REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1469/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠEG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv prvo tuženika ŠE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladena Novak- Grudić, odvjetnica u Varaždinu i drugo tuženika mlt. UEG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica REG iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi izmjene odluke, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž Ob-74/2024-2 od 31. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-88/2022-37 od 29. srpnja 2024., na sjednici 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužiteljica podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP ističući povredu prava na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav), na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija), na pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl. 13. Konvencije, na pravo na poštivanje privatnog obiteljskog života iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije, a u odnosu na troškove postupka iz čl. 48. st. 1. i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
5. Pobijanom odlukom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za izmjenu odluke s kim će dijete živjeti (drugo tuženik). Prvostupanjskom odlukom taj sud zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji na rezultatima izvedenih dokaza uključujući i mišljenje maloljetnog djeteta, koje je iskazalo mišljenje da s majkom ostvaruje osobne kontakte te da mu stanovanje kod oca odgovara, da se svi dobro slažu, a posebna skrbnica, preko koje je dijete iskazalo mišljenje, je mišljenja da je u interesu djeteta, koje je u obitelj oca dobro integrirano i dobro funkcionira, da nastavi živjeti s ocem. Na temelju izvedenih dokaza, uključujući iskaze samih stranaka, sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti u smislu bitno promijenjenih okolnosti, i da nije u interesu djeteta odluka po kojoj bi ono stanovalo s majkom, ovdje tužiteljicom, već naprotiv da u njegovoj interesu nastaviti živjeti s ocem u obitelji oca, gdje već živi 10 godina, gdje otac na zadovoljavajući način brine o potrebama djeteta. Drugostupanjski sud je potvrdio takvu odluku polazeći od rezultata izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku, osobito stručnog mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, PU Čakovec, izvješća posebne skrbnice i iskaza stranaka te rezultata razgovora s djetetom, i taj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi postojali valjani razlozi za izmjenu odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i da je pravilan zaključak da je u interesu maloljetnog djeteta da ne mijenja sredinu u kojoj živi, u obitelji oca gdje su njegove potrebe zadovoljene, o istima se brine, i da je dijete potpuno integrirano u obitelji u kojoj stanuje. Pored toga drugostupanjski sud potvrđuje odluku o troškovima postupka prema kojoj je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u vidu jednokratne nagrade.
6.1. Tužiteljica u svom prijedlogu ističe da je došlo do povrede jednakosti oružja, da se nije vodilo računa o hitnosti postupka pa time i procesne ravnopravnosti stranaka u postupku, da je sud odustao od provođenja dokaza vještačenjem, a da se je dinamika obiteljske situacije za trajanja postupka pogoršala, da je došlo do manipulacije od strane prvo tuženika prema djetetu te da dijete odbija osobne odnose s majkom (kontakt, susrete i druženja, boravak), da je na taj način ona i diskriminirana, da je povrijeđeno načelo pravičnog suđenja, da nisu dati razlozi zašto su odbijeni takvi dokazni prijedlozi tužiteljice. Na taj način da nije dovedeno do uvjerenja da su sudovi stvarno ispitali slučaj i odgovorili na sve bitne navode stranaka te da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu, pogotovo odlukom o troškovima postupka.
6.2. U odnosu na navedene tvrdnje tužiteljice valja odgovoriti da je ovaj postupak iniciran njezinim zahtjevom za promjenu odluke s kim će dijete živjeti i za promjenu takve odluke potrebno je da se radi o izmjeni okolnosti na kojima je zasnovana ranija sudska odluka. Provedeni postupak ne upućuje da su se te okolnosti izmijenile, a sama tužiteljica inicirajući ovaj postupak svoj prijedlog temelji na tvrdnjama da je dijete iskazalo želju da stanuje s tužiteljicom te da je ona osigurala uvjete za stanovanje i egzistenciju. No iz dokaznog postupka proizlazi da je dijete iskazalo da želi nastaviti živjeti s ocem, a tvrdnje da je ona osigurala uvjete za stanovanje i egzistenciju ne predstavljaju opravdane razloge koji bi doveli do zaključka da su se okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka tako izmijenile da su one prestale postojati, naprotiv utvrđeno je da je u interesu djeteta nastaviti živjeti u sredini s ocem, u kojoj živi već 10 godina, da su njegove potrebe, kako bazične, egzistencijalne, tako i ostale potrebe djeteta sukladno dobi zadovoljene, da je otac angažiran u odgoju djeteta i omogućuje redovito ostvarivanje osobnih odnosa sa bakom i djedom po majci te polubratom po majci. Također da dijete dobro funkcionira u očevoj obitelji, nije uočena nedostatna očeva skrb niti u jednom segmentu dječjih potreba za pravilnim rastom i razvojem, a da otac raspolaže širokom socijalnom mrežom odraslih osoba koje mogu pomoći u skrbi djeteta u slučaju njegovog odsustva.
7. Ono što tužiteljica u prijedlogu, u bitnome, prigovara je da su tijekom postupka nastupile okolnosti koje ukazuju da ona ne može više ostvarivati kontakt s djetetom te da se radi o opstrukciji susreta i druženja uzrokovanih manipulacijama djetetom od strane oca, prvo tuženika. Ako se radi o takvim okolnosti koje ističe tužiteljica, da je dijete izmanipulirano, ista svoja prava i prava i interes djeteta može zaštititi putem instrumenta obiteljske pravne zaštite predviđene Obiteljskim zakonom, odgovarajućim mjerama, jer kraj utvrđenja nižestupanjskih sudova koji su doveli do zaključka da je u najboljem interesu djeteta nastaviti živjeti s ocem, nema mjesta posezanju mjere promjene stanovanja djeteta, dok se ne primjene blaže mjere. Iz tih razloga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa tako i ono na koje se poziva. To prvenstveno s obzirom na dostatnost raspravljanja predmetna spora, utvrđenja odlučnih činjenica, danih relevantnih razloga nižestupanjskih odluka, uključujući i o odluci o troškovima postupka.
8. Stoga nema potrebe za intervencijom ovoga suda te je prijedlog odbačen i odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
