Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1301/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Damiru Primorcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakovu Bačiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d. u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3026/2008-35 od 3. ožujka 2025., dana 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika AZ kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3026/2008-35 od 3. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor koji je tuženik podnio protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-3026/2008-30 od 27. ožujka 2017.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto ukine.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.
5. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:
- da je postupak pokrenut tužbom od 28. listopada 2008.,
- da je tuženik podnio odgovor na tužbu 29. prosinca 2008.,
- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P-3026/2008 od 24. srpnja 2014. kojom je suđeno:
- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.617,00 kn (1.010,95 EUR–a[1] ), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),
- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preko dosuđenog iznosa do iznosa od 15.234,00 kn (2.021,90 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke),
- svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke),
- da je protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-3026/2008 od 24. srpnja 2014. tuženik podnio žalbu 31. srpnja 2014.,
- da je Županijski sud u Zadru donio presudu poslovni broj Gž-3234/14-2 od 16. siječnja 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-3026/2008 od 24. srpnja 2014. u dijelu u kojem ju je tuženik pobijao svojom žalbom,
- da je postupak koji se kod prvostupanjskog suda vodio pod poslovnim brojem P- 3026/2008 pravomoćno okončan 7. ožujka 2017., kada je navedena presuda
Županijskog suda u Zadru dostavljena strankama,
- da je prvostupanjski sud donio rješenje o pristojbi poslovni broj P-3026/2008-30 od 27. ožujka 2017. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka istog plati sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 kn (6,64 EUR–a) i sudsku pristojbu na rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 kn (13,27 EUR–a),
- da je tuženik protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P- 3026/2008-30 od 27. ožujka 2017. podnio prigovor 30. ožujka 2017., a u kojem je u bitnom naveo da je za pravo na naplatu sudskih pristojbi nastupila zastara.
6. Prvostupanjski sud je zatim donio pobijano rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prigovor koji je tuženik podnio protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-3026/2008-30 od 27. ožujka 2017., obrazlažući svoju odluku na sljedeći način:
- da je odredbom iz čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – u daljnjem tekstu: ZSP) propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako ZSP–om nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici,
- da je predmetni postupak pravomoćno okončan 7. ožujka 2017., kada je navedena presuda Županijskog suda u Zadru dostavljena strankama, slijedom čega je obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastala tek toga dana, a ne danom podnošenja odgovora na tužbu,
- da, kako od trenutka nastanka obveze na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu pa do dana donošenja pobijanog rješenja nije protekao petogodišnji zastarni rok koji je propisan odredbom iz čl. 10. ZSP–a (Pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.), tako je prigovor zastare neosnovan.
7. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o prigovoru tuženika protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-3026/2008- 30 od 27. ožujka 2017. ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju u ovom predmetu, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to konkretno odredbe ZSP–a.
8. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tuženika, a u kojima on u bitnom ponavlja navode iz prigovora protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj P-3026/2008-30 od 27. ožujka 2017.
9. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović