana 22. studenog 1990.;

- da iz Ugovora o pripajanju od 20. studenog 2000. proizlazi je da ista pripojena tužitelju (list 86 i 87), a što proizlazi i iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2002. (list 89 i 89)

- da je obzirom na navedeno tužitelj pravni sljednik ...;

- da nije sporno da je ... posjedovala sporne nekretnine u opsegu i na način kako to čini tužitelj i to najkasnije od svog osnutka 22. studenog 1990.;

- da je očevidom na nekretninama (list 156 do 160 i 179 do 182 spisa ) i građevinskim vještačenjem (list 184 do 255 spisa) utvrđeno da je riječ o prostorijama u prizemlju škole, u ... u Zagrebu, sagrađenoj na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prostorijama broj 1022, 1021, 1020, 1019, 1005 A, 1005 B, 1006, 1007, 1008, 1009, 1010, 1011, 1011, 1012, 1013 i 1014 koje tužitelj drži u isključivom posjedu te zajedničkim dijelovima prizemlja, uključivo i prostoriju broj 1077 (klub), koje su zajedničke;

- da je navedenim dokazima utvrđeno da tužitelj u isključivom posjedu drži prostorije iste škole na prvom katu i to od broja 1101 do 1116 te od broja 1117 do 1120, dok ostatak prvog kata su zajedničke prostorije te da tužitelj na drugom katu škole u isključivom posjedu drži sve prostorije (od broja 1201 do 1208), osim WC-a, stubišta i hodnika koji su zajednički;

- da tužitelj i tuženici nisu imali primjedbe na nalaz vještaka;

- da je nalaz vještaka stručan i argumentiran:

- da je prednik tužitelja – ..., u posjedu predmetne nekretnine najkasnije od 22. studenog 1990. kad je osnovan;

- da je logičnim i uvjerljivim iskazom svjedoka NŠŠ, NŠ i DŠ, zaposlenika ili ranijih zaposlenika tužitelja (list 111 i 112 spisa) utvrđena nesporna činjenica da se nastava višeg tehničkog obrazovanja provodi u navedenim nekretninama još od 1963., iako su se mijenjali nazivi organizacije ili ustanove koja to obrazovanje provodi i da nikad nije bilo prekida rada u tim prostorijama, dobrovoljnog ili prisilnog iseljavanja, a iako su se mijenjali nazivi organizacije ili ustanove višeg tehničkog obrazovanja, prostor, studenti i zaposlenici su ostajali isti; da nikad nije bilo prijeporno koje ustanove (ili organizacije) koriste koje dijelove nekretnina nit je bilo sporno koje se nekretnine koriste zajednički te da nikad nitko nikome nije plaćao zakupninu ili najamninu, polagao račune ili suposjednike teretio za troškove nekretnine koje sam drži u isključivom posjedu;

- da se suposjedovanje i suradnja između tužitelja i tuženika u sukorištenju predmetnih nekretnine odvija na ravnopravnim osnovama neovisno o tome što su tuženici nakon 2017. uknjiženi vlasnici tih nekretnina, a tužitelj nije;

- da je tužiteljev posjed predmetnih nekretnina barem

pošten (savjestan) budući se tužitelj i njegov prednik ... od najkasnije studenog 1990. očito ponašali kao suvlasnici predmetnih nekretnina;

- da sami tuženici nisu, niti u ovom postupku, a nema dokaza da bi u kakvom odvojenom postupku, vlasničkom tužbom zahtijevali predaju posjeda predmetnih nekretnina koje nesumnjivo drži u posjedu tužitelj pa da bi tužitelj uručenjem takve tužbe prestao biti poštenim posjednikom;

- da tuženici neosnovano tvrde da je tužiteljev posjed postao nepoštenim u trenutku kad su oni 2017. uknjižili pravo vlasništva stečeno pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda P-4837/2004-23 od 1. ožujka 2011.;

- da tužitelj nije sudjelovao u toj parnici niti ima dokaza da je o njoj obaviješten pa je predmetna presuda u odnosu na tužitelja res inter alios iacta i ne utječe na njegovo dotad već stečeno pravo vlasništva koje djeluje erga omnes time da navedena presuda kojom je deklarirano vlasništvo ovdje tuženika na predmetnim nekretninama prema tamo tuženiku nema značaj reivindikacijskog zahtjeva kojim bi se mogla mijenjati kakvoća posjeda ovdje tužitelja;

- da tužitelj i tuženici nekretninu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja igralište i parkiralište posjeduju u jednakim dijelovima odnosno u 1/3 dijela koju tvrdnju tužitelja tuženik nije niti doveo u sumnju;

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, time da se za izvanrednu dosjelost traži da je posjed barem pošten što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, a kako je od dana 8. listopada 1991. kada počinje teći rok za dosjedanje nekretnina u društvenom vlasništvu pa do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (15. siječnja 2018.) protekao dvadestogodišnji rok propisan odredbom čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ( „ Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90 i „Narodne novine“ broj 53/91 – dalje u tekstu ZOVO) u vezi čl. 21. ZOVO-a, a koji rokovi nisu dulji od rokova propisanih čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj: 81/15 - pročišćeni tekst i 94/ 17 - u daljnjem tekstu: ZV), prvostupanjski utvrdio suvlasništvo tužitelja na predmetnim nekretninama i odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog da je tužitelj pošteni posjednik i da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju osim u dijelu pogrešne primjene materijalnog prava vezano za primjenu ZOVO-a, time da kako je to navedeno pravilnom primjenom materijalnog jednako je odlučeno.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika u preostalom dijelu su bez pravnog uporišta.

15. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja reći da iz stanja spisa proizlazi da među stranaka nije sporno da je ... posjedovala sporne nekretnine u opsegu i na način kako to čini tužitelj, i to najkasnije od svog osnutka 22. studenog 1990. kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

16. Nadalje, iz Odluke o osnivanju Više ... od 22. studenog 1990. proizlazi da je ista osnovana na temelju čl. 176. Zakona o usmjerenom obrazovanju ("Narodne novine" broj 42/1989), čl. 12. Statuta i preporuke Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske od 20. studenog 1990., a koju odluku je donio RSIZ usmjerenog obrazovanja Republike Hrvatske na svojoj 5 sjednici održanoj 22. studenog 1990. godine a koja je i upisana u sudski registar ( list 70-85 spisa).

16.1. Jednako tako, iz Ugovora sklopljenog između ... i Ministarstva znanosti i tehnologije od 20. studenog 2000. proizlazi da istim ... pripaja ... time da iz čl. 2. istog i proizlazi da se imovina ... pripaja imovini ....

16.2. Pored navedenog, iz rješenja trgovačkog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2002. proizlazi da je pripajanje temeljem gore navedenog Ugovora upisano i u sudski registar.

17. Stoga, u naprijed iznesenim okolnostima, suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski kada je utvrdio da je tužitelj pravni sljednik ..., pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17.1. Između ostalog, u naprijed iznesenim okolnostima tuženik ispušta odlučnu činjenicu obzirom da kako je rok za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću najkasnije počeo teći 8. listopada 1991. kako će to nastavno biti obrazloženo, a kada je već bio osnovan pravni prednik tuženika ..., žalbeni navodi tuženika da navedena ustanova nije bila pravni sljednik ... nisu relevantni te su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima upire na presudu Općinskog građanskog suda poslovni broj P-4837/2004 od 1. ožujka 2011. ( list 11-36 ) i nepoštenje tužitelja od 2017. kada su se tuženici i uknjižili na temelju iste, prvenstveno tuženicima se ukazuje da su u navedenom postupku ovdje I i II tuženici i bili tužitelji u tom postupku, time da je tuženik bio „Končar elektroindustrija„ d.d. Zagreb, Fallerovo šetalište 22.

18.1. Jednako tako, tuženici nisu dokazali da je tužitelj o navedenom postupku i bio obavješten.

18.2. Kako tužitelj nije u navedenom postupku sudjelovao, žalbeni navodi vezano za učinak navedene presude u odnosu na tužitelja i s time u vezni njegovo nepoštenje, su bez pravnog uporišta i kao takvi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

19. Što se tiče žalbenih navoda vezano za posjed tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju objektivnih i logičnih te uvjerljivih iskaza svjedoka ŠŠ, NŠ i DŠ koji su i bili zaposlenici tužitelja time da se nastava višeg tehničkog obrazovanja provodi u navedenim nekretninama još od 1963. godine, nedvojbeno utvrdio da je posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika ... bio barem pošten odnosno savjestan i da su se isti i ponašali kao suvlasnici predmetnih nekretnina koje u naravi predstavljaju prostorije u kojima su neometano obavljali nastavu, igralište i parkiralište te vršili adaptacije o svom trošku bez da su od ikoga tražili dozvolu ili polagali račune te su osnovano smatrali da im pripada pravo samostalno posjedovati predmetne nekretnine a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

20. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je utvrdio da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu i da je rok počeo teći za vrijeme primjene odredbi ZOVO odnosno od 8. listopada 1991. te za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa su žalbeni navodi bez pravnog uporišta.

21. Međutim, ZV-a je stupio na snagu 1. siječnja 1997. i stjecanje vlasništva odnosno suvlasništva ostvarilo se u vrijeme ZV-a protekom 20 godina sukladno čl. 159. st. 3. ZV-a kojom je i propisano, da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja stječe je dosjelošću.

22. Jednako tako, iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 4. ZV-a kojim je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinca lokalne samouprave i jedinica područne (regionale) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne svrhe ili druge općekorisne svrhe, stječe vlasništvo dosjelošću protekom dvostrukog vremena propisanog čl. 159. st. 3. ZV-a, dakle 40 godina, to su žalbeni navodi da se primjenjuje rok od 40 godina neutemeljeni.

22.1. Ovdje valja reći da iz provedenog postupka proizlazi da je pravni prednik tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina od svog osnivanja odnosno 22. studenog 1990.

22.2. Kako je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj prvostupanjski sud kada je utvrdio da posjed tužitelj barem pošten i da je od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe 15. siječnja 2018. protekao rok od 20 godina, ali prema stanovištu ovog suda sukladno odredbama ZV-a, to su ispunjeni uvjeta za stjecanja prava suvlasništva dosjelošću prema čl. 159. st. 3. ZV-a

23. Na žalbene navode da je posjed nepošten i iz razloga što je postojala zabilježba spora valja reći da isti nisu razmatrani sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.

24. Između ostalog, tuženicima se ukazuje da pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanja o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalima okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je slučaj u ovom predmetu (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-76/14).

25. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavljaju prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

26. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

27. Kako tuženici u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njihova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

28. Suprotno tvrdnji tuženika, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te pravilnom primjenom materijalnog pravo jednako je odlučeno.

29. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 7/2022 i 126/2022 i 13/2023), pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

30. Kako tuženici nisu uspjeli sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njezin teret (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

31. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu obzirom da isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

32. Sijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke, a na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II i III izreke ove drugostupanjske odluku.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej