REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1403/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnik Sandra Pleša, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1215/2024-2 od 26. studenoga 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2379/2019-75 od 7. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1215/2024-2 od 26. studenoga 2024. u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni. Ističe da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava, prvenstveno zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i to pravo na pravično suđenje, u više njegovih aspekata. Zahtijeva troškove u povodu tog prijedloga.
1.2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio (te kao razlozi važnosti presude navedene u samim pitanjima) su:
"1) Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP ako navedena presuda ima očitih nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika i je li time povrijeđeno tužiteljevo temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pravo na pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 14. st. 2., čl. 26. i čl. 29.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno postoje li gore opisane povrede u slučaju kada je sud nepravilno i pogrešno iščitao i protumačio izvedeni dokaz (u konkretnom slučaju nalaz i mišljenje prometnog vještaka) i na tome utemeljio svoju odluku pa time izvršio povredu tužiteljevih prava?
2) Odstupa li drugostupanjska presuda od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske da obrazloženje sudske presude mora po čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a biti razumljivo, a zauzetog u presudama tog suda posl. br. Rev-Revr-67/18 od 18. 12. 2018. i Revr-668/2007 od 30. 01. 2008. godine, odnosno da sudske odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog rezultata za samu stranku, u konkretnom slučaju kada drugostupanjski sud usvaja žalbu i preinačuje prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbija tužbu i tužbeni zahtjev, a takvu odluku temelji na samoinicijativno i pogrešno izvedenom zaključku o činjenici koja uopće nije dokazana u dokaznom postupku i ne proizlazi iz izvedenih dokaza, ne iznoseći pritom nikakvu ocjenu stvarno izvedenih dokaza i je li time povrijeđeno tuženikovo temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pravo na pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 14. st. 2., čl. 26. i čl. 29.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?".
1.3. U odnosu na povredu prava na pravično suđenje (kao i u odnosu na naznačena pitanja), predlagatelj ističe da drugostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi bilo vidljivo da je drugostupanjski sud, prilikom preinačavanja prvostupanjske presude i odbijanja tužbenog zahtjeva, razmotrio i cijenio sve izvedene dokaze, a da oni razlozi koji su dati su protivni izvedenim dokazima, osobito nalazu i mišljenju prometnog vještaka. Također, da nema razloga o ocijeni izvedenih dokaza, da se odluka temelji na iskazu jednog svjedoka, osiguranika tuženika, za kojeg da je vještak naznačio da nema tehničku podlogu. Time da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) ovaj revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4.1. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženja da je do gubitka stabilnosti tužiteljeva motocikla došlo iz razloga tužiteljeva instinktivnog reagiranja na nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika s lijeve strane i ulaska tog vozila u raskrižje, jer je to tužitelj ocijenio kao izravnu opasnost. Pritom da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) koje reguliraju promet na raskrižju. Svoja utvrđenja taj sud temelji na rezultatu provedene ocijene dokaza, te dosuđuje naknadu štete umanjenu za suodgovornost tužitelja od 20%, zbog brzine kretanja i s tim u vezi mogućnosti zaustavljanja pred raskrižjem.
4.2. Drugostupanjski sud uvažavajući žalbu tuženika obrazlaže da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno zaključio da je do štetnog događaja došlo krivnjom osiguranika tuženika, jer iako da je ovaj ušao u raskrižje, da on tužitelju nije oduzeo pravo prolaska, jer je svojim automobilom bio zaustavljen na suprotnoj kolnoj traci od smjera kretanja tužitelja, te da je tužitelj nastavio vožnju, prije no što je poduzeo radnju kočenja, da bi prošao kroz raskrižje bez destabilizacije i pada, a da kretanje vozila osiguranika tuženika za njega nije predstavljalo realnu opasnost, već da je tužitelj pogrešno procijenio da mu isti predstavlja opasnost i poduzeo radnju kočenja koja je dovela do destabilizacije. Pored toga, u situaciji da je tužitelj vozio dopuštenom brzinom od 50km/h, a ne 64 km/h, da bi zaustavio svoje vozilo prije ulaska u raskrižje.
5. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP. Ta odredba određuje : „Drugostupanjski će sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu: …. 3) ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.“
6.1. Kada prvostupanjski sud (odlomak 18. obrazloženja presude) utvrđuje, na temelju rezultata prometnog vještačenja i ocjene iskaza svjedoka ŠA, FA i tužitelja, da je odgovornost za nastanak štetnog događaja na strani osiguranika tuženika jer je „ …izašao sa vozilom iz sporedne ulice u tužiteljevu traku za kretanje te je tužitelj izbjegavajući nesreću izgubio kontrolu nad vozilom“, a drugostupanjski sud obrazlaže da je taj zaključak o krivnji osiguranika tuženika pogrešan jer da „… iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi, a suprotno iskazu tužitelja, da osiguranik tuženika….. nije oduzeo pravo prolaska, jer je svojim automobilom bio zaustavljen na suprotnoj kolnoj traci … (odlomak 7.1. obrazloženja drugostupanjske presude), onda se ne bi radilo samo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, niti različitom zaključku iz identičnog činjeničnog stanja, već bi i činjenično utvrđenje bilo različito – vezano za okolnost radi li se o zaustavljenom vozilu ili ne i poziciji vozila osiguranika tuženika vezano za kolnu traku. Dakle, drugostupanjski sud polazi od drugačijih utvrđenja, pri čemu bi on na taj način bio na polju primjene odredbe čl. 373.a ZPP. Ta odredba u stavku 2. određuje: „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“
6.2. S obzirom na sadržaj te odredbe, očiglednu drugačiju ocjenu dokaza i, posljedično, s obzirom na drugačija utvrđenja i zaključak drugostupanjskog suda, predlagatelj je učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao aspekt prava na pravično suđenje, i to kao posljedica osobito teške povrede postupovnih pravila. To jer je učinjeno vjerojatnim da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio procesna pravila i propustio ocijeniti izvedene dokaze, povrijedio pravilo iz odredbe čl. 8. ZPP, te nije dao razloge o navedenom (o postojanju činjenica) u obrazloženju svoje odluke, sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti.
7. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe za naznačena pitanja uzima da je prijedlog povučen (a koja sadržajno zapravo i predstavljaju pozivanje na povredu prava na pravično suđenje).
8. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 3 ZPP.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
