REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1300/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GET NEKRETNINE d.o.o., OIB 80724491536, Sesvete, Ljudevita Posavskog 5, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, i punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica iz Zagreba, Radnička cesta 22, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 37/B, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4491/2022-2 od 2. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-171/20-106 od 30. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja u odnosu na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom sud je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zahtijevao da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.032.961,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 postotnih poena, a koje na navedeni iznos teku od 28. listopada 2008. do isplate, a u točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 300.800,00 kn u roku od 8 dana.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje podnio je tužitelj i to zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i to prava na jednakost pred zakonom i prava da neovisni i nepristrani sud pravično odluči o pravima i obvezama tužitelja kao stranke u postupku te zbog pravnih pitanja koju su važna za odluku u sporu i za osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Prijedlog nije dopušten niti osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti da je podnositelj učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 7.032.961,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama za uništenu građevinu i opremu u požaru koji se dogodio 25. listopada 2008. na lokaciji PC Getro Osijek.

6.1. Stranke su imale zaključen Ugovor o osiguranju temeljem kojeg je izdana polica osiguranja od požara i nekih drugih rizika broj 007620055403 koja se odnosi i na prodajno mjesto Osijek, za razdoblje od 5. travnja 2008. do 5. travnja 2009. sa svotom osiguranja od 21.908.175,50 kn za građevinski objekt i 14.166.734,28 kn za cjelokupnu opremu. Navedenom je policom ugovoreno osiguranje od požara i nekih drugih rizika, osiguranje zaliha u hladnjačama, osiguranje od potresa, osiguranje strojeva od loma, osiguranje od provale i krađe i razbojstava, osiguranje stakla od loma, a pokriveni su i troškovi raščišćavanja i rušenja u slučaju požara do 3% od iznosa osiguranja po lokaciji.

6.2. Pod uvjetima osiguranja, u Polici su navedeni Opći uvjeti za osiguranje imovine, Uvjeti za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika, Posebni uvjeti za osiguranje građevinskih objekata i opreme od rizika požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost, Uvjeti za osiguranje od potresa, Posebni uvjeti za osiguranje zaliha u hladnjačama, Posebni uvjeti za osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi od rizika požara, Uvjeti za osiguranje strojeva od loma, Uvjeti za osiguranje provale, krađe i razbojstva te Uvjeti za osiguranje stakla od loma.

7. Nakon prijave osiguranog slučaja 27. listopada 2008., tuženik je tužitelju isplatio iznos od 17.926.493,34 kn na ime naknade štete na objektu, a iznos od 5.415.331,49 kn s osnove štete na opremi.

8. Tužitelj smatra da zaključena polica podrazumijeva naknadu u iznosu nabavne cijene nove opreme pa potražuje plaćanje do punog iznosa dok tuženik to osporava ističući da je tužitelj primitkom Posebnih uvjeta bio svjestan da ima pravo zahtijevati novu vrijednost samo ako u ugovorenom roku izgradi novi objekt, odnosno nabavi novu opremu. Budući da tužitelj nije izgradio novi objekt niti nabavio novu opremu, već je naplatio štetu po predmetnom ugovoru o osiguranju nakon čega je prodao nekretninu, to tuženik ističe da tužitelj nema pravo na preostalo potraživanje koje postavlja u ovom postupku.

9. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključuje da osiguranje na novu vrijednost ne podrazumijeva da je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu u iznosu višem od stvarno nastale štete, ali je tužitelju omogućeno da izgradnjom novog objekta i nabavom nove pokrene imovine, dosegne tu novu vrijednost. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj nije izgradio novu vrijednost niti nabavio novu opremu tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi stvarno pretrpljenu realnu štetu, konkretno novu vrijednost umanjenu za iznos istrošenosti, jer sve suprotno tome, a uzimajući u obzir nedostatak dokaza iz članka 6. posebnih uvjeta, bi predstavljalo neosnovano bogaćenje.

10. Tužitelj ističe da mu je počinjena povreda prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom zbog povrede materijalnog prava i osobito teške povrede odredaba parničnog postupka.

10.1. Što se tiče navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. Ustava, kao i čl. 6. st. 1. Konvencije sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, sudovi su obrazložili koje odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023 - dalje: ZOO) smatraju da se trebaju primijeniti u ovom predmetu i zašto. Nisu dužni dodatno obrazlagati zašto ne treba primijeniti druge odredbe ZOO, odnosno one odredbe na koje upire tužitelj, pa stoga odluke nisu arbitrarne niti ne obrazložene.

10.2. U odnosu na navode tužitelja da mu je onemogućeno pravo na pravično suđenje jer se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP jer nije cijenio sadržaj ponude, za ukazati je da je drugostupanjski sud u svom obrazloženju naznačio; „da primjena Općih uvjeta za osiguranje imovine i Posebnih uvjeta za osiguranje građevina i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost nije isključena policom 007624054978, nego je primjena tih uvjeta izričito navedena u pismeno izrađenoj ponudi (članak 253. ZOO), ali i u samoj polici“.

10.3. Budući da je prvostupanjski sud obrazložio da je drugostupanjski sud u prijašnjem (ukidnom) rješenju donesenom u ovom postupku Pž-3794/16 od 18. prosinca 2019. zaključio da je tužitelj potpisivanjem police kao ugovorna strana primio na znanje sadržaj svih uvjeta koji su sastavni dio te police kao i da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom i ugovornom odnosu pa je tužitelj znao ili morao znati da se uz određenu policu primjenjuju uvjeti koji su redovito navedeni na istoj - to nisu osnovani navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10.4. Nadalje, drugostupanjski sud se očitovao zašto smatra da nije počinjena bitna povreda odreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP (odbijanje dokaza izvođenjem saslušanja svjedoka ŠĆ, koji kao tadašnji predsjednik uprave tuženika nije imao neposredna saznanja oko sklapanja ugovora), pa nisu osnovani ni ti navodi tužitelja da mu je na taj način onemogućeno pravično suđenje.

11. U odnosu na pravna pitanja koja tužitelj u prijedlogu za dopuštenje iznosi za odgovoriti je;

- prvo pitanje tužitelja polazi od suprotnog utvrđenja od utvrđenja drugostupanjskog suda pa stoga pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,

- budući da je drugostupanjski sud kao i prvostupanjski sud zaključio da je primjena Općih uvjeta za osiguranje imovine i Posebnih uvjeta za osiguranje i opreme od požara i neki drugih rizika na novu vrijednost nije isključena policom 007624054978, nego je primjena tih uvjeta izričito navedena u pismeno izrađenoj ponudi, ali i u samoj polici - to niti drugo i treće postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, odnosno budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona i na temelju čl. 389.a st. 3. ZPP - valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil