Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1373/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja GD /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3278/2013-58 od 6. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3278/2013-58 od 6. veljače 2020. u dijelu stavku I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 8.000,00 kn[1] /1.061,78 eura do iznosa od 16.300,00 kn/2.163,38 eura (za iznos od 8.300,00 kn/1.101,60 eura) i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.000,00 kn/398,17 eura do iznosa od 8.700,00 kn/1.154,69 (za iznos od 5.700,00 kn/756,52 eura) sve s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 16.300,00 kn/2.163,38 eura s osnova naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2013. do isplate (stavak I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 84.300,00 kn/11.188,53 eura sa zatraženom zateznom kamatom (stavak II. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eura sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2020. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (stavak III. izreke).

2. Odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj Pn-3278/2013-58 od 6. veljače 2020. u stavku I. izreke te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška ovaj sud je presudom poslovni broj Gž-1256/2020-2 od 3. lipnja 2020. odbio kao djelomično neosnovanu žalba tuženice i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3278/13-58 od 6. veljače 2020. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 8.700,00 kn do iznosa od 15.000,00 kn (za iznos od 6.300,00 kn /stavak I. izreke/); preinačio je istu presudu u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 8.000,00 kn do iznosa od 16.300,00 kn (za iznos od 8.300,00 kn) i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog trošak preko iznosa od 3.000,00 kn do iznosa od 8.700,00 kn (za iznos od 5.700,00 kn) sve s pripadajućom zateznom kamatom na način da je odbio tužbeni zahtjev preko iznosa od 8.000,00 kn do iznosa od 16.300,00 kn (za iznos od 8.300,00 kn) s pripadajućom zateznom kamatom i naložio tužitelju naknaditi tuženici daljnji parnični trošak u iznosu od 5.700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2020. do isplate (stavak II. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 612,50 kn (stavak III. izreke).

3. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4337/2020 od 26. veljače 2025. djelomično je usvojena ustavna tužba u odnosu na presudu ovoga suda poslovni broj Gž-1256/20-2 od 3. lipnja 2020. (stavak I.); ukinuta je presuda ovoga suda u stavcima II. i III. izreke (stavak II.) te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje (stavak III. izreke).

4. Žalba koju je tuženica u tom dijelu izjavila iz žalbenog razloga bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i. 3. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe, nije osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, koja je uzrokovana uvjetima boravka u Zatvoru u Zagrebu (tužitelj je boravio i u Kaznionici u Lepoglavi i u Zatvoru u Gospiću, ali u odnosu na isto nije došlo do povrede prava osobnosti) u razdoblju od 7. kolovoza 2010. do 7. kolovoza 2011. (ukupno 326 dana), gdje nisu bili ispunjeni standardi smještaja zatvorenika (čl.

74. i čl. 76. Zakona o izvršenju kazne zatvora /"Narodne novine", broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13, u daljnjem tekstu: ZIKZ-a/).

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženica, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

8. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav RH ) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja. Odredbom čl. 25. st. 1. Ustava RH propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, dok je odredbom čl. 35. Ustava RH propisano da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

9. Odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06, u daljnje, tekstu: Konvencija) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni.

10. Odredbom čl. 14. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ZIKZ-a propisano je da svaki zatvorenik ima pravo, između ostaloga, na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, stručnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru najmanje 2 sata dnevno i druga prava.

11. Odredbom čl. 74. ZIKZ-a propisano je da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora te zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

12. Odredbom čl. 76. ZIKZ-a propisano je da zatvorenicima također mora biti omogućeno svakodnevno pranje tijela te im se mora osigurati liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103. ZIKZ-a).

13. Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika ("Narodne novine", broj: 92/02) propisano je da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora.

14. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva preko pravomoćno dosuđenog iznosa od 8.000,00 kn/1.061,78 eura do iznosa od 16.300,00 kn/2.163,38 eura (za iznos od 8.300,00 kn/1.101,60 eura) iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

- da je soba (spavaonica) u kojoj je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu bila površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, s 4 prozora visine 86 i širine 67 cm, sanitarnim čvorom površine 1,57 m2, koji je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, u kojoj je uobičajeno boravilo 5-6 zatvorenika;

- da uvjeti smještaja, u kojem sanitarni čvor nije odvojen od preostalog dijela sobe odgovarajućim zidom u punoj visini i vratima ne osigurava niti minimalni stupanj privatnosti;

- da je mogućnost tuširanja u zajedničkoj kupaonici (prostorija za tuširanje sa šest predviđenih mjesta za tuš, ali su instalirana samo dva tuša, a na preostala četiri mjesta ide voda bez tuša te je isto namijenjeno za tuširanje cijelog odjela na kojemu je 50-100 zatvorenika) samo dva puta tjedno, što je ispod svakog higijenskog standarda, kao i u suprotnosti s odredbom čl. 76. ZIKZ-a, dok je boravak na svježem zraku omogućen u trajanju od svega 2 sata dnevno;

- da su prostorni kapaciteti u sobi u Zatvoru u Zagrebu bili niži od onih propisanih odredom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a (iznosili su 3,01 m2 i 7,11 m3 po zatvoreniku), a njihova skučenost nije bila nadoknađena dovoljnim boravkom tužitelja u prostoru izvan sobe, budući da je 22 sata dnevno bio zatvoren u sobi s ostalim zatvorenicima, pri čemu je u sklopu sobe konzumirao i sve obroke;

- da je tužitelj u opisanim uvjetima boravio sveukupno 326 dana,

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je uslijed navedenog neadekvatnog smještaja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO-a/), odnosno povrede tužiteljevog dostojanstva u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano s lišenjem slobode, koja povreda i okolnosti slučaja, imajući pri tome u vidu cilj kojemu služi ta naknada i da se dosudom iste ne pogoduje težnjama, koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (radi se o situacijama u kojim je do lišenja slobode došlo upravo radi protupravnog postupanja tužitelja), opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u ukupnom iznosu od 16.300,00 kn/2.163,38 eura pa je valjalo potvrditi presudu suda prvog stupnja i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko pravomoćno dosuđenog iznosa od 8.000,00 kn do iznosa od 16.300,00 kn, odnosno za daljnji iznos od 1.101,60 eura, radi čega su žalbeni navodi tuženice, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza i tumačenje pravnih propisa, bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

15. Pravilno je odlučio sud prvog stupnja i na način da nije prihvatio zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 5.700,00 kn/756,52 eura, imajući u vidu uspjeh tuženice u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

16. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac