REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1366/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužiteljice MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2-tužitelja NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3-tužitelja SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4-tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 5-tužiteljice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Franji-Krešimiru Šenjugu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 672/2022-3 od 4. srpnja 2023. kojom je djelomično potvrđena djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pn-64/2018-52 od 21. siječnja 2022., u sjednici održanoj 8. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je dio tužbenog zahtjeva te je naloženo tuženiku isplatiti:
- 1-tužiteljici MU iznos od 154.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2020. tj. od dana preinačenja tužbe do isplate te iznos od 5.946,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (točka I./1. izreke)
- 2-tužitelju ŠU iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2020. tj. od dana preinačenja tužbe do isplate te iznos od 600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. godine tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (točka I./2. izreke),
- 3-tužitelju NU iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2020. tj. od dana preinačenja tužbe do isplate te iznos od 600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (točka I./3. izreke),
- 4-tužitelju SU iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2020. tj. od dana preinačenja tužbe do isplate te iznos od 600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (točka I./4. izreke),
- 5-tužiteljici ĐU iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2020. tj. od dana preinačenja tužbe do isplate te iznos od 600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (točka I./5. izreke).
1.1. Nadalje, prvostupanjskom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva, i to za isplatu:
- 1-tužiteljici MU iznosa od 66.000,00 kn te iznosa od 11.030,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate,
- 2-tužitelju ŠU iznosa od 135.000,00 kn te iznosa od 400,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate,
- 3-tužitelju NU iznosa od 135.000,00 kn te iznosa od 400,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate,
- 4-tužitelju SU iznosa od 135.000,00 kn te iznosa od 400,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate,
- 5-tužiteljici ĐU iznosa od 135.000,00 kn te iznosa od 400,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2017. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (točka II. izreke).
1.2. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 83.058,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja 21. siječnja 2022. do isplate (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje (točka I izreke rješenja), dok je odluka o troškovima postupka u povodu žalbi tužitelja i tuženika ostavljena za konačnu odluku (točka II izreke rješenja).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1286/2024-2 od 21. ožujka 2024. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Je li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) ocjenjuje samostalno, te je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) podnio reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Tuženik predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpe uslijed smrti njihovog prednika, pok. JU, supruga 1-tužiteljice MU i oca 2-tužitelja NU, 3-tužitelja SU, 4-tužitelja ŠU i 5-tužiteljice UU, koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 15. veljače 2017. u [adresa], ispred [adresa] u [adresa] uslijed naleta osobnog vozila osiguranog kod tuženika.
8.1. U revizijskom dijelu postupka sporno je pitanje zastare u slučaju preinake tužbenog zahtjeva.
9. Tužitelji su tužbom od 16. svibnja 2018. zahtijevali naknadu neimovinske i imovinske štete, a podneskom od 21. kolovoza 2020. povećali su zahtjev neimovinske štete, na temelju pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. ("novi" Orijentacijski kriteriji). Prvostupanjski sud dopustio je preinaku tužbe, navodeći da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a obzirom je prethodni postupak zaključen 13. prosinca 2018., a odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmjeni Orijentacijskih kriterija donijeta je 5. ožujka i 15. lipnja 2020., po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelji nisu mogli ranije preinačiti tužbu te je do preinačenja došlo iz razloga na koji tužitelji nisu mogli utjecati tj. bez njihove krivnje.
10. Drugostupanjski sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari nije nastupila zastara potraživanja glede preinačenja tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem te da taj prigovor nije osnovan, obzirom su tužitelji povećali tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, pri čemu da bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala za tužitelje nepredvidiv način primjene toga roka odnosno, nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava što je posljedično suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.
11. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci podudarno je shvaćanju revizijskog suda. Naime, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-424/11-2 od 29. siječnja 2014.). U konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povećanjem novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne tek preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.
12. Uz navedeno, ukazuje se da je o odgovoru na postavljeno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, a upravo zbog različite prakse ovog suda, na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024., zauzeto pravno shvaćanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
13. Dakle, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe s osnove naknade neimovinske štete, koja se sastoji u traženju većeg iznosa naknade već utužene štete, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara zahtjeva za naknadu štete po toj osnovi prekida se već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Time je odgovoreno na revizijsko pitanje.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 8. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković