Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1207/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB 92143159456, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika IZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5945/2021-26 od 17. siječnja 2025., dana 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-5945/2021-26 od 17. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2616/2021 od 13. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tuženik ne navodeći određeno zakonom propisane razloge odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i bez prijedloga o sadržaju odluke ovog suda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur-a, tako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti na temelju čl. 458. st. 1. ZPP-a. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ujedno u odnosu na žalbene navode kojima se osporava zakonitost odgode ročišta od 4. lipnja 2024. valja navesti da je uvidom u raspravni zapisnik s tog ročišta utvrđeno da je to ročište u cijelosti zakonito odgođeno obzirom da spisu prileži podnesak tužitelja od 3. lipnja 2024. kojim isti "moli odgodu današnjeg ročišta obzirom da je službeno spriječen pristupiti na isto", a nije riječ o pripremnom ročištu, time da se tuženik prije toga upustio u raspravljanje te je na tom ročištu zaključen prethodni postupak pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 465. ZPP-a, vezano uz čl. 291. st. 4. ZPP-a.
5. Pošavši od utvrđenja:
- da iz izvatka iz poslovnih knjiga kao i ispisa utuženih računa, a koju dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, za koju zakon veže presumpciju istinitosti i zakonitosti, utvrđeno je kako je tuženik evidentiran kao korisnik/vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], slijedom čega je isti obveznik plaćanja komunalne usluge temeljem računa davatelja usluge,
- da se tuženik vodi pod šifrom partnera 84350 na adresi [adresa] te da računi također glase na tuženika gdje je kao adresa mjernog mjesta navedena adresa u [adresa], a kao adresa za primanje računa adresa u [adresa].,
- da iz izvatka iz poslovnih knjiga nadalje proizlazi da tuženik za utuženo razdoblje (travanj 2020.) duguje tužitelju iznos od 8,64 eura, a sa naslova pružene komunalne usluge te je isti u utuženim računima naveden kao korisnik i time i obveznik plaćanja,
- da je tuženik na ime dva izdana računa doista podmirio dugovanje po računu od 30. travnja 2020. s danom dospijeća 25. svibnja 2020., poziv na broj 01-480160- 84350-9 u iznosu od 152,42 kn/20,23 eura, a što je sud utvrdio uvidom u list 63 spisa, no isti nije podmirio utuženo potraživanje prema računu od dana 30. travnja 2020. dan dospijeća 29. svibnja 2020., s pozivom na broj 01-481928-84350-2 koji glasi na iznos od 65,08 kn/8,64 eura,
- da spisu ne prileži dokaz da je tuženik prigovarao predmetnim računima,
- da u odnosu na navode tuženika kako nije zaprimio predmetne račune za utuženo razdoblje valja navesti kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa i opomene preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja, time da tuženiku kao obvezniku plaćanja ugovorene mjesečne naknade temeljem gore navedenog pretplatničkog odnosa nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi,
- da iz navedenog proizlazi da je tuženik korisnik komunalne usluge isporuke vode te je obvezan na plaćanje iste,
- da predmetni izvadak iz poslovnih knjiga priložen spisu predstavlja vjerodostojnu ispravu, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvadak daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine,
- da je visina predmetnog potraživanja utvrđena uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga kao i priloženi prijepis utuženih računa te je za istaknuti kako se predmetni račun odnosi i na naplatu fiksne naknade koji su dužni podmirivati svi korisnici usluga neovisno o stvarnoj potrošnji i to sukladno Odluci o cijenama vodnih usluga od 13. veljače 2012. kao i na naknadu za uslugu opskrbe pitkom vodom, usluge odvodnje otpadnih voda, usluge pročišćavanja, naknade za razvoj voda, za razvoj odvodnje, pročišćavanja, korištenje voda i za zaštitu voda,
- da je na tuženiku obveza podmirenja predmetnog potraživanja, a visina istog proizlazi iz priležeće dokumentacije (izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženog računa),
- da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, slijedom čega je utuženo potraživanje za mjesec travanj 2020. sa dospijećem dana 29. svibnja 2020. utuženo prije proteka zakonom propisanog roka od godinu dana za zastaru koji ističe 29. svibnja 2021., slijedom čega je predmetni prigovor zastare u cijelosti ocijenjen neosnovanim obzirom da je ovršni prijedlog sada tužbeni zahtjev zaprimljen dana 21. svibnja 2021.
6. Kako tuženik sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a do zaključenja glavne rasprave nije podnio dokaz da je u utuženom razdoblju došlo do promjene vlasnika/korisnika predmetne nekretnine, da je prigovarao iznosima navedenim u ispostavljenim računima za utuženo razdoblje ili da je prigovarao podacima navedenim u istima, niti da je utuženo potraživanje podmirio ili da je isto podmireno o dospijeću, to je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja da je sukladno odredbi čl. 9., čl. 65. i čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), čl. 205. st. 2. i čl. 215. Zakona o vodama (Narodne novine, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) te odredbe čl. 3. i čl. 20. st. 2. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15) tuženik dužan podmiriti utuženu glavnicu u iznosu od 8,64 eura.
7. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) dosuđenog iznosa time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagrebu, 8. travnja 2025.
Sudac:
Tomislav Aralica
