Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1614/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB: 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, kojeg zastupa punomoćnik Vanja Milovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-53/2020-70 od 29. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-53/2020-70 od 29. rujna 2021. u dijelu točke I izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 166.718,06 eura (1.256.137,25 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2010. do isplate i pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju HŽ Putničkom prijevozu d.o.o. Zagreb isplati iznos od 3.782.807,72 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2010. do isplate. Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 125,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti uporabe vagona broj 61-78-39-00-002-4 sa 54 sjedeća mjesta i broj 61-78-39-00-002-8 sa 60 sjedećih mjesta te zastoja u prometu do kojeg je došlo zbog štetnog događaja od 21. lipnja 2010. koji štetni događaj je skrivio osiguranik tuženika.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženik u žalbi (čl. 355. ZPP-a).

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

-da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja,

-da je tuženik isplatio tužitelju štetu u vidu oštećenja naprijed navedenih vagona, troškova najma autobusa za prijevoz putnika te troška prijevoza vagona u iznosu od 1.267.467,33 kuna,

-da je sporna osnovanost i visina zahtjeva kojeg tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da mu je zbog štetnog događaja nastala i šteta u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti uporabe naprijed navedenih vagona i zastoja u prometu, a koju štetu temelji na Pravilniku o izvanrednim događajima u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 64/2009.),

-da iz nalaza i mišljenja Zavoda za prometno tehnička vještačenja Fakulteta prometnih znanosti Zagreb i to stalnog sudskog vještaka Mladena Nikšića od 27. studenoga 2018. proizlazi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na snazi Pravilnik, da troškovi pokretanja putničkih vlakova iznose 887,13 kuna i da ih je moguće u cijelosti priznati, da se troškovi zadržavanja putničkih vlakova mogu priznati u iznosu od 9.214,94 kuna, da je ukupne troškove zastoja u prometu moguće priznati u iznosu od 10.102,07 kuna, da je štetu na ime izmakle koristi zbog neupotrebe putničkog vagona 61 78 39-00 002- izračunatu metodologijom navedenom u Pravilniku iznosi 311.835,42 kuna, da je štetu na ime izmakle koristi zbog neupotrebe putničkog vagona 61 78 20-70 079-8 izračunatu metodologijom navedenom u Pravilniku moguće priznati u iznosu od 934.199,76 kuna, da je ukupan trošak zbog štete na ime izmakle koristi u navedenom štetnom događaju moguće priznati u iznosu od 1.246.035,18 kuna,

-da je na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tužitelj stavio prigovor u kojem u bitnom navodi da je stalni sudski vještak utvrdio znatno manji iznos štete nego što su utvrdile stručne službe tužitelja, a kao razlog zbog čega je tomu tako navodi da vještak u nalazu i mišljenju utvrđuje manji broj potrebnih dana u otklanjanju posljedica štetnog događaja,

-da tuženik navedenom mišljenju prigovara u cijelosti iz razloga što se utvrđivanje izgubljene zarade ne može temeljiti na Pravilniku o izvanrednim događajima u željezničkom prometu jer je izgubljenu zaradu moguće utvrditi tek onda kada tužitelj podastre konkretne financijske dokaze koliku je zaradu trebao ostvariti prometovanjem oštećenih vagona koji su zbog štetnog događaja bili na popravku, a koju zaradu nije ostvario,

-da stalni sudski vještak u svom usmenom očitovanju danom na ročištu 09. rujna 2019. navodi da je Pravilnik o izvanrednim događajima u željezničkom prometu iz 2009. propis koje je donijelo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i da je mišljenja da to nije interni akt tužitelja nego propis koji obvezuje sve sudionike u željezničkom prometu, da je isti neovisan i ne privilegira niti jednog sudionika u željezničkom prometu, da je koristio odredbe koje utvrđuju troškove zastoja u prometu i troškove izgubljene koristi koji se primjenjuju u navedenom Pravilniku,

-da u pogledu prigovora tužitelja navodi da smatra da je vrijeme popravka putničkog vagona od 374 dana predugo vrijeme za dovođenje navedenog vagona u ispravno stanje, da iako je riječ o najluksuznijim putničkim vagonima tužitelja (to označava broj 61 u oznaci vagona) da obujam oštećenja i potrebna oprema i rezervni dijelovi za popravak navedenog vagona ne zahtijevaju duži rok popravka od 90 dana plus dodatno vrijeme od 19 dana koje je bilo potrebno da vagon počne s popravkom, da je navedenih 19 dana smatrao vremenom dopreme vagona na održavanje kao i vremenom potrebnim za organizacijske poslove i tehnološku pripremu rada na održavanju vagona u TŽV Gredelj, da pod tehnološkom pripremom rada podrazumijeva pripremu u organizaciji popravka, nabavu rezervnih dijelova kao i definiranje poslova po pojedinim sklopovima i dijelovima vagona, da smatra, obzirom veći dio putničkih vagona koristi istovjetnu opremu (npr. kočna oprema proizvođača Knorr Bremse), da je TŽV Gredelj imao određenu opremu ili na skladištu ili je mogao u relativno kratkom vremenom nabaviti istu,

-da što se tiče popravka statičkog pretvarača u tvrtki Končar vještak smatra da je i tvrtka Končar imala dovoljno vremena (s obzirom da je i sama proizvođač statičkog pretvarača) da obavi popravak i održavanje statičkog pretvarača oštećenog u štetnom događaju (napominje da tvrtka Končar-INEM ima sjedište u Zagrebu i ne mora se statički pretvarač slati u inozemstvo na popravak),

-da u pogledu podataka iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojih bi bilo moguće utvrditi stvarnu štetu navodi da je tužitelj dostavio u spisu na strani 160 spisa podatke na kojim relacijama su oštećeni vagoni trebali prometovati, ali da je prema voznom redu za putnički promet tužitelj obavezan održavati promet navedenih vlakova jer mu je to obaveza koju mu je dodijelilo Ministarstvo prometa, mora i infrastrukture, a što znači da je tužitelj morao obaviti prijevoz putnika, međutim, s obzirom da je ovdje riječ o najkvalitetnijim putničkim vagonima da mu nije poznat podatak da li je tužitelj imao dovoljno istovjetnih vagona koje je uvrstio u navedene putničke vlakove, napominje da je jedan vagon (61,78,39-00002-4) bio vagon prvog i drugog razreda, oznaka 39 to govori, a prema Pravilniku o izvanrednim događajima obračunava se cijena vozne karte drugog razreda za polovicu udaljenosti tako da mu nije poznat podatak kojim zamjenskim vagonima je obavljen prijevoz, da u spisu nije vidio podatak da je zamjenski prijevoz doista i obavljen, ali pretpostavlja da je obavljen jer je to obveza tužitelja, da spisu ne prileži podatak o broju putnika koji su prevezeni u zamjenskom prijevozu,

-da je na ročištu održanom 12. svibnja 2021. vještak u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja (izvješća) od 27. studenoga 2018., kao i kod iskaza danog na ročištu održanog 9. rujna 2019.,

-da je iz naprijed navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjski sud utvrdio da je stalni sudski vještak izradio nalaz i mišljenje na temelju Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu i podataka koji prileže spisu o tome da su oštećeni vagoni iz štetnog događaja za vrijeme koje su proveli na popravku oštećenja nastalih u štetnom događaju trebali prometovati na relacijama koje su u spisu navedene na stranici 23 i 160 spisa i troškovi zadržavanja vlaka koje su u spisu navedene na stranici 24 spisa, da su navedeno podaci tužitelja i da su na navedenim relacijama oštećeni vagoni iz štetnog događaja trebali prometovati prema voznom redu, dok u pogledu utvrđenja da li je zamjenski prijevoz doista i obavljen i kojim zamjenskim vagonima je obavljen, kao i podatak o broju putnika koji su prevezeni u zamjenskom prijevozu, koliku je zaradu tužitelj trebao ostvariti prometovanjem oštećenih vagona koji su zbog štetnog događaja bili na popravku, a koju zaradu nije ostvario, koliko je iznosio trošak maziva, trošak goriva, održavanje i amortizacija, pripreme vozila i druge naknade za zastoj u prometu (prema čl. 6. toč. 1 Pravilnika) vještak nije mogao dati odgovor ili je dao načelno mišljenje što se u takovim situacijama u željezničkom prometu događa, a bez konkretno dostavljenih dokaza od strane tužitelja na navedene okolnosti,

-da je tužitelj određujući osnovu i visinu zahtjeva primjenom Pravilnika primijenio matematičku formulu za izračun visine štete temeljem zastoja u prometu i izmakle koristi,

-da je tužitelj temeljem odredbe čl. 219. st. 1. u vezi čl. 221. a ZPP-a bio dužan dokazati je li mu šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakla korist, kao i dokazati visinu iste jer se pitanje nastanka i visine štete zbog nemogućnosti korištenja oštećenih vagona od trenutka oštećenja do konačnog popravka ne može isključivo ocjenjivati na temelju Pravilnika ukoliko tuženik spori osnovanost štete, a pritom tužitelj ne dostavlja nikakve druge dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a što je u konkretnom predmetu slučaj,

-da dokumentacija koja prileži spisu ne daje stvarnu sliku o eventualnoj šteti uslijed zastoja i izmakle koristi osim vremena provedenog izvan prometa zbog zastoja,

-da je izračun štete temeljen na parametrima koje propisuje Pravilnik u vidu: turnusa vlaka (vagona), broj sjedećih mjesta, redovne vozna cijena (RVC) iz Tarife HŽ-a za 1/2 udaljenosti gdje je vlak trebao prometovati,

-da navedeni izračun predstavlja matematičku formulu za izračun visine štete temeljem zastoja u prometu i izmakle koristi što nikako ne može predstavljati osnovu za dokazivanje stvarnog postojanja i visine štete, a kako je to propisano odredbom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. , 145/2023., 155/2023., dalje ZOO),

-da trajanje nemogućnosti korištenja oštećenih vagona na način kako je iskazano u nalazu i mišljenju vještaka "vagon nije bio u prometu 39 dana" i "vagon je proveo izvan upotrebe 109 dana" i na kojim su relacijama isti trebali prometovati, bez navođenja naprijed navedenih ostalih preciznih podataka nije dostatno odnosno ne predstavlja vjerodostojni podatak za određivanje štete na ime izmakle koristi jer bi se time utvrđivanje te štete temeljilo na pretpostavci, a ne na činjeničnom stanju,

-da s obzirom da je tuženik u ovom postupku osporio osnovanost i visinu naknade štete na temelju Pravilnika te imajući u vidu da tužitelj temeljem odredbe čl. 219. st.1 u vezi čl. 221. a ZPP-a nije dokazao je li mu šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakle koristi, niti je dokazao visinu, vrednujući nalaz i mišljenje na način kako je to naprijed navedeno, kao i da za prihvaćanje zahtjeva temeljem potraživanog osnova nije dovoljna sama okolnost da su konkretni vagoni zbog popravka određeno vrijeme bili izvan prometa, prvostupanjski sud nije prihvatio mišljenje vještaka o visini izmakle koristi na strani tužitelja,

-da Pravilnikom predviđena naknada štete uslijed zastoja i izmakle koristi ne znači i nužno pravo na naknadu iste,

-da bi priznavanje zahtjeva za naknadu štete zbog zastoja i izmakle koristi temeljeći isti isključivo na odredbama Pravilnika, a bez da se dokaže i utvrdi stvarna šteta koja je tužitelju eventualno nastala, predstavljalo neosnovano bogaćenje tužitelja budući bi isti ostvario pravo na naknadu štete koja nije niti nastala.

9. Polazeći od utvrđenja da se izračun predmetne štete koji je sačinio sudski vještak temelji na parametrima koje propisuje Pravilnik o izvanrednim događajima u željezničkom prometu, da parametri iz navedenog Pravilnika ne predstavljaju osnovu za dokazivanje stvarnog postojanja i visine štete kako je to propisano čl. 1089. ZOO- a, da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki iz čl. 1046. u vezi s čl. 1089. st. 3. ZOO-a, a da je trebao dokazati da mu je šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakla korist kao i dokazati visinu štete, a da iz priložene dokumentacije i provedenim vještačenjem sud nije mogao zaključiti o postojanju pretpostavki za naknadu štete u smislu čl. 1046. u vezi čl. 1089. st. 3. ZOO-a, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

10. Drugostupanjski sud je u odluci poslovni broj Gž-3774/2021-2 od 1. ožujka 2022. (list 458 spisa) žalbu tužitelja presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-53/20-70 od 29. rujna 2021. potvrdio u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.526.670,47 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2010. do isplate, a preinačio i sudio u dijelu točke I izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos 1.256.137,25 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22.06.2010. godine do isplate i odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak. U obrazloženju odluke ocijenio je nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda da se predmetna šteta ne može utvrđivati na temelju Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu. Smatra da navedeni Pravilnik predstavlja jedan o važećih izvora prava, jer se radi o podzakonskom aktu koji je donesen na temelju čl. 65. st. 3. Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 30/2007., 120/2008., 141/2009., 126/2009., 128/2009., 133/2009. i 129/2010.) te se poziva i na čl. 1. st. 2. Pravilnika koji propisuje da odredbe tog Pravilnika djeluju prema svima (erga omnes). Sud drugog stupnja je, nadalje, ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka prometne struke sačinjen stručno i na temelju podataka koji su valjani parametri za obračun predmetne štete, te je taj nalaz i mišljenje prihvatio. Stoga je, ocijenivši osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 1.256.137,25 kn (koliko ukupno iznosi vještačenjem utvrđena šteta), prvostupanjsku presudu djelomično preinačio i naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-567/2023-2 od 10. listopada 2023. (list 640 spisa) ukinuo presudu poslovni broj Gž-3774/2021-2 od 1. ožujka 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 166.718,06 eura (1.256.137,25 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka. U obrazloženju odluke navodi da osnovano revident (tuženik) postavljenim pitanjima ukazuje na pogrešan pravni pristup drugostupanjskog suda, jer se pitanje nastanka štete s osnove izmakle koristi i zastoja u prometu ne može u odnosu na tuženika (treću osobu) utvrđivati na temelju Pravilnika, već se zaključak o postojanju i visini štete može temeljiti samo na valjanim dokazima o postojanju i visini štete, a štetniku se može naložiti popravljanje samo one štete koja je stvarno i nastala, kako u pogledu onoga u čemu se ista sastoji tako i u pogledu visine u kojoj je nastala (tako i taj sud u odluci broj Rev-3464/2019 od 22. studenoga 2022.). Pri tome polazi od odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a prema kojoj oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, kao i odredbe st. 3. istoga članka koja propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnom okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Ističe da zbog pogrešnog pravnog pristupa (smatrajući da se predmetna šteta može utvrđivati na temelju Pravilnika) drugostupanjski sud nije ocjenjivao ostale žalbene navode (da nisu uzeti u obzir i ostali dokazi koji su provedeni tijekom postupka te da je tužitelj visinu štete dokazao ispravama koje su priložene tijekom postupka).

12. U ponovnom odlučivanju po žalbi tužitelja protiv presude poslovni broj Pn-53/20- 70 od 29. rujna 2021., ovaj sud je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da parametri iz Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu ne predstavljaju osnovu za dokazivanje stvarnog postojanja i visine štete kako je to propisano čl. 1089. ZOO-a, što je u skladu sa gore iznesenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ukidnoj odluci broj Rev-567/2023-2 od 10. listopada 2023., te u odluci broj Rev-636/2021-2 od 14. svibnja 2024.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao je li mu šteta stvarno nastala, odnosno u čemu se i u kojoj visini sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakle koristi.

14. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i naknadu izmakle koristi, a prema odredbi st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

15. S obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje relevantnih pretpostavki iz odredbi čl. 1046. u vezi čl. 1089. st. 3. ZOO-a (je li šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno izmakle koristi, kao i njena visina) iz razloga jer dokumentacija koja prileži spisu ne dokazuje eventualnu štetu uslijed zastoja i izmakle koristi osim vremena provedenog izvan prometa zbog zastoja, a izračun štete temeljen je na parametrima koje propisuje Pravilnik, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz priložene dokumentacije i provedenim vještačenjem o navedenom nije mogao zaključivati, pa je zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

16. Žalbeni navodi tuženika da nisu uzeti u obzir i ostali dokazi koji su provedeni tijekom postupka te da je tužitelj visinu štete dokazao ispravama koje su priložene tijekom postupka su neosnovani, pri čemu tuženik u žalbi ne navodi o kojim ispravama se konkretno radi, odnosno koja šteta i u kojoj visini se tim ispravama dokazala.

17. Naime, u provedenom vještačenju izračun štete je utemeljen na parametrima koje propisuje Pravilnik koji predstavljaju matematičku formulu za izračun visine štete temeljem zastoja u prometu i izmakle koristi, a vještak je u svom očitovanju vezano za podatke tužitelja iz poslovnih knjiga iz kojih bi bilo moguće utvrditi stvarnu štetu naveo da je tužitelj dostavio na stranici 160 spisa na kojim relacijama su oštećeni vagoni trebali prometovati, ali da je tužitelj sukladno obavezi od Ministarstva prometa, mora i infrastrukture bio obavezan održavati promet navedenih vlakova, znači da je morao obavljati prijevoz putnika pa da pretpostavlja da je zamjenski prijevoz obavljen te je izjavio da spisu ne prileži podatak o broju putnika koji su prevezeni u zamjenskom prijevozu (list 291 spisa). Tužitelj ovakva utvrđenja vještaka nije s uspjehom osporio nego je nakon usmenog očitovanja vještaka ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka (list 292 spisa), a u primjedbama na nalaz i mišljenje (list 280 do 282 spisa) je osporio nalaz u dijelu u kojem je vještak utvrdio rok za otklanjanje štetnih posljedica, kao parametar za izračun štete prema Pravilniku o izvanrednim događajima u željezničkom prometu.

18. Stoga, s obzirom da žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 166.718,06 eura (1.256.137,25 kn) sa zateznim kamatama koje teku od 22. lipnja 2010. do isplate s obzirom da je u preostalom dijelu presuda postala pravomoćna te potvrditi i u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na odluku o troškovima koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj