Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-64/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-17195/2021-29 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-17195/2021-29 od 10. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da izvanredni otkaz ugovora o radu, temeljem odluke Klasa: ZGH-11-14-1038, Urbroj: 07-03-02-01-21-15 od 19. studenog 2021., Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, nije dopušten, zatim zahtjev za vraćanje na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključenog od 17. travnja 2012. i aneksa Ugovora o radu zaključenog 31. prosinca 2012., kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. studenog 2021., nije dopuštena i da tuženik vrati tužitelja na rad.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koju se poziva tužitelj budući da presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. Neutemeljeno tužitelj u žalbi sadržajno ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud donio odluku temeljem analize svakog dokaza posebno i svih zajedno, pa tako i na temelju iskaza svjedokinje i samog tužitelja, koje je s razlogom i osnovano prihvatio, i koji suprotno shvaćanju tužitelja, u pogledu odlučnih činjenica nisu proturječni, a sama činjenica da tužitelj nije zadovoljan provedenom ocjenom dokaza, ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

8. Naime, prije svega treba istaći da je prema odredbi članka 8. ZPP ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Sud nije vezan nikakvim formalnim zakonskim pravilima prilikom ocjene izvedenih dokaza. Jedini kriterij za utvrđenje istinitosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage je sudačko uvjerenje. U konkretnom slučaju do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje je uzeo kao dokazane, prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

9. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tužitelja zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

10. Neosnovani su i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj svoj zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu temelji na tvrdnji da je ta odluka donesena nakon proteka roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj tuženik temelji odluku o otkazu, kao i na tvrdnji da nije ostvaren razlog otkaza. Sporno je i u ovoj fazi postupka je li tuženik donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju povrijedio postupovne odredbe za njeno donošenje, tj. je li ista donesena u zakonom propisanom roku (članak 116. stavak 2. Zakona o radu -„Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR). Također, sporna je pravilna primjena odredbe članka 116. stavak 1. ZR u odnosu na postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

12. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne činjenice da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 17. travnja 2002. te aneksa od 31. prosinca 2012. na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu radnika na servisiranju i održavanju te privremeno na poslovima kontrolora u odjelu javnih parkirališta, da je tužitelju radni odnos prestao na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. studenog 2021. protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava u rokovima propisanim odredbom članka 133. ZR, da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane koju je tužitelj dao 5. studenog 2021., da je tuženik prije otkazivanja proveo postupka savjetovanja sa sindikatima koji djeluju kod tuženika kako to propisuje odredba članka 150. u vezi članka 153. ZR, te da se Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske dopisom od 10. studenog 2021. negativno očitovao na prijedlog otkaza tužitelju.

13. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, nakon što je otklonio kao neosnovan prigovor prekluzije otkaza, utvrdio da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, da je tužitelj u radnoj knjižici imao upisana dva zanimanja : strojarski tehničar stečen u Centru za obrazovanje Rade Končar u Zagrebu 1988. za koje je poslodavac primio potvrdu vjerodostojnosti svjedodžbe te vozač motornog vozila stečen u Školi za cestovni promet u Zagrebu 1997. za koje poslodavac nije primio potvrdu vjerodostojnosti svjedodžbe te je u postupku provjere dopisom Škole za cestovni promet zaprimljenim 4. studenog 2021. poslodavac obaviješten da je svjedodžba radnika za koju je tražena provjera, nevjerodostojna, pa da je radnik takvim postupanjem, odnosno dostavom svjedodžbe za koju se nedvojbeno utvrdilo da je nevjerodostojna, grubo obmanuo poslodavca dovodeći ga u zabludu i time trajno narušio njegovo povjerenje zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije pohađao Školu za cestovni promet, te da je svjedodžba koju je tužitelj dao upisati u radnu knjižicu nevjerodostojna, a stjecanje nevjerodostojne svjedodžbe i nevažeće stručne spreme važna je činjenica koja utječe na povjerenje poslodavca u radnika. Također je utvrdio da je stručna sprema jedna od važnih karakteristika koju radnik ima, a koju poslodavac uzima u obzir prilikom zapošljavanja ili pak prilikom napredovanja pojedinog radnika na radnom mjestu, a tužitelj je nevjerodostojnu svjedodžbu upisao u radnu knjižicu te je takvim postupanjem poslodavca doveo u zabludu oko završene stručne spreme, što je osobito važna činjenica zbog koje je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, pa je prema tome ostvaren otkazni razlog naveden u obrazloženju odluke o otkazu, jer je tužitelj doveo poslodavca u zabludu sa stupnjem svojeg obrazovanja što predstavlja zasigurno gubitak povjerenja i osobito važnu činjenicu zbog koje radni odnos između stranaka dalje više nije moguć, pri čemu nije od utjecaja činjenica da se tužitelj zaposlio kod tuženika na temelju svjedodžbe strojarskog tehničara koja je vjerodostojna, jer to ne umanjuje činjenicu da je isti poslodavcu dostavio podatke o obrazovanju koje nije stekao.

14. Slijedom takvih utvrđenja, koja se temelje na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza (članak 8. ZPP), pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja (članak 116. ZR).

15. Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnji da je tuženik za razlog otkaza saznao još 19. listopada 2021. primitkom dopisa Ljubice Konig, zaposlenice Škole za cestovni promet, pa da je protekao 15-dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu.

15.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama pravilno je prvostupanjski sud (točka 16. obrazloženja) zaključio da nije protekao 15-dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu s obzirom da je pravno relevantan trenutak u kojem je tuženik sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa, a ne trenutak u kojem su pojedini djelatnici tuženika imali saznanja, odnosno sumnju o postojanju moguće činjenice na kojoj bi se izvanredni otkaz mogao temeljiti. To stoga što je riječ o sumnji da je predmetna svjedodžba nevjerodostojna, a je li ista nevjerodostojna ili nije može potvrditi isključivo ovlaštena osoba Škole za cestovni promet, u konkretnom slučaju ravnatelj, što je u ovom slučaju i potvrđeno službenim dopisom od 13. listopada 2021. zaprimljenim kod tuženika dana 4. studenog 2021. Budući da je ravnatelj kao ovlaštena osoba Škole za cestovni promet tim dopisom potvrdila da se radi o nevjerodostojnoj svjedodžbi i obrazložila razloge nevjerodostojnosti, to je tuženik s tim danom, tj. 4. studenog 2021., sa sigurnošću utvrdio da je tužitelj dostavio svjedodžbu za koju se nedvojbeno utvrdilo da je nevjerodostojna, čime je grubo obmanuo poslodavca dovodeći ga u zabludu i time trajno narušio njegovo povjerenje zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. S obzirom da je tuženik odluku o otkazu donio u roku od 15 dana, to je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u roku iz članka 116. stavka 2. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-1428/13 Revr-164/16).

15.2. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja odustao od saslušanja svjedokinja POA (referent koordinator) i Ljubice Konig (referent za administrativno-arhivarske poslove) kao nepotrebnih, tim više što iz iskaza svjedokinje TO (tadašnji rukovoditelj službe kadrovskih i općih poslova) slijedi da je nakon što je tužitelj pozvan dostaviti izvornik svjedodžbe radi dostave Školi za cestovni promet zbog provjere njezine vjerodostojnosti, dobiven odgovor Škole da se brojevi na svjedodžbi ne poklapaju s njihovom evidencijom i da postoji sumnja u vjerodostojnost svjedodžbe, nakon čega je pozvala tužitelja na razgovor, upoznala ga s odgovorom, da je tužitelj bio iznenađen i zamolio neko vrijeme radi provjere sa Školom tvrdeći da je u Školu išao i da je nemoguće da je svjedodžba nevjerodostojna.

15.3. Neosnovano tužitelj prigovara zaključku prvostupanjskog suda o datumu primitka navedenog dopisa Škole za cestovni promet s danom 4. studenog 2021. obrazlažući to činjenicom da je prijamni štambilj sa brojčanom oznakom i barkodom stavljen na poleđinu istog, a ne na prvu stranu, s obzirom da je sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP utvrdio da je tuženik dopis zaprimio upravo tog 4. studenog 2021. i da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u zakonskom roku od 15 dana od saznanja poslodavca za osobito važnu činjenicu na kojoj se temelji otkaz, a koji zaključak je i u skladu sa ispravama koje prileže na listu 57-58 spisa.

15.4. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje da je odluka o otkazu donesena po proteku prekluzivnog roka.

16. Također, pogrešno je shvaćanje tužitelja da okolnost da se ni u Ugovoru o radu niti Aneksu ne navodi stručna sprema koja je potrebna za sklapanje istih, te da tijekom postupka nije utvrđeno temeljem koje stručne spreme je zaposlen kod tuženika, rezultira pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, jer se ne radi o odlučnoj činjenici. Takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na trećoj sjednici broj Su-IV-56/19-5 od 18. travnja 2019. prema kojem korištenje nevjerodostojne svjedodžbe prilikom zasnivanja radnog odnosa opravdan je razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, neovisno što na temelju te svjedodžbe nije sklopljen ugovor o radu niti je za poslove koje je radnik obavljao kod poslodavca bila potrebna stručna sprema iz nevjerodostojne svjedodžbe, pa okolnost da je poslodavac radniku dao redoviti otkaz koji je za njega povoljniji, a ne izvanredni otkaz, ne utječe na zakonitost odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

17. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

18. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je odlučeno u izreci ove presude.

U Šibeniku, 8. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić