REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Prekršajni odjel

Posl.broj: Pp-1774/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sucu Ladi Pažanin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Šegota, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FU, kojeg brani Milan Šutić, odvjetnik iz Rijeke, zbog djela prekršaja iz članka 22.stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji(„Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutog optužnim prijedlogom MUP, PU Primorsko-goranske, I policijske postaje Rijeka, broj: 211-07/24-5/11279, podnesen 29.travnja 2024., nakon ročišta održanog izvan glavne rasprave, u žurnom postupku, sukladno odredbi članka 221.stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona, u nazočnosti okrivljenika FU i predstavnika podnositelja optužnog prijedloga, zaključenog dana 3.travnja 2025., dana 8.travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik FU, sin F i D, r. T, r. **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, po zanimanju bravar, zaposlen u trgovačkom društvu Prohall-Ing. d.o.o., sa prosječnim mjesečnim primanjima od 1.400,00 eura, neoženjen, otac jednog mlt.djeteta, prekršajno neosuđivan zbog povrede Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

oslobađa se optužbe

da bi dana 29.travnja 2024. oko 20,00 sati, za vrijeme dok se DU, bivša partnerica s kojom ima zajedničko dijete, i to u prisutnosti zajedničkog maloljetnog sina FUS, rođenog **.**.2023., a dok se ona nalazila u stanu u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa], kroz prozor blagovaonice vidjela kako FU dolazi u dvorište, kojom prilikom izrevoltiran time što ga nije pustila u stan, glasno vikao i derao se na DU: "Ti si bolesna" i razne druge riječi, a kada je DU, držeći sina u naručju, krenula u dnevni boravak kako bi zatvorila roletu od prozora, s vanjske strane lupao rukama po roletama, što je kod maloljetnog FUS i DU prouzročilo strah i uznemirenost, tako da se R počeo derati i plakati, a DU od straha počela plakati, te je pozvala policiju, nakon čega se udaljio u nepoznatom smjeru,

pa da bi time počinio djelo prekršaja iz članka 22.stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. MUP, PU Primorsko-goranska Rijeka, I policijska postaja Rijeka, podnijela je optužni prijedlog pod brojem: 211-07/24-5/11279 dana 29.travnja 2024. protiv okrivljenika FU, zbog djela prekršaja, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik FU, ispitan na ročištu 1.svibnja 2024., nakon što je uhićen i doveden na Sud, naveo je s DU živio u izvanbračnoj zajednici oko dvije godine u stanu njezine bake na adresi [adresa]. Roditelji su djeteta, sina FUS, međutim unazad mjesec dana da su prekinuli izvanbračnu zajednicu tako da ga je DU u biti istjerala iz stana. 29.travnja 2024. oko 20,00 sati došao je ispred kuće u kojoj se nalazi taj stan s namjerom da vidi sina, budući je putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad pokrenut postupak oko načina viđenja djeteta, a osim toga da je zatražio i skrbništvo nad djetetom jer je DU pedijatrica prijavila za nebrigu oko djeteta. Zbog toga da je bio zabrinut i htio je vidjeti sina. Priznao je da je tom prilikom vikao jer mu ona nije htjela otvoriti vrata, ali da je istovremeno i DU iz unutrašnjosti stana vikala dok je dijete držala u ruci. Smatra da se dijete nije uznemirilo zbog njega, već zbog nastupa majke. Svjestan je toga da ne smije na takav način doći viđati dijete i da je to mogao jedino putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Istakao je da već dvadesetak dana pokušava stupiti u kontakt sa DU, šalje joj poruke putem mobitela, međutim ona na poruke ne odgovara.

2.1. Okrivljenik nije imao dokaznih prijedloga.

3. Sud je proveo dokaz ispitivanjem u svojstvu svjedoka – žrtve, oštećene DU, koja je na ročištu 6.lipnja 2024. iskazala da je 29.travnja 2024. zatražila intervenciju policije iz razloga što je toga dana FU došao u okućnicu stana u kojem živi i kojeg je vlasnik njezina obitelj. Prijatelj koji živi u stanu iznad dojavio mu je da je sama u stanu, tako da je FU neovlašteno otvorio vrata okućnice, ušao u dvorište i vikao, zvao je njihovo dijete, odlazio je do prozora i tražio da mu preda dijete kako bi ga vidio. To je trajalo otprilike 4 minute i za to vrijeme njegov je prijatelj snimao što se događa. Nije htjela izaći iz stana, dijete je držala u rukama, došla je do prozora i rekla da se udalji jer da će zvati policiju. FU se tada zaista i udaljio, ali usput dok je držao roletu na prozoru u prizemlju, govorio kako mu ne može ništa i da ne smije nikoga zvati. FU se udaljio prije dolaska policije koju je ona zvala.

3.1. Na upit Suda u kakvom je bila odnosu sa FU prije tog događaja, iskazala je da su živjeli u izvanbračnoj zajednici oko dvije i pol godine, a posljednjih godinu dana živjeli su u stanu na adresi [adresa]. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednici postali su roditelji djeteta starog 14 mjeseci. Dana 30.ožujka 2024. da je spakirala stvari od FU koje je imao u stanu i dala mu do znanja da, s obzirom na probleme koje imaju, više ne želi biti u izvanbračnoj zajednici. FU je tada radio na terenu i po povratku je uzeo svoje stvari. Međusobno su se dogovorili oko viđenja djeteta i svega ostalog, neko vrijeme uspjeli su se sporazumjeti oko situacije u kojoj su se našli, međutim dolazilo je do novih nesporazuma, svađa i vrijeđanja, tako da se FU obratio Centru za socijalnu skrb. Određen je nadzor od strane Centra, FU ne može viđati dijete i on se toga pridržava.

3.2. Na upit punomoćnika kako se osjećala toga dana, svjedokinja je iskazala da se osjećala užasno, držala je dijete u ruci i bilo ju je strah za dijete, a na upit branitelja okrivljenika da li može reći što je FU u biti htio toga dana, iskazala je da joj je poznato da je FU došao zato što je htio vidjeti dijete, a to mu nije dozvolila iz razloga što je od policije i odvjetnika dobila uputu da mu to ne dozvoljava budući je više puta bio s njezine strane prijavljen policiji jer je u periodu od sredine mjeseca travnja u više navrata ju optuživao, nazivao ju kurvom, što je sve prijavila policiji.

3.3. Nakon što je svjedokinji, oštećenoj pročitana obrana okrivljenika, navela je da već 3 godine ne trenira kick box, kako je to ustvrdio, a iz snimke koja postoji da je vidljivo kako drži dijete u rukama i da dijete ne plače, a kada ju je FU u jednom trenutku pokušao spriječiti da spusti roletu, upravo tada je dijete moglo reagirati na način da se uznemirilo, međutim dok je dijete u njenim rukama, dijete je mirno. Čula je kako FU izvana viče da samo želi vidjeti dijete i istina je da mu to nije htjela omogućiti, budući je imala takvu uputu od strane odvjetnika.

3.4. Na poseban upit branitelja okrivljenika da li misli da bi okrivljenik mogao nauditi svome djetetu, svjedokinja je iskazala da ona to ne zna.

3.5. Na upit tužitelja da li ima saznanje da je nakon ovog događaja bilo još prijava policiji vezano za nasilje u obitelji, svjedokinja je iskazala da to ne može reći sa sigurnošću.

4. Na zahtjev Suda, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod donio je dana 4. i 9.srpnja 2024. pod brojem: 552-04/24-14/81, Ur.broj: 139-078-28-03/36-24-7 socijalnu anamnezu za okrivljenika FU u kojoj se, glede roditeljske skrbi maloljetnog djeteta, u bitnome navodi da okrivljenik iskazuje želju da nakon prekida izvanbračne zajednice dijete živi s njime, kao i želju što skorijeg ostvarivanja susreta s djetetom. Negira poteškoće u vezi odlaska u Rijeku radi ostvarivanja susreta s djetetom, te iskazuje želju i mogućnost dolaska po dijete zajedno sa svojim ocem i vraćanje djeteta u mjesto prebivališta. U slučaju potrebe, ne iskazuje protivljenje susretima pod nadzorom, a po mišljenju stručne djelatnice Zavoda, tijekom razgovora verbalizira teško podnošenje razdvojenosti od djeteta za kojeg navodi da je aktivno sudjelovao u njegovoj brizi i odgoju.

5. Sud je pročitao rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijska služba Primorsko-goranske županije, Područni ured Rijeka, broj: UP/I-552-04/24-09/10, Ur.broj: 139-071-05/60-24-3 od 19.rujna 2024., kojim se određuje voditelj mjere nadzora nad ostvarenjem osobnih odnosa između okrivljenika, kao oca i maloljetnog FUS, a kojim se određuje da će se osobni odnosi između maloljetnog FUS i oca, okrivljenika FU, odvijati pod nadzorom stručne osobe i na način kako je to određeno odlukom Općinskog suda u Rijeci, posl.broj: R1 Ob-342/2024-15 od 12.kolovoza 2024.

6. Okrivljenik je u spis uložio video zapis kojeg je snimio njegov prijatelj TU dana 29.travnja 2024., kada je oko 20,00 sati došao ispred obiteljske kuće DU, navodeći da je snimanje vršeno po prijedlogu njegove braniteljice kako bi se vidjelo da je samo želio vidjeti njihovo zajedničko dijete.

6.1. Nakon uvida u video zapis, okrivljenik je ustvrdio da nije imao nikakvih loših namjera, želio je samo vidjeti dijete, zadržao se vrlo kratko i zajedno sa prijateljem napustio prostor ispred stana u kojem je živio sa DU.

6.2. Na poseban upit Suda koliko je prošlo vremena od dana kada se iselio iz tog stana pa do dana koji se opisuje u optužnom prijedlogu, okrivljenik je ustvrdio da je otprilike petnaestak dana ranije iselio iz stana i za sve to vrijeme DU mu nije dozvolila viđanje djeteta.

6.3. Punomoćnica oštećenice, nakon uvida u video snimak, ustvrdila je da je upravo iz snimke vidljivo nasilno ponašanje okrivljenika koji nepozvan dolazi u dom oštećenice, galami, viče, upotrebljava neprimjerene riječi, čime kod oštećenice i maloljetnog djeteta kojeg drži u rukama izaziva opravdani strah. Iz snimke je vidljivo da oštećenica drži dijete, a u rukama ima telefon s ciljem da pozove pomoć, a sve uslijed postupanja okrivljenika. Nadalje navodi da iz rezultata provedenog dokaznog postupka je razvidno da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a iz očitovanja oštećenice razvidno je da okrivljenik i nadalje nastavlja vršiti psihičko nasilje nad oštećenicom i maloljetnim djetetom, pa predlaže da se proglasi krivim.

7. Okrivljenik je završnu riječ prepustio svom branitelju koji ističe da okrivljenik nije počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Za identitet predmetnog postupka polazište je u okolnosti da optužba individualizira predmet u činjeničnom i pravnom smislu. Kada se u konkretnom predmetu uzmu u obzir okolnosti i stavlja u korelaciju sa obilježjem prekršaja koje se stavlja na teret okrivljeniku, jasno je da u konkretnom slučaju nema govora da je nedvojbeno dokazano, bez svake sumnje, da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja prekršajnog djela. U odnosu na subjektivna obilježja navedenog prekršaja, optužba nije dokazala postojanje namjere okrivljenika da u odnosu na oštećenicu počini ovaj prekršaj. Osobito je izostala voljna sastavnica namjere koju optužba niti je dokazala, niti je ona postojala u smislu da bi okrivljenik na bilo koji način postupao protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, iz obrane okrivljenika proizlazi da je njegovo postupanje bilo izrazito usmjereno na viđanje djeteta i brigu o djetetu, što je oštećenica i prema vlastitom kazivanju na raspravi 6.lipnja 2024. potvrdila. Tako je oštećenica na raspravi iskazala: "Ja znam da je on došao i htio vidjeti dijete, ja mu to nisam dozvolila". Stoga, nema govora da bi okrivljenikovo postupanje bilo usmjereno na učin opisanog prekršaja. U odnosu na objektivni element ovog prekršaja, obrana ističe kako u postupku nisu utvrđene odlučne činjenice iz kojih bi proizlazi da je okrivljenik ostvario obilježja prekršaja. Naime, za identitet predmeta potrebna je individualizacija prekršajnog djela u tom smislu da bi okrivljenik počinio ovo prekršajno djelo, bilo je potrebno utvrditi da je ostvario neka obilježja iz točke 1. do 5. članka 10. navedenog Zakona. Međutim, to u konkretnom slučaju nije nedvojbeno utvrđeno, naime, okrivljeniku se u ovom postupku stavlja na teret da je vršio psihičko nasilje nad oštećenicom što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost. Takvu odlučnu činjenicu Sud bi mogao utvrditi jedino i isključivo provedbom vještačenja po vještaku psihijatrijske struke koji bi trebao utvrditi da je posljedica povrede dostojanstva i uznemirenosti nastupila upravo zbog ovog individualiziranog i izoliranog incidenta koji se okrivljeniku stavlja na teret u postupku, a što nije provedeno niti utvrđeno. Postupanje koje se okrivljeniku stavlja na teret, a koje je podvedeno pod normom obiteljskog nasilja, dehumanizira ljude koje su skloni i zasigurno imaju emocije, imajući u vidu da je okrivljenik iselio iz stana i da mu oštećenica nije dala, kako to ona sama tvrdi, da viđa svoje vlastito dijete. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno, okrivljenik je tog dana došao vidjeti svoje dijete, jer mu oštećena to pravo uskraćuje, po uputi svoje odvjetnice je to i snimao iz razloga isključivo kako bi zaštitio sebe, a ne povrijedio bilo koga drugoga jer mu njegova odvjetnica sigurno ne bi niti dala takav savjet. Oštećenica ustrajno i neosnovano prijavljuje okrivljenika, kako za prekršaje, tako i za kaznena djela. Tako je, i čim je ukinuta mjera zabrane približavanja, okrivljenika odmah istoga dana neosnovano, neistinito prijavila za neko drugo kazneno djelo, a sve kako bi opet ishodila mjeru opreza zabrane približavanja i na taj način ponovno onemogućila okrivljeniku da viđa i normalno ostvaruje svoje odnosa sa svojim sinom. Branitelj smatra da slijedom svega navedenog, a kako u konkretnom slučaju nije i ne može biti nedvojbeno utvrđeno, bez svake sumnje da je okrivljenik počinio prekršaj, obrana predlaže da Sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

8. Na temelju ovako provedenog postupka i pruženih dokaza, Sud nije utvrdio da bi se u ponašanju okrivljenika FU stekla obilježja djela prekršaja, kako je to činjenično i pravno opisano u optužnom prijedlogu.

8.1. Naime, člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji, te je u smislu točke 3. navedenog članka, nasilje u obitelji "psihičko nasilje kod je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost". U smislu navedene zakonske odredbe, psihičko nasilje je netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupka za koji zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvrjedljivim imenima.

8.2. Tijekom postupka Sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik FU dana 29.travnja 2024. došao na adresu prebivališta svoje bivše izvanbračne partnerice DU s kojom ima zajedničko dijete i s kojom je zajedno živio na toj adresi, a petnaestak dana ranije je iselio iz tog zajedničkog stana. Ovdje oštećenica u svom iskazu i sama je ustvrdila da je znala da je okrivljenik toga dana došao vidjeti dijete i da mu ona to nije dozvolila. Iako je okrivljenik tom prilikom glasno dozivao DU, majku njihovog zajedničkog sina, iz video zapisa jasno je vidljivo da samo želi vidjeti dijete, bez namjere da ugrozi psihičku opstojnost DU ili da uspostavi kontrolu nad istom kao žrtvom. Po ocijeni Suda, ne može se svaka izgovorena riječ, pa u konkretnom slučaju i glasno dozivanje DU, a u vidu konteksta cijelog događaja, smatrati psihičkim nasiljem u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

8.3. Sud smatra da temeljem pruženih dokaza, ponašanje okrivljenika nema težinu i potreban stupanj agresivnosti kojima se ispunjava biće djela prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Osjećaj uznemirenosti je subjektivni doživljaj koji se u smislu navedene zakonske odredbe ne dovodi u pitanje, međutim svakako valja razmatrati objektivnu snagu osjećaja uznemirenosti kako bi se utvrdilo da ponašanje okrivljenika predstavlja ostvarenje zakonskih obilježja prekršaja nasilja u obitelji.

8.4. Slijedom svega navedenog, uz činjenicu da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a odluka o prekršajnoj odgovornosti se može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik FU se oslobađa od optužbe.

U Rijeci, 8.travnja 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Gordana Šegota, v.r.

Lada Pažanin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Sud.

Presuda se dostavlja:

1/ Okrivljeniku

2/ Branitelju

3/ Tužitelju

4/ Oštećenici

5/ Punomoćniku oštećenice

6/ U spis