Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-103/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik BB protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 330/2023-19 od 22. studenog 2024., dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-330/2023-19 od 22. studenog 2024.

II Odbija se tužitelj ĆB sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

" I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljena između tužitelja i tuženika, a kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valutna klauzula uz koju je vezana glavnica kredita. II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime glavnice iznos od 2.444,79 EUR (slovima: dvije tisuće četiristo četrdeset četiri eura i sedamdeset devet centi), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja zatezna kamata teče računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

- za studeni 2008. iznos od 8,82 EUR, od 1. studenog 2008.

- za siječanj 2009. iznos od 10,35 EUR, od 1. siječnja 2009.

- za veljaču 2009. iznos od 12,24 EUR, od 1. veljače 2009.

- za ožujak 2009. iznos od 13,57 EUR, od 1. ožujka 2009.

- za travanj 2009. iznos od 10,93 EUR, od 1. travnja 2009.

- za svibanj 2009. iznos od 10,72 EUR, od 1. svibnja 2009.

- za lipanj 2009. iznos od 7,13 EUR, od 1. lipnja 2009.

- za srpanj 2009. iznos od 3,97 EUR, od 1. srpnja 2009.

- za kolovoz 2009. iznos od 5,07 EUR, od 1. kolovoza 2009.

- za rujan 2009. iznos od 7,41 EUR, od 1. rujna 2009.

- za listopad 2009. iznos od 6,08 EUR, od 1. listopada 2009.

- za studeni 2009. iznos od 4,78 EUR, od 1. studenog 2009.

- za prosinac 2009. iznos od 7,77 EUR, od 1. prosinca 2009.

- za siječanj 2010. iznos od 10,60 EUR, od 1. siječnja 2010.

- za veljaču 2010. iznos od 13,57 EUR, od 1. veljače 2010.

- za ožujak 2010. iznos od 12,79 EUR, od 1. ožujka 2010.

- za travanj 2010. iznos od 17,81 EUR, od 1. travnja 2010.

- za svibanj 2010. iznos od 16,52 EUR, od 1. svibnja 2010.

- za lipanj 2010. iznos od 19,04 EUR, od 1. lipnja 2010.

- za srpanj 2010. iznos od 33,25 EUR, od 1. srpnja 2010.

- za kolovoz 2010. iznos od 30,01 EUR, od 1. kolovoza 2010.

- za rujan 2010. iznos od 42,15 EUR, od 1. rujna 2010.

- za listopad 2010. iznos od 35,75 EUR, od 1. listopada 2010.

- za studeni 2010. iznos od 30,93 EUR, od 1. studenog 2010.

- za prosinac 2010. iznos od 45,57 EUR, od 1. prosinca 2010.

- za siječanj 2011. iznos od 54,62 EUR, od 1. siječnja 2011.

- za veljaču 2011. iznos od 48,06 EUR, od 1. veljače 2011.

- za ožujak 2011. iznos od 49,02 EUR, od 1. ožujka 2011.

- za travanj 2011. iznos od 44,31 EUR, od 1. travnja 2011.

- za svibanj 2011. iznos od 45,76 EUR, od 1. svibnja 2011.

- za lipanj 2011. iznos od 61,79 EUR, od 1. lipnja 2011.

- za srpanj 2011. iznos od 64,03 EUR, od 1. srpnja 2011.

- za kolovoz 2011. iznos od 81,76 EUR, od 1. kolovoza 2011.

- za rujan 2011. iznos od 75,33 EUR, od 1. rujna 2011.

- za listopad 2011. iznos od 65,30 EUR, od 1. listopada 2011.

- za studeni 2011. iznos od 65,04 EUR, od 1. studenog 2011.

- za prosinac 2011. iznos od 63,94 EUR, od 1. prosinca 2011.

- za siječanj 2012. iznos od 67,58 EUR, od 1. siječnja 2012.

- za veljaču 2012. iznos od 71,59 EUR, od 1. veljače 2012.

- za ožujak 2012. iznos od 71,71 EUR, od 1. ožujka 2012.

- za travanj 2012. iznos od 69,19 EUR, od 1. travnja 2012.

- za svibanj 2012. iznos od 70,21 EUR, od 1. svibnja 2012.

- za lipanj 2012. iznos od 71,72 EUR, od 1. lipnja 2012.

- za srpanj 2012. iznos od 70,10 EUR, od 1. srpnja 2012.

- za kolovoz 2012. iznos od 70,24 EUR, od 1. kolovoza 2012.

- za rujan 2012. iznos od 68,74 EUR, od 1. rujna 2012.

- za listopad 2012. iznos od 65,97 EUR, od 1. listopada 2012.

- za studeni 2012. iznos od 69,35 EUR, od 1. studenog 2012.

- za prosinac 2012. iznos od 70,57 EUR, od 1. prosinca 2012.

- za siječanj 2013. iznos od 70,08 EUR, od 1. siječnja 2013.

- za veljaču 2013. iznos od 65,16 EUR, od 1. veljače 2013.

- za ožujak 2013. iznos od 68,57 EUR, od 1. ožujka 2013.

- za travanj 2013. iznos od 69,35 EUR, od 1. travnja 2013.

- za svibanj 2013. iznos od 67,82 EUR, od 1. svibnja 2013.

- za lipanj 2013. iznos od 63,28 EUR, od 1. lipnja 2013.

- za srpanj 2013. iznos od 60,46 EUR, od 1. srpnja 2013.

- za kolovoz 2013. iznos od 62,96 EUR, od 1. kolovoza 2013.

- za rujan 2013. iznos od 64,68 EUR, od 1. rujna 2013.

- za listopad 2013. iznos od 69,47 EUR, od 1. listopada 2013.

Zatezna kamata teče od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.818,54 eura, u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 22. studenog 2024. godine, pa do konačne isplate, a koja zatezna kamata teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao i povrede ustavnih i konvencijskih prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 2. listopada 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja da utvrđenje ništetnim dijela ugovora o namjenskom kreditu bez depozita kojega su nesporno zaključili prednik tuženika kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 18. rujna 2006. na svotu od 22.400,00 CHF i rokom vraćanja od 7 godina (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredba kojom je ugovoren CHF kao valutna klauzula i uz koju je vezana glavnica kredita jer se radi o nepoštenoj a time i ništetnoj ugovornoj odredbi, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ove ugovorne odredbe.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev prethodno utvrđujući nespornim sadržaj Ugovora o kreditu, upućujući na sadržaj odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti dijela ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi razliku svota koje je tužitelj preplatio prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita za sve anuitete a u odnosu na tečaj koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je Ugovor o kreditu zaključio za kupnju osobnog automobila u auto kući kojom prilikom nije pregovarao već mu je jednostavno sastavljen i predočen ugovor uz preporuku da se radi o najpovoljnijem kreditu dok je tuženik na ročištu održanom 2. listopada 2024. odustao od prijedloga za provedbu dokaza saslušanjem svjedoka i javnog bilježnika. Tako tuženik nije dokazao da se o odredbama ugovora sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo niti da je mogao utjecati na njihov sadržaj pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom da nije proveden test transparentnosti i poštenosti kao i da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku presudu kao pravo na pravično suđenje.

12. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP. koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu

13. Budući da je pravno utvrđenje iz ove presude takvo da se odnosi na ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a takav je upravo sadržaj predmetne odredbe Ugovora o kreditu, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik upućuje da se na ovu odredbu ne odnosi presuda donijeta u postupku kolektivne zaštite potrošača te da je odredbama ZOO dopušteno ugovoriti novčanu obvezu vezanu za tečaj strane valute.

14. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. Budući da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

16. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

18. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

19. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 15. ožujka 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

20. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP i vještak je utvrdio tečajne razlike koje je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i visinu kondemnatornog dijela zahtjeva tužitelja a budući da tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun već paušalno ukazuje kako je vještačenje provedeno kao da je riječ o kunskom kreditu a nije isticao daljnje primjedbe niti predlagao provedbu dokaza saslušanjem vještaka, ne može s uspjehom dovoditi u sumnju utvrđenja vještaka i prvostupanjskog suda.

21. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva i odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO a potom odlučio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

22. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.

23. Potom je pravilno obredio ukupni trošak za poduzete radnje tužitelja zastupanog po odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) a prema njezinoj odredbi Tbr. 52.3., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Također je prvostupanjski sud pravilno obredio tužitelju trošak plaćene pristojbe na tužbu jer je Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23 dalje: ZIDZSP) stupio na snagu 20. svibnja 2023. pa se odredba čl. 6. tog Zakona, gdje je propisano oslobođenje potrošača kao tužitelja u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa od plaćanja pristojbi primjenjuje tek od tada a tužba je u ovom predmetu podnijeta 15. ožujka 2021. dakle, prije stupanja na snagu toga Zakona.

25. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke.

26. Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. u svezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis