Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5772/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KOMBINAT PRODUKCIJA d.o.o., Zagreb, Ilica 89, OIB: 00757674752, zastupanog po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika NACIONAL NEWS CORPORATION d.o.o., Zagreb, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1491/2021-33 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1491/2021-33 od 28. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od ukupno 50.000,00 kuna / € 6.640,10, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 04.05.2021. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku trajno ukloniti članak objavljen dana 09.05.2021. godine u web izdanju na stranici www.nacional.hr pod naslovom „OBITELJSKI ‘KOMBINAT’ NA PRISAVLJU: Otac glasnogovornika Vlade ubire milijune od HRT-a.“ na poveznici [web adresa]obiteljski-kombinat-na-prisavlju-otac-glasnogovornika-vlade- ubire-milijune-od-hrt-a/, u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u visini od € 1.986,22, zajedno sa zateznim kamatama po prethodno navedenoj kamatnoj stopi tekućima od dana donošenja ove odluke, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog parničnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tužitelju dosuditi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP te je, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, utvrdio da navedene povrede nisu počinjene. Nije počinjena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni, razumljivi i u skladu s izrekom presude i procesnom građom. Sud je, suprotno navodima žalbe, detaljno analizirao sporni članak, te je pravilno utvrdio kojom se tematikom taj članak bavi, a na temelju takve analize utvrdio je postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, kako će nastavno biti obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi odgovornost tuženika za štetu nastalu zbog objave informacija u tekstu, koji je u tiskanom izdanju tjednika "Nacional", a kojemu je tuženik nakladnik, dana 4. svibnja 2021. objavljen na naslovnici, uz naslov: "OBITELJSKI "KOMBINAT" VE, OTAC GLASNOGOVORNIKA PLENKOVIĆEVE VLADE, U SUKOBU INTERESA UBIRE MILIJUNE S HRT-A PREKO KOMBINAT PRODUKCIJE", te na str. 40-43 tekst pod naslovom: "OBITELJSKI "KOMBINAT" NA PRISAVLJU: Otac glasnogovornika Vlade ubire milijune od HRT-a" autorice VER, a članak je 9. svibnja 2021. godine objavljen i u web izdanju na stranici [web adresa] pod naslovom "OBITELJSKI "KOMBINAT" NA PRISAVLJU: Otac glasnogovornika Vlade ubire milijune od HRT-a." U opremi i sadržaju spornog članka osim naslova na naslovnici tjednika i naslova samog članka koji su i sami potpuno neistinit, između ostaloga se navode sljedeći navodi: - "Prošlotjedna sjednica Programskog vijeća Hrvatske radio televizije u središte pozornosti prometnula je jedan višestruki sukob interesa i to zbog angažmana tvrtke koja se zove Kombinat produkcija." - "Kombinat produkcija dobila je šest izravnih poziva od ukupno 38 upućenih, a takvu formu angažmana pojedini neovisni producenti posebno naglašavaju kao plodno tlo za nepravilnosti i nezakonitosti. Kombinat produkcija je putem izravnog poziva angažirana na proizvodnji djela "Budi promjena", "Mikser" i "Pasji život." - "Za dokumentarnu seriju "What’s up [adresa]" dodatan problem je taj da je za nju plaćeno 277.802 kune po epizodi, odnosno 1.389.000 za cijeli projekt." - "Kombinat produkcija u još je jednom sukobu interesa zbog tog projekta. I to zato što ga je režirala i koscenaristički potpisala TE, kći bivšeg ravnatelja HAVC-a KE. Njena majka BE je zaposlena na HRT-u i prema tvrdnjama upućenih izvora s HRT-a, a ujedno je bila i članica komisije koja je razmatrala prijavu tog serijala na javni poziv." - "Ti izravni pozivi su problematični" – "Svakako bode oči da VE tako često dobiva projekte na natječajima". - "pitanje je li bilo potrebe revidirati troškove snimanja i realizacije tog projekta zbog otkazanih putovanja usred pandemije. Na pitanje je li to bio razlog za revidiranje ionako sumnjivog Ugovora, ĐE odgovara: Svi smo mogli vidjeti u kojem je formatu to bilo snimano, tako da je bilo jasno da nitko iz Hrvatske nikuda nije putovao" - "Međutim, Nacionalov sugovornik s HRT-a kaže kako ni zaposlenici unutar kuće ne znaju imena tih ljudi i kako je sastav povjerenstava i njihov rad prilično tajnovit" - "SJEDNICA PROGRAMSKOG VIJEĆA HRT-a u središte pozornosti postavila je jedan višestruki sukob interesa, i to zbog angažmana tvrtke koja se zove Kombinat produkcija, a čiji je projekt "What’s up [adresa]" autorski osmislio VE". - "SERIJA WHAT’S UP AMERICA plaćena je 1.389.000 kuna, uz obrazloženje da se moraju pokrivati visoki troškovi putovanja. No zbog korone i zdravstvenog stanja VE nije putovao u Ameriku". Tužitelj tvrdi da su navedena naslovnica tjednika "Nacional", kao i sam članak koncipirani na difamacijski način za tužitelja i da se temelje na neosnovanim i neistinitim informacijama kojima je tužitelju nanesena velika i nepopravljiva šteta.

6.1. Tužitelja portretira kao oruđe za izvlačenje novca za gosp. VE, i to novca koji je plod namještanja poslova od strane njegove supruge i pod utjecajem sina, sugerira se da je angažman tužitelja na HRT-u općenito plodno tlo za nezakonitosti i nepravilnosti, svi njihovi projekti potpuno neobjektivno se kritiziraju i propituju bez stavljanja u kontekst sa drugim sličnim projektima HRT-a, svi se postupci kojima je tužitelj dobio poslove potpuno neistinito navode kao netransparentni i obavijeni velom tajne, a što ne odgovara istini. Tužitelj tvrdi da mu je takvim postupkom tuženika počinjena nemjerljiva šteta i to teškom i trajnom povredom prava na ugled -profesionalnu čast i dostojanstvo, te pravo na dobar glas, sve u smislu odredbi čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), čl. 7. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13) te čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

6.2. Dana 11. svibnja 2021., tužitelj je u smislu čl. 22. te čl. 40., 41. i 42. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13) podnio zahtjev za objavu ispravka informacije tražeći da tuženik bez odgode, na istovrijednom mjestu, i na istovrijedan način objavi ispravak netočnih informacija, uvažavajući u cijelosti sadržaj članka, a koji ispravak tuženik nikada nije objavio.

7. Time su ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 - dalje: ZM).

8. Nadalje se u tužbi navodi da gosp. VE nije ni u kakvoj vlasničkoj, niti bilo kakvoj drugoj vezi niti strukturi u društvu Kombinat produkcija d.o.o., ovdje tužitelju, osim što je s istom ostvario jednokratnu suradnju na projektu "What’s up [adresa]", emitiranom početkom 2021. Tužitelj je tvrtka osnovana još u ožujku 2013. i otada neprestano surađuje s HRT-om kao vanjski suradnik na različitim projektima.

9. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, radi li se o informacijama podobnim da povrijede nečije dostojanstvo, ugled i čast, kao i jesu li ispunjeni uvjeti za oslobođenje nakladnika od odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. ZM.

10. Navedenom je odredbom propisano, da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

11. Analizirajući objavljene tekstove, prvostupanjski sud zaključuje da su isti usmjereni na blaćenje i sramoćenje baš tužitelja koji je tim tekstovima okarakteriziran kao oruđe za izvlačenje novca za svjedoka VE s HRT, a ne da članak samo jednodimenzionalno problematizira poslovanje Hrvatske radiotelevizije. Na ovo jasno upućuje i sam naslov teksta koji glasi "OBITELJSKI "KOMBINAT" VE, OTAC GLASNOGOVORNIKA PLENKOVIĆEVE VLADE, U SUKOBU INTERESA ili u web izdanju tjednika ("OBITELJSKI "KOMBINAT" NA PRISAVLJU: Otac glasnogovornika Vlade ubire milijune od HRT-a") UBIRE MILIJUNE S HRT-A PREKO KOMBINAT PRODUKCIJE". Tuženik (odnosno njegova novinarka) kroz tekst tvrdi da je angažman tužitelja kao producenta na Hrvatskoj radioteleviziji sumnjiv, nezakonit i nepravilan te se projekti tužitelja kroz tu prizmu propituju i kritiziraju. Tuženik time putem medija javno i lažno optužuje tužitelja za protuzakonite malverzacije na Hrvatskoj radioteleviziji što je, po prirodi stvari, sasvim sigurno izazvalo velik interes građana kao poreznih obveznika i TV pretplatnika HRT-a, s time da je i već notorna činjenica da je taj isti članak izazvao derogatornu reakciju i Predsjednika Republike Hrvatske, kao što je opisano u tužbi.

12. Javnost ima pravo i interes biti pravodobno i točno informirana istinitim informacijama, a tuženik tijekom ovog parničnog postupka nije uspio potvrditi da su sporni, odnosno utuženi dijelovi teksta istiniti kao takvi odnosno utemeljeni na istini.

13. Tako iz iskaza svjedokinje DE sud zaključuje da nijedna informacija iz teksta nije zbiljski provjerena - svjedokinja tako navodi da je pogledala seriju "What's up [adresa]" ali da ne zna da li je snimano i u [adresa] - a da je doista pogledala seriju bilo bi joj jasno da je emisija snimana na 2 kontinenta uz dio snimateljske ekipe, hrvatsku i američku, što jasno potvrđuje svjedokinja ZE i svjedok VE (podaci o tome su vidljivi već u prvoj epizodi). Osim toga, svjedokinji nisu poznati podaci o članovima povjerenstva, snimkama sjednica programskog vijeća i o cijenama drugih serijala, a koji su bili javno dostupni na Internetu sukladno Zakonu o HRT-i. Nije točna niti tvrdnja svjedokinje "... da se članak ne odnosi na tužitelja Kombinat produkciju", jer se već u samom naslovu teksta spominje baš naziv tvrtke tužitelja, a i cijeli se članak odnosi upravo na tužitelja, njegovo poslovanje i njegov serijal, o čemu je svjedokinja u tekstu tuženika pisala bez da je provjeravala činjenice - što bi svjedokinja kao "istraživačka novinarka" bila dužna napraviti i informacije prije pisanja točno provjeriti, a što evidentno nije napravila.

14. Tuženik je čitan medij na području Republike Hrvatske te je njegova odgovornost prema čitateljima ali i osobama koje spominje u svojim člancima - u vezi objavljivanja točnih i provjerenih informacija - izrazito velika. Iz samog članka proizlazi da tuženik sukob interesa iznosi kao (provjerenu) činjenicu, na koju nadovezuje pogrešne zaključke vidljive u prvoj rečenici teksta o "sukobu interesa": "Prošlotjedna sjednica Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije u središte pozornosti prometnula je jedan višestruki sukob interesa i to zbog angažmana tvrtke koja se zove Kombinat produkcija." Iako nikakav sukob interesa tuženik zapravo ničim nije utvrdio, a niti u ovom parničnom postupku dokazao, tuženik je takvu neprovjerenu informaciju o sukobu interesa javnosti ipak prezentirao kao točnu.

15. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje, da u ovom parničnom postupku nije dokazano da bi na sjednici Programskog vijeća održanoj dana 26. travnja 2021. - u trajanju od 4 sata i 14 minuta, uopće bio spomenut svjedok VE, ili serijal "What`s up [adresa]" kao niti tužitelj kao producent navedenog serijala. Stoga tvrdnja tuženika da je povod za sporni članak je nekakav sukob interesa koji bi bio u središtu pozornosti sjednice programskog vijeća, a sjednicu programskog vijeća na kojoj se navodno temelji članak i koju tuženik (odnosno njegova novinarka) nikada nije ni slušala iako je javno dostupna - je potpuno neosnovana. Tako je za zaključiti da je uvod samog članka počinje neprovjerenom informacijom i da se pri sastavljanju predmetnog teksta tuženik nije poslužio niti javno dostupnim informacijama koje se uredno i pravodobno i redovno objavljuju na stranicama Hrvatske radiotelevizije.

16. Tuženik je također pogrešno naveo da da je serija "What's up [adresa]" plaćena 1.389.000,00 kuna, bez provjeravanja stvarnih troškova koji su nastali angažiranjem potrebne snimateljske ekipe u [adresa].

17. Tužitelj je jasno naveo da bi tuženiku dostavio kompletni troškovnik snimanja serijala da ga je to tražio, iz kojega bi bilo razvidno točno koliko je što koštalo, pa bi se vidjelo na što je potrošan novac za serijal "What's up [adresa]". Troškovi snimanja serijala u potpunosti su dostupni a, sud zaključuje da su izgleda i opravdani, što se može zaključiti usporedbi s drugim višestruko skupljim serijama HRT-a, s time da je očito iz iskaza svjedoka VE da je za kreiranje samog serijala bila potreban visoka snalažljivost.

18. Nadalje, iz sjednice Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije održane 26. travnja 2021., za zaključiti je da serije "Novine" i "Crno bijeli svijet" koštaju 1.000,000,00 kn po epizodi, zatim da serija "Dnevnik velikog Perice" košta 1.300.000,00 kn po epizodi, a serija "Nestali" 1.900.000,00 kn po epizodi. Shodno tome tuženik je potpuno neosnovano pisao o trošku serije "What's up [adresa]" kao prosječnom čitatelju nedostižnim, a u stvarnosti opravdanom.

19. Iako tuženik u tekstu navodi: "Pitanje je li bilo potrebe revidirati troškove snimanja i realizacije tog projekta zbog otkazanih putovanja usred pandemije. Na pitanje je li to bio razlog za revidiranje ionako sumnjivog ugovora, ĐE odgovorio je cit.: "Svi smo mogli vidjeti u kojem je formatu to bilo snimano, tako da je bilo jasno da nitko iz Hrvatske nikuda nije putovao". Tuženik u odgovoru na tužbu opravdava ovakve navode tvrdeći da citirano predstavlja mišljenje i stav treće imenovane osobe što nesporno isključuje bilo kakvu tuženikovu odgovornost.

20. Osnovana je argumentacija tužitelja, da sukladno odredbama čl. 21/4 Zakona o medijima ovakve dispozicije tuženika bi na koji način ne otklanjaju otkloniti odgovornost nakladnika s obzirom na to da se ne radi o autoriziranom intervjuu (nema potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji), uz to što niti sama forma članka niti po jednom jedinom kriteriju odgovara formi autoriziranog intervjua.

21. Osim toga, izgleda da niti sam ĐE nije bio upoznat s javno dostupnim informacijama (koji je ujedno u nadzornom odboru HRT-a) jer je rekao da cit.: "... Trebalo bi vidjeti jesu li u javnim pozivima koji su objavljeni navedeni članovi povjerenstva, a ja smatram da bi javnost trebala znati tko su ti ljudi imenom i prezimenom, kao i da je to redovito vidljivo na stranicama HRT-a." Iz Izvješća o provedbi članka 11. Zakona o HRT -i tuženik opet nije objavio provjerenu informaciju, odnosno uopće provjeravao Baketine navode, iako su imena i prezimena članova povjerenstva javno dostupna elektronski. Stoga nije bilo niti potrebe saslušavati navedenu osobu kao svjedoka, s obzirom da su već prethodno ove činjenice nedvojbeno utvrđene, a ĐE je ionako rekao što je imao za reći kako već i piše u tekstu.

22. Sud nije izvodio niti dokaz saslušanjem V, zakonskog zastupnika tuženika, jer isti nije autor utuženog teksta a činjenično stanje je ionako dovoljno utvrđeno. Tuženik - odnosno njegova novinarka, ni na koji način se nije obratio - niti pokušao uopće obratiti onome o kojemu piše, po pravilu "da se čuje i druga strana", dakle drugim riječima ili direktorici tužitelja LE ili izvršnoj producentici serije "What`s up [adresa]" ZE.

23. Zaključno, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik proizvoljno, plasirajući neprovjerene informacije kroz naslov i kroz cijeli sporni tekst javno objavio priču o navodnom sukobu interesa, ubiranju velikih novčanih suma - milijuna s HRT, "obiteljskom kombinatu", navodnoj tajnosti te malverzacijama na javnoj televiziji, a sve to je pokušao neuspješno opravdavati upitom kojim se obratio Upravi HRT.

24. Tuženik je time posljedično odgovoran za nastalu štetu kroz jasno sramoćenje tužitelja senzacionalističkim tekstom čiji navodi nisu dokazani, na temelju čl. 21.st. 1.

2. i 4. Zakona o medijima, kao i u vezi sa čl. 1098. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

25. Prvostupanjski sud je ocijenio, da pravična novčana naknada tužitelju iznosi 50.000,00 kuna / € 6.640,10[1] za pretrpljenu štetu. Ovo imajući na umu da, čim se upiše ime tužitelja u Google tražilicu, odmah je neposredno vidljivo nekoliko redaka ispod da je riječ o "obiteljskom Kombinatu na Prisavlju, a ovakav štetan navod za tužitelja već po 3. rezultatom traženja; svjedokinja LE, zz tužitelja, navela je da je to jako štetno za bilo kakvo poslovanje tužitelja jer bi i ona sama da ide angažirati tvrtku za koju tako netko piše odustala od bilo kakve suradnje radi bojazni u nepošteno poslovanje, spominjala je da su je tonski snimatelji i snimatelji na razgovorima pitali što to piše u Nacionalu te je bila jasna sumnja u poštenje tužitelja, a uz sve to i predsjednik države T spominje tužitelja u negativnom kontekstu i dan danas, što je sigurno od negativnog utjecaja na javnost. Osim toga, tužitelju se nisu - osim HRT - javljali drugi klijenti ni suradnici s kojima su prethodno bili dogovarali određene poslovne projekte, zbog toga što su im izrazili sumnju vezanu za objavljene tekstove u mogućnost korupcije pa je to utjecalo na isto, a morali su podnositi i izvješća nadzornom odboru HRT, programskom vijeću HRT, te ravnatelju HRT - drugim riječima, pretrpio je brojne neugodnosti. Stoga je sud uzeo u obzir negativan utjecaj teksta koji se svakako odnosi na tužitelja preko poslovnih krugova u svakodnevnom životu i radu kako je to zakonska zastupnica tužitelja i opisala, a što je i životno i logično uvjerljivo.

26. Neosnovano se zato u žalbi prigovara, da sud ne bi utvrdio štetu koja se odnosi na samog tužitelja kao pravnu osobu, već da bi svjedoci iskazivali samo o neugodnostima i šteti nastaloj njima i njihovim obiteljima. Svjedokinja LE, zz tužitelja izričito je govorila o šteti koja je nastala tužitelju kao tvrtki koja se očitovala time da se klijenti i suradnici, s kojima su prethodno bili dogovarani poslovni projekti, nisu javljali, te da bi s obzirom na iznesene informacije, kod svakog mogla nastati sumnja u pošteno poslovanje tužitelja, a sve na temelju tvrdnji u članku koje nisu dokazane.

27. I po mišljenju ovog suda, tvrdnje iznesene u članku podobne su izazvati sumnju u pošteno poslovanje tužitelja kao tvrtke, odnosno način na koji isti sklapa ugovore s HRT-om; tuženik, međutim, osim što ističe da se za VE, čija je supruga urednica mozaik programa HRT-a "pojavila sumnja da na suspektan način dobiva vanjsku produkciju na HRT-u" nije dokazao osnovanost te svoje "sumnje":

- u prvoj rečenici teksta o "sukobu interesa" navodi se:

"Prošlotjedna sjednica Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije u središte pozornosti prometnula je jedan višestruki sukob interesa i to zbog angažmana tvrtke koja se zove Kombinat produkcija", a da nije dokazano da bi na sjednici Programskog vijeća održanoj dana 26. travnja 2021.godine - u trajanju od 4 sata i 14 minuta, uopće bio spomenut svjedok VE, ili serijal "What`s up [adresa]" kao niti tužitelj kao producent navedenog serijala;

- da se u članku navodi da je serija "What's up [adresa]" plaćena 1.389.000,00 kuna, bez provjeravanja stvarnih troškova koji su nastali angažiranjem potrebne snimateljske ekipe u [adresa], te da je izjavio tužitelj da bi tuženiku dostavio kompletni troškovnik snimanja serijala da ga je to tražio, iz kojega bi bilo razvidno točno koliko je što koštalo, pa bi se vidjelo na što je potrošan novac za serijal "What's up [adresa]". Troškovi snimanja serijala u potpunosti su dostupni,

- da tuženik u tekstu navodi: "Pitanje je li bilo potrebe revidirati troškove snimanja i realizacije tog projekta zbog otkazanih putovanja usred pandemije. Na pitanje je li to bio razlog za revidiranje ionako sumnjivog ugovora, ĐE odgovario je cit: "Svi smo mogli vidjeti u kojem je formatu to bilo snimano, tako da je bilo jasno da nitko iz Hrvatske nikuda nije putovao", dakle HRT nije dovedena u zabludu oko toga gdje je serijal sniman i na koji način.

28. Iz navoda spornog članka, suprotno navodima žalbe, proizlazi da je upravo tužitelj optužen za protuzakonito poslovanje, jer je naslov teksta "Obiteljski Kombinat" VE, otac glasnogovornika Plenkovićeve Vlade, u sukobu interesa, dok je u web izdanju tjednika naslov "Obiteljski "Kombinat" na Prisavlju: Otac glasnogovornika Vlade ubire milijune od HRT-a", dakle u oba naslova spominje se upravo "Kombinat" a iz samog članka i njegove opreme (na drugoj od ukupno četiri stranice povećanim fontom spominje se tvrtka "Kombinat produkcija" čiji je projekt "What's up [adresa]" autorski osmislio VE) nedvojbeno proizlazi da se misli upravo na tvrtku tužitelja (a ne bilo koji "kombinat") kao alat za "ubiranje milijuna" od HRT-a u korist VE (za kojeg se spominje da je otac glasnogovornika Predsjednika Vlade).

29. Nadalje, činjenica da je uredništvo preradilo tekst novinarke DE te da ona nije pisala naslov, ne utječe na odgovornost tuženika kao izdavača. Tuženik u postupku nije autorica teksta nego izdavač pa je i postupanje njegova uredništva podložno odgovornosti iz čl. 21. st. 4. ZM.

30. Činjenica da sud novinarku DE u obrazloženju naziva "istraživačkom novinarkom", u situaciji kada je ona saslušana kao svjedok navela da nije kontaktirala nikoga od osoba koje spominje u tekstu, da ne zna jesu li snimke sjednice vijeća HRT javno dostupne, da VE i serija "What's up Amerca" nisu spomenuti na sjednici vijeća, da ne zna od kada je ŠE urednica mozaik programa a da nije bila u bilo kojem povjerenstvu koje je odobravalo tu seriju, da ne zna koliko je projekata tužitelj odradio s HRT bez VE, da ne zna prosjek cijena prosječne emisije, da nije provjerila troškove serije "What's up [adresa]", da ne zna je li serija snimana isključivo u [adresa] ili i u Hrvatskoj, ali u svakom slučaju je cijena bila manja od one u putnim troškovima a takav je odgovor dobila od uprave HRT kojima je to pitanje postavila a koji su odgovorili da će zbog toga cijena biti korigirana, bez navođenja iznosa, da je projekt sumnjiv jer je VE politički podoban, a projekt je rađen u korona godini i kao takav netransparentan, da ne zna koliko koštaju snimatelji, tonski tehničari i slično osoblje kao npr. voditelji i producenti, da nije vršila uvid u godišnja financijska izvješća HRT niti prihode i promet tužitelja, da ne zna s koliko producentskih kuća je HRT surađivao 2019. i 2020. - s obzirom na to, da ista doista nije mogla odgovoriti na odlučna pitanja, a na kojima se temelji njezin članak, ne ukazuje po mišljenju ovog suda na apriori negativan stav suda prema svjedokinji kao autorici teksta, nego predstavlja ocjenu iskaza iz kojeg u bitnom proizlazi da je projekt sumnjiv ali nema činjenične podloge za takvu, ozbiljnu sumnju koja izražena u javnom glasilu, može prouzročiti štetu tužitelju.

31. Tužitelj pri tom ne traži naknadu imovinske štete zbog gubitka zarade, pa nije bio niti dužan dostavljati dokaze o raskinutim ugovorima i poslovnim suradnjama, već naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda pravne osobe, na temelju čl. 1100. st. 3. ZOO, koju sud može dosuditi nezavisno od naknade imovinske štete a i kad nje nema. Pravo osobnosti pravne osobe može se definirati kao pravo koje proizlazi iz prirode i društvene namjene (cilja) tih osoba. Naime, pravna osoba nema prava osobnosti koja su karakteristična za biološku bit fizičke osobe, ali ima ona koja proizlaze iz društvene prirode (cilja), kao što su pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. (čl. 19. st. 3. ZOO). To pravo može biti povrijeđeno, a je li zaista došlo do povrede prava osobnosti i je li time pravna osoba pretrpjela neimovinsku štetu prosuđuje se u okviru propisanog čl. 1100. st. 3. toga Zakona, odnosno s obzirom na činjenične okolnosti svakog konkretnog slučaja i težinu same povrede.

32. Tuženik je nesporno kao javno glasilo ovlašten informirati javnost o činjenicama koje se te javnosti tiču, a u te spada i poslovanje javnih servisa kao što je HRT koje financiraju građani i njihovo raspolaganje financijskim sredstvima.

33. Takve informacije, međutim, ne mogu se iznositi na način kako to obrazlaže autorica teksta "da je projekt sumnjiv jer je VE politički podoban" te navođenjem obiteljskih odnosa VE, a bez egzaktnih podataka o tome koliko, kome i za što je plaćeno u vezi projekta o kojem se piše, na koji se način donose odluke na HRT-u te na koji je način i u kojem sastavu i kada donesena odluka o projektu za koji se navodi da je "sumnjiv".

34. Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) u čl. 38. jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja u tom smisli obuhvaća i slobodu govora i javnog iznošenja stavova. Međutim, ta sloboda nije apsolutna. Čl. 35. Ustava RH jamči i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti. U tom smisli apsolutnu slobodu iznošenja mišljenja ne daje ni čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99., 8/99, 14/02, 1/06). Naprotiv, u svakom pojedinom slučaju potrebno je pronaći ravnotežu između prava da se u javnosti iznose stavovi i mišljenja o djelovanjima neke, bilo fizičke, bilo pravne osobe i prava tih osoba na zaštitu ugleda, časti, dobrog glasa, imena, odnosno tvrtke. Naime, iako je sloboda govora, dakle i sloboda iznošenja mišljenja temeljni princip osobne slobode, odštetno pravo nastoji pravnim sredstvima sanirati povrede ugleda nastale temeljem slobode izražavanja jer kada se radi o pravu na naknadu štete zbog povrede ugleda i časti, dobrog glasa, nužno dolazi do sukoba ta dva prava te je u svakom pojedinom slučaju potrebno razjasniti i obrazložiti koje je pravo od ta dva prava jače i je li došlo do povrede nekog prava.

35. Sloboda medija uvjetovana je i postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu s novinarskom etikom (Stoll protiv Švicarske, br. 69698/01, § 103., presuda od 10. prosinca 2007. i Pedersen i Baadsgaard protiv Danske br. 49017/99, § 78., presuda od 17. prosinca 2004.).

36. Navedeno znači da sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih, pa time ni osnovni zadatak medija, priopćiti informacije o pitanjima od javnoga interesa, ne smije preći te granice. To znači da je, kada u određenim situacijama, u kojima neke izjave utječu na ugled, čast i dostojanstvo pojedinaca, sukob između prava na informiranje i prava na ugled, čast i dostojanstvo potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na te dvije zaštićene vrednote s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja (Von Hannover protiv Njemačke br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke, br. 39954/08, §§ 85.

37. U tom smislu kako bi se pravilno ocijenilo je li iznošenje nekih sudova samo iznošenje vrijednosnih sudova kojima nije prekoračena ravnoteža između navedena dva prava ili je ipak prekoračena granica na štetu ugleda i časti pravne osobe bilo je potrebno: (1.) ispitati doprinos raspravi u javnom interesu, (2.) ispitati u kojoj mjeri je pravna osoba poznata javnosti (3.) kakav je sadržaj danih izjava (4.) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, kao i (5.) sadržaj, formu i posljedice objavljene informacije i je li s obzirom na to dosuda štete opravdana o čemu konkretna presuda nema razloga.

38. Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

39. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi s RE Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

40. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usporedi s Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

41. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usporedi s Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. K i ČE Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).

42. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usporedi s Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

43. Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da, kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, pri ocjeni je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između dva sukobljena prava potrebno je voditi računa o sljedećim kriterijima: doprinosu raspravi u javnom interesu; u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (usporedi s predmetima ESLJP- a Von Hannover protiv Njemačke (br. 2), navedeno, §§ 109. - 113., ECHR 2012.; Axel Springer AG, navedeno, §§ 90. - 95.; i odlukama Ustavnog suda broj: U-III- 2157/2019 od 3. studenog 2020., broj: U-III-4738/2018 od 10. lipnja 2021., broj: U-III- 4383/2020 od 14. srpnja 2021., objavljeno na www.usud.hr).

44. Nadalje, prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2944/2018 od 26. lipnja 2019., u kojoj je taj sud - referirajući se na po nižestupanjskim sudovima određenu visinu neimovinske štete - pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti - u dostatno podudarnom predmetu izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

"Također, iako drugostupanjski sud navodi da se vodio načelom da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s naravi i društvenom svrhom, ostalo je nejasno je li na odgovarajući način vodio računa i o tome da dosuđena naknada ne smije dovesti do toga da odvrati podnositelja i druge pojedince od sudjelovanja u javnim raspravama od javnog interesa.".

45. Navedeni kriteriji kao relevantne u ovom konkretnom slučaju u smislu provođenja gore navedenog testa nužnosti, kako u pogledu utjecaja tih kriterija na samu osnovu tužbenog zahtjeva, tako i u pogledu potencijalnog utjecaja kriterija odvraćajućeg učinka pri odmjeravanju visine novčane naknade, u pobijanoj presudi nisu adekvatno primijenjeni.

46. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će koji će u ponovljenom odlučivanju provesti navedeni test razmjernosti primjenom gore navedenih, već ustaljenih kriterija tog testa na konkretan slučaj i tako otkloniti uočene nedostatke te donijeti novu, zakonitu odluku.

47. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

48. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i 371. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić