Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1508/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čero, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kojeg zastupa punomoćnik Jurica Grbić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-351/2019-11 od 31. siječnja 2025., dana 8. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-351/2019-11 od 31. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.
2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23; dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP-a. Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja i to slijedećih razloga.
7. Tužitelj je Općinskom sudu u Koprivnici, podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim odredbi članaka 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika 22. rujna 2006. potvrđenom po Javnom bilježniku Ivanu Juršetiću iz Koprivnice, pod poslovnim brojem OU-243/2006 dana 23. rujna 2006., u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i u dijelu u kojem ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te isplate iznosa od 147.983,72 kn / 19.640,81 / eur[1] kao posljedice ništetnosti navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.
8. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda navodeći da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu obzirom da je sjedište tuženika u Zagrebu.
9. Između stranaka je nesporno da je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, tj. u Zagrebu, u smislu čl. 70. ZPP-a no imajući u vidu predmet spora kao i činjenicu da u ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ broj 96/03; dalje- ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine„ 19/22 i 59/23).
10. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba članka 81. stavka 4. ZZP/03 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati.
11. Također, valja istaći slijedeće:
- da se člankom 1. stavkom 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) reguliraju nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,
- da opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja,
- da su u konkretnom slučaju ispunjeni navedeni uvjeti jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj,
- da je protivno načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda, čime u ovom slučaju tuženik sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj,
- da je Direktiva, iako se ne može primjenjivati direktno, implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u danas važeći Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP) te u vrijeme sklapanja ugovora u ZZP/03.
12. Kako tuženik tijekom postupka ne tvrdi, a niti ne dokazuje da se o ugovornoj odredbi sadržanoj u čl. 14. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo kao i prilikom sklapanja Ugovora koji je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, to je pravilno sud prvog stupnja odbio prigovor mjesne nenadležnosti temeljem odredbe članka 19. l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., dalje: ZPK) i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Gr1- 143/2019 od 11. prosinca 2019.
13. Prema tumačenju Suda Europske unije, u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe ugovora kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).
14. Slijedom navedenog, a budući da tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 14. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba članka 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.
15. Članak 87. stavak 1. ZZP/03, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba Ugovora o kreditu gdje je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u članku 82. alineja 19. ZZP/03, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 81. stavka 1. ZZP. Sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03 takva se odredba smatra ništavom. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača - tužitelja pa je tako tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom.
16. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio odredba članka 14. predmetnog Ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetna. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. stavka 1. do 4. ZPP-a.
17. Stoga je pravilno sud prvog stupnja, prigovor mjesne nenadležnosti ocijenio neosnovanim, a imajući u vidu i zaključak donesen 5. studenog 2020. na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a vezano uz primjenu odredbe članka 19. i stavka 1. ZPK.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
.
U Zagrebu 8. travnja 2025.
Sutkinja:
Jadranka Travaš
