Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2738/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, koga zastupa punomoćnik Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2270/2019-28 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2270/2019-28 od 5. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I Utvrđuje se da su ništetne odredbe 1. i 6.2. Ugovora o kreditu broj 9012341005 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"1. Iznos kredita, Banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.177,03 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

6. Otplata kredita, 6.2. plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke."

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.168,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 2,95 eura od 1.4.2008. do isplate,

- 16,59 eura od 30.10.2008. do isplate,

- 2,52 eura od 2.12.2008. do isplate,

- 17,05 eura od 6.1.2009. do isplate,

- 12,78 eura od 30.1.2009. do isplate,

- 17,74 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 15,11 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 15,53 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 10,87 eura od 29.5.2009. do isplate,

- 8,24 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 10,22 eura od 29.7.2009. do isplate,

- 10,49 eura od 29.8.2009. do isplate,

- 10,86 eura od 2.10.2009. do isplate,

- 9,73 eura od 3.11.2009. do isplate,

- 11,99 eura od 8.12.2009. do isplate,

- 14,21 eura od 6.1.2010. do isplate,

- 17,90 eura od 16.2.2010. do isplate,

- 18,04 eura od 17.3.2010. do isplate,

- 20,91 eura od 21.4.2010. do isplate,

- 25,71 eura od 19.5.2010. do isplate,

- 28,49 eura od 10.6.2010. do isplate,

- 33,31 eura od 16.7.2010. do isplate,

- 27,02 eura od 12.8.2010. do isplate,

- 42,75 eura od 7.9.2010. do isplate,

- 38,27 eura od 8.10.2010. do isplate,

- 37,84 eura od 10.11.2010. do isplate,

- 45,36 eura od 9.12.2010. do isplate,

- 54,64 eura od 14.1.2011. do isplate,

- 45,05 eura od 12.2.2011. do isplate,

- 50,43 eura od 5.3.2011. do isplate,

- 44,02 eura od 6.4.2011. do isplate,

- 54,17 eura od 14.5.2011. do isplate,

- 61,72 eura od 11.6.2011. do isplate,

- 61,34 eura od 5.7.2011. do isplate,

- 107,87 eura od 12.8.2011. do isplate,

- 66,13 eura od 13.9.2011. do isplate,

- 61,28 eura od 13.10.2011. do isplate,

- 61,94 eura od 15.11.2011. do isplate,

- 63,69 eura od 16.12.2011. do isplate,

- 69,01 eura od 13.1.2012. do isplate,

- 71,41 eura od 15.2.2012. do isplate,

- 69,29 eura od 16.3.2012. do isplate,

- 69,10 eura od 12.4.2012. do isplate,

- 70,54 eura od 10.5.2012. do isplate,

- 72,08 eura od 17.6.2012. do isplate,

- 70,03 eura od 7.7.2012. do isplate,

- 70,79 eura od 8.8.2012. do isplate,

- 64,05 eura od 18.9.2012. do isplate,

- 66,69 eura od 5.10.2012. do isplate,

- 69,83 eura od 8.11.2012. do isplate,

- 68,06 eura od 7.12.2012. do isplate,

- 70,50 eura od 4.1.2013. do isplate,

- 65,77 eura od 8.2.2013. do isplate,

- 69,29 eura od 2.3.2013. do isplate,

- 70,67 eura od 7.4.2013. do isplate,

- 66,66 eura od 11.5.2013. do isplate,

- 63,68 eura od 7.6.2013. do isplate,

- 61,44 eura od 4.7.2013. do isplate,

- 62,37 eura od 25.7.2013. do isplate,

- 65,31 eura od 17.9.2013. do isplate,

- 66,81 eura od 17.10.2013. do isplate,

- 68,26 eura od 7.11.2013. do isplate,

- 70,59 eura od 14.12.2013. do isplate,

- 67,19 eura od 18.1.2014. do isplate,

- 71,19 eura od 15.2.2014. do isplate,

- 72,38 eura od 15.3.2014. do isplate,

- 71,09 eura od 18.4.2014. do isplate,

sa zateznim po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 4. Ugovora o kreditu broj 9012341005 od 15. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika koja glasi:

"4. Kamata na kredit, 4.1. sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

IV Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.296,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 5,99 eura od 31.8.2007. do isplate,

- 5,88 eura od 2.10.2007. do isplate,

- 5,87 eura od 31.10.2007. do isplate,

- 5,95 eura od 1.12.2007. do isplate,

- 5,91 eura od 1.1.2008. do isplate,

- 6,01 eura od 31.1.2008. do isplate,

- 14,14 eura od 1.4.2008. do isplate,

- 13,82 eura od 23.4.2008. do isplate,

- 13,72 eura od 30.4.2008. do isplate,

- 13,64 eura od 30.5.2008. do isplate,

- 13,79 eura od 1.7.2008. do isplate,

- 13,53 eura od 1.8.2008. do isplate,

- 13,58 eura od 30.8.2008. do isplate,

- 13,83 eura od 4.10.2008. do isplate,

- 15,14 eura od 30.10.2008. do isplate,

- 14,11 eura od 2.12.2008. do isplate,

- 15,17 eura od 6.1.2009. do isplate,

- 14,86 eura od 30.1.2009. do isplate,

- 15,22 eura od 3.3.2009. do isplate,

- 15,03 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 15,06 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 14,72 eura od 29.5.2009. do isplate,

- 14,53 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 14,67 eura od 29.7.2009. do isplate,

- 14,69 eura od 29.8.2009. do isplate,

- 14,72 eura od 2.10.2009. do isplate,

- 14,64 eura od 3.11.2009. do isplate,

- 14,80 eura od 8.12.2009. do isplate,

- 14,97 eura od 6.1.2010. do isplate,

- 15,24 eura od 16.2.2010. do isplate,

- 15,25 eura od 17.3.2010. do isplate,

- 15,46 eura od 21.4.2010. do isplate,

- 15,81 eura od 19.5.2010. do isplate,

- 16,01 eura od 10.6.2010. do isplate,

- 16,36 eura od 16.7.2010. do isplate,

- 15,90 eura od 12.8.2010. do isplate,

- 17,05 eura od 7.9.2010. do isplate,

- 16,73 eura od 8.10.2010. do isplate,

- 16,70 eura od 10.11.2010. do isplate,

- 17,24 eura od 9.12.2010. do isplate,

- 17,92 eura od 14.1.2011. do isplate,

- 17,22 eura od 12.2.2011. do isplate,

- 17,62 eura od 5.3.2011. do isplate,

- 17,15 eura od 6.4.2011. do isplate,

- 17,89 eura od 14.5.2011. do isplate,

- 18,44 eura od 11.6.2011. do isplate,

- 18,41 eura od 5.7.2011. do isplate,

- 21,82 eura od 12.8.2011. do isplate,

- 18,77 eura od 13.9.2011. do isplate,

- 18,41 eura od 13.10.2011. do isplate,

- 18,46 eura od 15.11.2011. do isplate,

- 18,59 eura od 16.12.2011. do isplate,

- 18,98 eura od 13.1.2012. do isplate,

- 19,15 eura od 15.2.2012. do isplate,

- 19,00 eura od 16.3.2012. do isplate,

- 18,98 eura od 12.4.2012. do isplate,

- 19,09 eura od 10.5.2012. do isplate,

- 19,20 eura od 17.6.2012. do isplate,

- 19,05 eura od 7.7.2012. do isplate,

- 19,11 eura od 8.8.2012. do isplate,

- 18,61 eura od 18.9.2012. do isplate,

- 18,81 eura od 5.10.2012. do isplate,

- 19,04 eura od 8.11.2012. do isplate,

- 18,91 eura od 7.12.2012. do isplate,

- 19,08 eura od 4.1.2013. do isplate,

- 18,74 eura od 8.2.2013. do isplate,

- 19,00 eura od 2.3.2013. do isplate,

- 19,10 eura od 7.4.2013. do isplate,

- 18,80 eura od 11.5.2013. do isplate,

- 18,59 eura od 7.6.2013. do isplate,

- 18,42 eura od 4.7.2013. do isplate,

- 18,49 eura od 25.8.2013. do isplate,

- 18,70 eura od 17.9.2013. do isplate,

- 18,81 eura od 17.10.2013. do isplate,

- 18,92 eura od 7.11.2013. do isplate,

- 19,09 eura od 14.12.2013. do isplate,

- 18,84 eura od 18.1.2014. do isplate,

- 19,13 eura od 15.2.2014. do isplate,

- 19,22 eura od 15.3.2014. do isplate,

- 19,47 eura od 18.4.2014. do isplate,

sa zakonskim zateznim kamatama utvrđenim čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.943,21 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno, da su zaključile Ugovor o kreditu broj 9012341005 dana 15. ožujka 2007. prema kojem je tuženik isplatio tužitelju 22.177,03 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Banke, na dan isplate kredita, s rokom otplate kredita od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima.

8. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

9. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv, između ostalih, i ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

10. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

11. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

11.1. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i tuženika d.d., kao neosnovane.

11.2. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapanim u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva. Zato je pravilan zaključak, da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time nišetne u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO/05).

12. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

13. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

14. Kod utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud je imao na umu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14, 110/15, dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz te odredbe, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502 C ZPP, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa. U istoj je odredbi propisano, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te je u tom slučaju, sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

15. Nije odlučan prigovor tuženika o tome, da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi dopuštene te da je isto predstavljalo volju ugovornih strana, te je radi istoga on te klauzule smio primijeniti prilikom sklapanja ugovora, koji je tužitelj svojim potpisom prihvatio. Prvostupanjskom presudom sud nije proglasio ništetnom valutnu klauzulu i klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi kao takve, nego postupanje tuženika prilikom sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF.

16. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO.

16.1. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

17. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok.

17.1. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

18. Radi toga zastarni rok za konkretno potraživanje, s obzirom da je tužba u ovom postupku podnesena 29. travnja 2019., nije istekao.

19. U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, iz čijeg iskaza proizlazi da nije bilo pojedinačnog pregovaranja o pojedinim odredbama kredita vezano uz promjenjivu kamatnu stopu i valutu te da je službenica tuženika instruirala tužiteljicu da uzme kredit u CHF obzirom se najbolje plasiraju, najisplativiji su itd. Kad su joj kod tuženika prezentirali ponudu trebao je odlučiti ili to ništa pa je prihvatila ponudu i potpisala Ugovor o kreditu.

20. Osnovano tuženik međutim prigovara, da je sud propustio provesti dokaz saslušanjem druge ugovorne strane, odnosno osobe koja je u ime i za račun banke kao tuženika sudjelovala u sklapanju ugovora, a na okolnost mogućnosti pregovaranja I uputama I izjavama tijekom sklapanja ugovora.

21. Tuženik je u odgovoru na tužbu (l. 35 spisa) predložio na okolnosti iz odgovora na tužbu saslušati SU, osobnog bankara, na adresi tuženika, da bi prvostupanjski sud na ročištu od 21. travnja 2021. godine donio rješenje kojim se odbija prijedlog punomoćnika stranaka za provođenjem personalnih dokaza, a na ročištu od 13. veljače 2023. odlučio saslušati tužiteljicu, te je istu saslušao na ročištu održanom 25. travnja 2023.

22. Tuženik tijekom postupka nije odustao od svog dokaznog prijedloga za saslušanje osobnog bankara SU, na okolnost sklapanja ugovora, odnosno da je tužiteljica bila upoznata sa svim ugovornim klauzulama pa je sud, time što je saslušao samo tužiteljicu, doveo tuženika u neravnopravan položaj u parnicu i onemogućio u dokazivanju činjenica koje su odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu, a koje nisu bile predmet raspravljanje u kolektivnom sporu. Tuženik je naime u postupku ovlašten dokazivati da je u konkretnom slučaju obavijestio drugu ugovornu stranu u rizicima i značaju ugovornih klauzula kako bi ona mogla dati informirani pristanak, a što je sud propustio utvrditi.

23. U ponovljenom postupku sud će provesti predloženi dokaz saslušanjem osobnog bankara SU, koja je sudjelovala u sklapanju spornog ugovora (na ugovoru je njezin potpis) na predložene okolnosti, te će takav iskaz valjano ocijeniti i potom o predmetu spora donijeti zakonitu odluku.

24. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

25. Na temelju odredbe čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić