Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3884/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Otp Banka Hrvatska d.d. OIB:52508873833 iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Alanu Alagiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. Veljović i dr. u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-1230/2019-21 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 1230/2019-21 od 8. svibnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I, toč. 1. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu br: 060321496405 SP zaključenog i potvrđenog 29. ožujka 2006. kod Javnog bilježnika Rina Zujića u Rovinju pod br: OU-192/06 između sada pok. BJ iz [adresa], tužiteljice i tuženika a kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka te iz stavka I, toč. 2. i 3. izreke i iz stavka II izreke do iznosa od 1.124,88 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1230/2019-21 od 8. svibnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I, toč. 1. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iz stavka II izreke u dijelu preko iznosa od 1.124,88 eura do iznosa od 1.687,50 eura ili za iznos od 562,62 eura i sudi:
1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu br: 060321496405 SP zaključenog i potvrđenog 29. ožujka 2006. kod Javnog bilježnika Rina Zujića u Rovinju pod br: OU-192/06 između sada pok. BJ iz [adresa], tužiteljice i tuženika a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatnim stopama tuženika.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 562,62 eura sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 52.06 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1230/2019-21 od 8. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 1. i 3. Ugovora o kreditu br: 060321496405 SP zaključenog i potvrđenog 29. ožujka 2006. kod Javnog bilježnika Rina Zujića u Rovinju pod br: OU-192/06 između sada pok. bračnog druga UJ iz [adresa], tužiteljice i tuženika a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatnim stopama tuženika i kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka, kao u stavku I, toč. 1. izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku I., toč. 2. izreke presude suda prvog stupnja odbijen je i zahtjev za utvrđenje koji je glasio: "Utvrđuj se da su u cijelosti ništetne i bez pravnog učinka odredbe Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, sklopljenog 10.05. (04.03.) 2016. između tužiteljice kao Nasljednika I (iza Korisnika kredita sada pokojnog UJ) i ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i kao nasljednika II (iza Korisnika kredita sada pokojnog UJ) inače sina tužiteljice s jedne strane i tuženika OTP BANKA HRVATSKA d.d, OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61."
1.3. U stavku I, toč. 3. izreke presude suda prvog stupnja odbijen je i zahtjev za isplatu koji je glasio: "Nalaže se OTP BANKA HRVATSKA d.d, OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 da tužiteljici TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos od 84.596,18 kuna po Ugovoru o kreditu broj: 060321496405 SP potvrđen 29.03.2006. od strane javnog bilježnika Rina Zujića u Rovinju pod posl. brojem: OU-192/06, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana 1. 10. 2015. g. do isplate u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."
1.4. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odlučeno je o naknadi parničnog troška i tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi trošak u iznosu od 1.687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i donošenje na zakonu osnovane odluke, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz stavka I. toč. 1. izreke prvostupanjske presude o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) i čl. 3. i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).
4.3. Pogrešna primjena materijalnog prava ostvarena je i u odnosu na odluke iz stavka I, toč. 1. u dijelu odluke o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u Chf uz koju je vezana glavnica i iz stavka I., toč. 2. izreke prvostupanjske presude o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. Međutim o tim se zahtjevima uz primjenu mjerodavnih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) jednako odlučuje.
5.1. Tužiteljica se ne može s uspjehom pozivati na to da je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena time što sud prvog stupnja nije naveo da je izvršio uvid u Izjavu od 23. studenog 2016. i u Specijalnu punomoć od 21. svibnja 2012. i time što nije proveo dokaz saslušanjem ovlaštene osobe tuženika. O postojanju navedene Izjave i Specijalne punomoći prvostupanjski je sud zaključak donosio ocjenom drugih izvedenih dokaza o čemu je dao obrazložene razloge koji su u skladu sa stanjem spisa predmeta suda prvog stupnja i priloženog spisa posl. br. Ovr-3259/15. Kada u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem ovlaštene osobe tuženika, tužiteljica gubi iz vida da je od 1. prosinca 2003. u primjeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03), sa izmjenama odredaba čl. 7., čl. 219. st. 2. i čl. 299. ZPP kojima je inkvizicijsko načelo ili načelo službene istine zamijenjeno akuzatornim načelom ili načelom stranačke istine, po kojem su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze u svrhu utvrđenja svoji navoda na kojima temelje zahtjev ili osporavaju navode suprotne strane. Nema mjesta isticanju bitne povrede odredba parničnog postupka obzirom da pred sudom prvog stupnja nije iznesen prijedlog za saslušanje ovlaštene osobe tuženika tako da uz to vezan žalbeni navod ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.
6.1. U postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su pok. UJ kao korisnik kredita i tužiteljica kao njegova supruga dana 29. ožujka 2006. zaključili s tuženikom kao bankom Ugovor o kreditu br:060321496405 SP s namjenom adaptacije i dovršenja kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.000,00 Chf po srednjem tečaju banke za Chf na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 24 godine u 288 jednakih mjesečnih anuiteta od 885,86 Chf plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za Chf na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 4,89 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukama tuženika.
6.2. Ujedno je utvrđeno da su stranke dana 10. svibnja (4. ožujka) 2016. sklopile ugovor nazvan Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15) kojom su stranke suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu po pitanju pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 i u vezi čl. 3. i čl. 4. ZOO, uočava se da se tužiteljica kao potrošač po pitanju ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 29. ožujka 2006. osnovano pozvala na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Navedenom je presudom u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđeno da su kolektivni interesi potrošača povrijeđeni odredbama o promjenjivosti kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
7.2. Odredba čl. 3 Ugovora o kreditu koju koristi tuženik a na temelju koje se kamata pri otplati kredita mijenja i određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu s kojim bi tužiteljica kao ugovorna strana trebala biti upoznata, upućuju na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju utvrđenih činjenica proizlazi zaključak da je odredba Ugovora o kreditu kojim se ugovara promjenjiva kamatna stopa ovisna o odluci o kamatnim stopama tuženika, takva da ovisi samo o odluci jedne ugovorne strane – banke, bez obrazloženih parametra promjenjivosti koji bili jasni drugoj ugovornoj strani i stoga je nepoštena.
7.3. Onim dokazima koje je ponudio u predmetnom sporu tuženik nije prešao okvir utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. za koje je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.
7.4. Odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka i narušava načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaj na njen sadržaj a njome je nametnuta obveza koju tužiteljica objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene kamatnih stopa događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu. Riječ je o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer je unaprijed sastavljenom spornom ugovornom odredbom tuženik tužiteljici uskratio punu obaviještenost i onemogućio joj kao ugovornoj strani utjecaj na sadržaj te odredbe, što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO.
7.5. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. i br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. tužiteljica prihvatom ponude konverzije nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedene sporne odredbe ugovora o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika.
7.6. Stoga je o predmetnoj ugovornoj odredbi čl. 3. o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama valjalo odlučiti odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP i čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 i u vezi čl. 3. i čl. 4. ZOO jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo a bila je unaprijed formulirana od strane tuženika i kao takva nepoštena te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude.
8.1. Kada je zahtijevala utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu od 29. ožujka 2006. o valutnoj klauzuli u Chf, tužiteljica je svoj zahtjev svela na ništetnost odredbe valutne klauzule uz koju je vezana glavnica kredita. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
8.2. Nema mjesta primjeni čl. 502.c ZPP s pozivanjem na činjenično i pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 pri odlučivanju o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu u onom sadržaju koji se tužbenim zahtjevom traži a koji se odnosi na valutnu klauzulu u Chf uz koju je vezana glavnica kredita. U navedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je uz švicarski franak (Chf) vezana otplata glavnice kredita u budućim mjesečnim anuitetima a ne glavnica kredita.
8.3. Jasno je određen sadržaj odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu br:060321496405 u pogledu glavnice kredita na koju se odnosi navedeni deklaratorni tužbeni zahtjev jer je tom odredbom predniku tužiteljice odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.000,00 Chf na dan korištenja kredita i prednik tužiteljice je svakako znao koji je iznos na ime glavnice kredita u tu svrhu dobio od banke tako da mu je tečaj Chf na dan korištenja kredita bio poznat i u vezi te odredbe za prednika tužiteljice nije bilo nepoznanica.
8.4. U tom smislu se ne može reći da je odredbom čl. 1. Ugovora o kreditu br:060321496405 u dijelu koji se odnosi na glavnicu kredita i koji je predmetom tog dijela tužbenog zahtjeva uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice odnosno njezinog prednika jer je tuženik savjesno i pošteno isplatio predniku tužiteljice tom odredbom ugovorenu glavnicu kredita u protuvrijednosti iznosa od 150.000,00 Chf.
8.5. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP a iz razloga što za odluku o ništetnosti odredbe čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u Chf uz koju je vezana glavnica kredita nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, odlučeno je kao u stavku III, toč. 1. izreke ove presude.
9.1. Ispitujući primjenom čl. 365. st. 2. ZPP povodom žalbe odluku iz stavka I. toč. 2. izreke prvostupanjske presude u granicama razloga određenih u žalbi uočava se da se žalba tužiteljice iscrpljuje osporavanjem zaključka suda prvog stupnja po pitanju valjanosti Izjave od 23. studenog 2016. (list 102 spisa predmeta suda prvog stupnja) u kojoj se navodi da tužiteljica nema prema tuženiku nikakvih potraživanja s osnova Ugovora o kreditu br. 060321496405 niti će po toj osnovi pokretati sudske ili druge postupke, koja je za tužiteljicu potpisana od strane odvjetnika Mirko Mastilović u Rovinju-Rovigno a za kojeg tužiteljica tvrdi da mu je punomoć prije potpisivanja prestala.
9.2. Pitanje valjanosti Izjave od 23. studenog 2016. nije od presudnog značenja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. jer se i u slučaju nevaljalosti te Izjave od 23. studenog 2016. nisu ostvarile pretpostavke ništetnosti iz čl. 322. ZOO. Kada je tvrdila da je Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. ništetna, tužiteljica je, kao u toč IV, stavku 6. svoje tužbe, navela slijedeće: …stav tužiteljice je da Aneks prati sudbinu odredaba Osnovnog ugovora koje su tim Aneksom mijenjane što znači da su odredbe aneksa Osnovnog ugovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i kao takve bez pravnog učinka".
9.3. Polazeći od načela održanja ugovora iz odredbe čl. 324. st. 1. ZOO i uzimajući u obzir da bitne odredbe o predmetu i cijeni nisu ništetne u cijelosti već u dijelu i to ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu u kojem promjenu određuje tuženik kao kreditor svojom jednostranom odlukom a odredba o valutnoj klauzuli u dijelu u kojem je otplata kredita vezana uz valutu Chf (no u ovom sporu tužiteljica ništetnst u tom dijelu ne traži a sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva sukladno čl. 2. st. 1. ZPP) a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, na tvrdnji o djelomičnoj ništetnosti navedenih ugovornih odredbi se ne može zasnivati zaključak o ništetnosti cijelog ugovora a svakako ne ni zaključak o ništetnosti Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016.
9.4. Ovo stoga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. temeljem odredbi posebnog ZPK.
9.5. Kao što proizlazi iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP. U sadržaju svoje žalbe tužiteljica nije ukazala na propust suda prvog stupnja da obrazloži odluku o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. iz razloga što taj ugovor nije potvrđen od strane Javnog bilježnika.
9.6. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem je ugovor nazvan Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. sastavljen u pisanoj formi a nije sporno da je za tužiteljicu potpisan po punomoćniku odvjetniku Mirko Mastilović u Rovinju-Rovigno kao njezin tadašnji punomoćnik temeljem tada važeće specijalne punomoći što tužiteljica u sadržaju svoje žalbe i potvrđuje, i u kojima je temeljem istog ugovora došlo do povlačenja ovršnog prijedloga tuženika i posljedične obustave ovršnog postupka posl. br. Ovr-3259/2015 kao u rješenju prvostupanjskog suda posl. br. Ovr- 3259/2015-39 od 20. prosinca 2016., slijedom odredbe čl. 1022. st. 1. ZOO izostanak javnobilježničke potvrde ne opravdava zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora.
9.7. Stoga sadržajem svoje žalbe tužiteljica nije osnovano osporila pravilnost odluke iz stavka I. toč. 2. izreke prvostupanjske presude o neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. te je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.
10.1. U stavku I izreke je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbijena i žalba tužiteljice protiv odluke iz stavka I. toč. 3. izreke prvostupanjske presude kojom je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 84.596,18 kuna kako je tužiteljica tražila. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako pretpostavke iz čl. 1111. u vezi čl. 323. st. 1. ZOO za taj kondemnatorni zahtjev nisu ostvarene, što tužiteljica navodima svoje žalbe nije dovela u dvojbu.
10.2. Kao što pitanje valjanosti Izjave od 23. studenog 2016. koju tužiteljica ističe u žalbi nije od presudnog značenja za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. za koju se nisu ostvarile pretpostavke ništetnosti, tako pitanje valjanosti Izjave od 23. studenog 2016. nije od presudnog značenja ni za odluku o zahtjevu za isplatu iznosa od 84.596,18 kuna kako je tužiteljica tražila. Tužiteljica nema pravo na povrat iznosa koje je tuženik neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita nespornim valjanim sporazumnim zaključenjem Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
10.3. Zahtjev za isplatu u suprotnosti je sa zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen ugovor Radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016., sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom zahtijevati vraćanje uračunatog.
10.4. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016., određen odredbama čl. 19.c ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak ugovora od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZPK uključuje i te uplate.
10.5. Slijedom navedenog ugovora od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 29. ožujka 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koji su plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Radnjom kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom aneksu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama iz ugovora od 29. ožujka 2006. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 10. svibnja (4. ožujka) 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
11.1. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku II izreke prvostupanjske presude kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.687,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate je s obzirom na konačni djelomični uspjeh tužiteljice u sporu s oko 16.66 % od ukupnog traženja valjalo preinačiti. Trošak tuženika koji je u većoj mjeri uspio u sporu se primjenom čl. 154. st. 2. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 136/23, dalje: Tarifa) odnosi na sastav odgovora na tužbu i podneska od 17. listopada 2022. (tbr. 8 toč. 1: po 100 bodova ili ukupno 200 bodova), zastupanje na ročištima od 1. rujna 2022., 25. listopada 2022., 25. svibnja 2022. i 27. ožujka 2024. (tbr. 9. toč. 1: po 100 bodova ili ukupno 400 bodova), zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2023. (tbr. 9 toč. 2: 50 bodova) i pristup na ročište od 18. veljače 2021. (tbr. 9. toč. 5. 25 bodova) ili sveukupno 675 bodova, što primjenom tbr. 54. iznosi 1.350,00 eura.
11.2. Po odbitku razmjernog uspjeha tužiteljice od oko 16,66% od tuženikovog uspjeha od oko 83,33% preostaje oko 66,66% što u razmjeru od 1.350,00 eura iznosi 899,91 eura a uz uvećanje po tbr. 46. Tarife od 25% za PDV iznosi 1.124,88 eura.
11.3. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 u vezi čl. 154. st. 2. ZPP žalba tužiteljice odbijena kao djelomično neosnovana i odluka o naknadi parničnog troška potvrđena u iznosu od 1.124,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama kao u stavku I izreke dok je u preostalih 562,62 eura s traženim zateznim kamatama valjalo odlučiti kao u stavku II, toč. 2 izreke.
12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe djelomično je prihvaćen. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 46., tbr. 48. toč. 1. i tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) trošak sastava žalbe od 120 bodova ili 250,00 eura odmjeren je u razmjeru uspjeha sa žalbom od oko 16,66% dakle u iznosu od 41,65 eura što uz uvećanje od 25% za PDV iznosi 52,06 eura, kao u stavku III izreke.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
