Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2868/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, MKŠ, izvjestiteljice i MK, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici AK, dipl. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-20/2020-31 od 20. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ĆK kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn-20/2020-31 od 20. ožujka 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 2.413,47 EUR–a od 13. veljače 2018. pa do 30. ožujka 2020.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pn- 20/2020-31 od 20. ožujka 2024. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice ĆK za isplatu iznosa od 2.413,47 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. ožujka 2020. pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ĆK iznos od 2.413,47 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ĆK trošak parničnog postupka u iznosu od 1.550,74 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ĆK trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 383,09 EUR–a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik isplati iznos od 2.413,47 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. veljače 2018. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 383,09 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 2.413,47 EUR–a[1] (18.184,35 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. veljače 2018. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.406,64 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužiteljica navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime naknade imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] u njezinom vlasništvu, i to kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 14. lipnja 2017. u mjestu [adresa], sve u smislu odredbe iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 1085. st. 3. ZOO–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Međutim, osnovani su daljnji žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pogrešno primijenio materijalno pravo, kao što su osnovani i preostali žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo i prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

8. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike podneska tuženika od 30. prosinca 2019. (list 6 spisa), preslike potvrde Policijske postaje Velike Gorice, Policijske uprave zagrebačke od 19. lipnja 2017. (list 14-15 spisa), preslike fotografija automobila (list 17-27 spisa), iskaza svjedoka OK saslušanog na ročištu od 23. veljače 2022. (list 47 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Nevena Ereša, stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo od 1. prosinca 2022. (list 73-74 spisa) te priklopljenog spisa predmeta poslovni broj Pn-34/2018 i Pn-67/2019, kao i činjeničnih navoda tužiteljice koje tuženik nije osporio, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužbom od 11. travnja 2018. pokrenut postupak kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Pn-34/2018, a koja je sadržavala zahtjev tužiteljice ĆK (u predmetnom postupku također tužiteljice) da joj tuženik Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec iz Buševca, Vinogradska 27, OIB: 52167352708 isplati iznos od 2.413,47 EUR–a (18.184,35 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. veljače 2018. pa do isplate,

- da je tužiteljica navedeni iznos glavnice potraživala od tuženika na ime naknade imovinske štete koja je nastala na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] u njezinom vlasništvu, i to kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 14. lipnja 2017. u mjestu [adresa],

- da je tuženik na dan nesreće bio osiguran kod osiguratelja Croatia osiguranje d.d. (u predmetnom postupku tuženika) na temelju ugovora o osiguranju od javne odgovornosti prema trećima br. 078720013617,

- da je osiguratelj Croatia osiguranje d.d. stupio u parnicu kao umješač na strani tuženika,

- da je tužiteljica podneskom od 19. listopada 2020. obavijestila Općinski sud u Velikoj Gorici da je 31. ožujka 2020. pokrenula postupak kod istog suda pod poslovnim brojem Pn-20/2020, i to protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., budući da je tek tijekom postupka došla do podataka o broju police i pasivnoj legitimaciji osiguravajućeg društva, navodeći pritom da je riječ o istom štetnom događaju i postupku u kojem je isti tužitelj u istoj pravnoj stvari,

- da je tuženik na ročištu od 8. ožujka 2022. priznao tužbeni zahtjev u cijelosti,

- da je Općinski sud u Velikoj Gorici donio presudu na temelju priznanja poslovni broj Pn-67/2019-27 od 8. ožujka 2022. kojom je naloženo tuženiku Lovačka udruga ''Kuna'' [adresa] isplatiti tužiteljici iznos od 2.413,47 EUR–a (18.184,35 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. veljače 2018. pa do isplate (točka I. izreke), kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 935,43 EUR–a (7.048,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. ožujka 2022. pa do isplate (točka II. izreke), a koja je postala pravomoćna jer protiv iste nije podnesena žalba,

- da je tužbom od 31. ožujka 2020. pokrenut (predmetni) postupak kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Pn-20/2020, dakle nakon što se kod Općinskog suda u Velikoj Gorici već vodio postupak pod poslovnim brojem Pn- 67/2019, a koja je sadržavala zahtjev tužiteljice da joj tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplati iznos od 2.413,47 EUR–a (18.184,35 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. veljače 2018. pa do isplate,

- da je tužiteljica u tužbi navela da ima pravni interes da ishodi ovršnu ispravu i protiv osiguravajućeg društva,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu od 15. lipnja 2020., kao i kasnije tijekom postupka, osporio dinamiku nastanka štetnog događaja koji je opisan u tužbi, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor isključive odgovornosti OK za nastanak štetnog događaja te osporio visinu štete koja je nastala na tužiteljičinom automobilu,

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 14. lipnja 2017. u 21,15 sati u mjestu Buševec, na kolniku županijske ceste broj 311600, 450 metara zapadnije od raskrižja s državnom cestom 30, kada je na osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice, a kojim je u tom trenutku upravljao OK, došlo do naleta divljači iz lovišta Lovačke udruge ''Kuna'' Buševec, odnosno srne, zbog čega su na automobilu nastala oštećenja,

- da je tijekom predmetnog postupka provedeno prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na tužiteljičinom automobilu,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. Nevena Ereša, stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo od 1. prosinca 2022. proizlazi:

- da je automobil tužiteljice svojim prednjim lijevim dijelom naletio na divljač koja je prelazila kolnik, dolazeći automobilu tužiteljice s lijeve strane,

- da za izračun brzine kretanja automobila tužiteljice neposredno prije naleta nema elemenata,

- da je vrijeme koje je divljač provela u radnji prelaženja kolnika od samo 0,7 sekunde kraće i od vremena koje je potrebno prosječnom vozaču da bi samo reagirao kočenjem i aktivirao sustav za kočenjem od oko 0,8 sekundi, slijedom čega OK, kao vozač automobila tužiteljice, nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, i to bez obzira na svoju brzinu kretanja,

- da visina štete na automobilu tužiteljice iznosi 2.413,47 EUR–a (18.184,35 kn),

- da stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući svoju odluku u bitnom na sljedeći način:

- da je tužiteljica u postupku koji se kod Općinskog suda u Velikoj Gorici vodio pod poslovnim brojem Pn-67/2019 protiv tuženika Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec, kao i u predmetnom postupku koji se kod Općinskog suda u Velikoj Gorici vodio pod poslovnim brojem Pn-20/2020 protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., potraživala naknadu štete iz istog štetnog događaja te u istom iznosu od 2.413,47 EUR–a,

- da bi u slučaju kada bi zahtjev tužiteljice bio prihvaćen u predmetnom postupku došlo do dvostrukog namirenja tužiteljice, bez obzira na to što je u postupku poslovni broj Pn-67/2019 kao tuženik naznačen Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec, dok je u predmetnom postupku poslovni broj Pn-20/2020 kao tuženik naznačen Croatia osiguranje d.d.

10.1. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan, i to iz razloga što bi prema mišljenju suda, kada bi zahtjev tužiteljice u predmetnom postupku bio prihvaćen, došlo do dvostrukog namirenja tužiteljice.

10.2. Prvostupanjskom sudu prvenstveno valja ukazati da je tužiteljica prema redovitom tijeku stvari mogla podnijeti tužbu protiv Lovačke udruge ''Kuna'' [adresa] i osiguratelja Croatia osiguranje d.d. zajedno, kao solidarnih dužnika u smislu odredbe iz čl. 43. st. 1. ZOO–a, a što je tužiteljica propustila učiniti jer je, prema vlastitim navodima, za činjenicu da je Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec na dan štetnog događaja bila osigurana kod Croatia osiguranje d.d. saznala tek kada je u postupku koji se kod Općinskog suda u Velikoj Gorici vodio pod poslovnim brojem Pn-67/2019 već došlo do zaključenja prethodnog postupka.

10.3. Nakon što je postupak koji se kod Općinskog suda u Velikoj Gorici vodio pod poslovnim brojem Pn-67/2019 okončan na način da je donesena pravomoćna presuda na temelju priznanja poslovni broj Pn-67/2019-27 od 8. ožujka 2022., a kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec (kao jednom solidarnom dužniku) isplatiti tužiteljici iznos od 2.413,47 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tužiteljica je, unatoč navedenom propuštanju, imala pravni interes da u predmetnom postupku ishodi (pravomoćnu) presudu kojom će i tuženiku Croatia osiguranje d.d. (kao drugom solidarnom dužniku) biti naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 2.413,47 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10.4. Naime, unatoč tome što postoji pravomoćna presuda u odnosu na Lovačku udrugu ''Kuna'' [adresa], kao jednog solidarnog dužnika, nema pravne zapreke da tužiteljica u predmetnom postupku ostvari svoje pravo na naknadu štete, odnosno da ishodi (pravomoćnu) presudu i u odnosu na Croatia osiguranje d.d., kao drugog solidarnog dužnika, budući da je potraživanje tužiteljice po pravomoćnoj presudi, prema njezinim navodima, a koje tuženik nije osporio, ostalo u cijelosti nenaplaćeno. To znači da obveza tuženika, kao drugog solidarnog dužnika, i dalje postoji, tako da su ispunjeni uvjeti da se u predmetnom postupku donese odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Nadalje, za ocjenu postojanja odgovornosti Lovačke udruge ''Kuna'' [adresa] za štetu koja je nastala na automobilu u vlasništvu tužiteljice mjerodavne su odredbe iz čl. 1063. i čl. 1064. ZOO–a, u svezi čl. 2. t. 8. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16 – u daljnjem tekstu: ZL).

12.1. Odredbom iz čl. 1063. ZOO–a propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom iz čl. 1064. ZOO–a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

12.2. Sukladno odredbi iz čl. 2. t. 8. ZL–a, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju ZL–a.

12.3. Dakle, odgovornost za štetu Lovačke udruge ''Kuna'' Buševec temelji se na opasnoj stvari jer se u konkretnom slučaju radi o divljači (srni) koja je izišla iz lovišta koje se nalazi uz cestu na kojoj se dogodila nesreća, a kojim Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec gospodari kao lovoovlaštenik lovišta, odnosno pravna osoba koja je stekla pravo lova na tom području na temelju ZL–a. Navedene činjenice tuženik tijekom predmetnog postupka nije osporio.

13. Uzimajući u obzir da je na tužiteljičinom automobilu nastala šteta kada je automobil na kolniku (cesti) naletio na divljač (srnu), a koja je prethodno očigledno izišla iz lovišta koje se nalazi uz cestu na kojoj se dogodila nesreća i kojim Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec gospodari kao lovoovlaštenik lovišta, odnosno pravna osoba koja je stekla pravo lova na tom području na temelju ZL–a, s time da OK, koji je upravljao automobilom, nije imao mogućnost izbjegavanja naleta na divljač, i to bez obzira na svoju brzinu kretanja, vidljivo je da je za štetu koja je nastala na konkretnom automobilu u iznosu od 2.413,47 EUR–a isključivo odgovorna Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec, sve u smislu odredaba iz čl. 1063. i čl. 1064. ZOO–a, u svezi čl. 2. t. 8. ZL–a.

14. Kako je Lovačka udruga ''Kuna'' Buševec na dan nesreće imala s osigurateljem Croatia osiguranje d.d. (u predmetnom postupku tuženikom) sklopljen ugovor o osiguranju od javne odgovornosti prema trećima br. 078720013617, tako je isti dužan isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 2.413,47 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 921. ZOO–a (kojom je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a da se ugovaratelj osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja), u svezi čl. 1046. i čl. 1085. st. 3. ZOO–a.

15. Tužiteljici na iznos od 2.413,47 EUR–a pripadaju i zatezne kamate, ali ne od 13. veljače 2018., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, kako to tužiteljica potražuje. Naime, u spisu ovog predmeta ne prileži dokaz da je tužiteljica, prema vlastitim navodima, 12. veljače 2018. podnijela odštetni zahtjev tuženiku, slijedom čega tužiteljica osnovano potražuje zatezne kamate na navedeni iznos tek od 31. ožujka 2020., kada je tužba u predmetnom postupku podnesena pa do isplate, dok joj to pravo za prethodno razdoblje od 13. veljače 2018. pa do 30. ožujka 2020. ne pripada, sve u smislu odredbe iz čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

16. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 2.413,47 EUR–a, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 31. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 17. ožujka 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 23. veljače 2022. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 EUR–a, troška sastava obrazloženog podneska od 9. prosinca 2022. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od 1. prosinca 2022.) u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 24. listopada 2023. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 100,00 EUR–a te troška pristupa na ročište od 14. veljače 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 EUR–a, dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 1.000,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 EUR–a, što zbrojeno iznosi 1.250,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17. Tužiteljica također ima pravo na naknadu troška predujma za provođenje prometnog vještačenja u iznosu od 265,44 EUR–a jer je navedeni trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

18. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 35,30 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18) i Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

19. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka (troška nastalog zastupanjem po odvjetniku, troška provođenja vještačenja i troška sudske pristojbe) u ovom predmetu u ukupnom iznosu od 1.550,74 EUR–a (1.250,00 EUR– a + 265,44 EUR–a + 35,30 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. travnja 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3. ZPP–a također pripadaju.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

21. U pogledu zahtjeva tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 383,09 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 70,59 EUR–a, valja reći da tužiteljica, imajući u vidu da vrijednost pobijanog dijela prvostupanjske presude iznosi 2.413,47 EUR–a, da je sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% te da je sudsku pristojbu platila u iznosu od 70,59 EUR–a, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u cjelokupnom zatraženom iznosu od 383,09 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac