Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1423/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Nada Mikulandra, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika:

EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojega zastupa punomoćnik LĐ, zaposlenik tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1826/2022-15 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1826/2022-15 od 30. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvosutpanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se provodi putem Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika EOS Matrix d.o.o. Zagreb OIB:76674680107 temeljem Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Emila (nom. Emil) Brkić Ovrv-244/2011 od 08. travnja 2011. godine, radi naplate iznosa od 283,41 EUR-a ( 2.135,33 kune), uvećano za kamate i troškove."

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.“

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke, pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, usvojiti navode žalbe, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužiteljice tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute pred Financijskom agencijom po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu dana 27. svibnja 2011. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića, poslovni broj Ovrv-244/11 od 8. travnja 2011.

7. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da je prednik tuženika temeljem ovršne isprave (rješenja o ovrsi javnog bilježnika, pravomoćnog i ovršnog 5. svibnja 2011.), dana 27. svibnja 2011. pokrenuo postupak naplate temeljem istog pred FINA;

- da je FINA tu naplatu obustavila temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020; dalje: ZOPONS) s danom 20. 11. 2020.;

- da je tuženik temeljem iste ovršne isprave, dana 25. 05. 2022. pokrenuo postupak izravne naplate pred FINA.

8. U ovoj fazi postupka je još uvijek sporno je li u trenutku pokretanja izvansudske ovrhe 25. svibnja 2022., nastupila zastara predmetne tražbine.

9. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se provodi puten FINA po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika.

10. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, činjenica da je osnova za plaćanje u postupku izravne naplate ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje ponovno podnese FINA-i na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama ZPONS.

11. U konkretnom slučaju ne primjenjuje se Zaključak sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenoga 2019., kako to pogrešno navodi žaliteljica, prema kojemu nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika i da nakon toga rješenje o ovrsi upiše ponovno u Očevidnik, jer se navedeni zaključak odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-274/2023 od 10. siječnja 2024.

12. U odnosu na navedeno shvaćanje, također se navodi da isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom, povlači za sobom određene posljedice propisane OZ, odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstava ovrhe, te bi u slučaju ponovnog upisa rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod FINA, sprječavalo nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, pritom valja naglasiti da u takvoj situaciji kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga izknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine.

13. S obzirom na izloženo, proizlazi da je ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, te da nije nastupila zastara potraživanja, kako to pogrešno smatra tužiteljica.

14. Kako prema odredbi čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, to znači da u konkretnom slučaju u trenutku pokretanja drugog postupka izvansudske ovrhe 25. svibnja 2022. nije nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave jer se radi o tražbini na koju se primjenjuje desetogodišnji rok zastare iz čl. 233. st. 1. ZOO, a koji zastarni rok je počeo teći 21. studenog 2020. (prvi slijedeći dan nakon okončanja prve izvansudske ovrhe pokrenute 20 studenoga 2020.) pa posljedično tome nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20).

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis