Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-481/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, kao predsjednice vijeća, Željka Đerđa, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Igora Delina, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Cvjetku Lupi, odvjetniku u Zagrebu, Podolje 3, protiv tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ..., a ovaj po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Galić u Zagrebu, Selska cesta 90/B-Hruševečka 3,, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika ABC protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-39/2022 od 11. travnja 2023., u sjednici održanoj dana 8. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-39/2022 od 11. travnja 2023. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ABC isplatiti tužiteljici IL iznos od 1.753,26 EUR1 (tisućusedamstopedesettri eura i dvadesetšest centi)/13.210,00 HRK (trinaesttisućadvjestodeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 13.000,00 HRK tekućim od 17. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te

- na iznos od 210,00 HRK tekućim od 13. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.888,91 EUR (dvijetisućeosamstoosamdesetosam eura i devedesetjedan cent)/21.766,55 HRK (dvadesetjednutisućusedamstošezdesetšest kuna i pedesetpet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 210,00 HRK od 17. srpnja 2018. do 12. studenog 2020..

III. Odbija se zahtjev tuženika ABC za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv citirane presude pod točkom I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik ABC (dalje tuženik) iz svih žalbenih razloga u bitnom navodeći kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer da nije dao jasne razloge o bitnim činjenicama na kojima je temeljio svoju presudu. Ukazuje kako je sud donio odluku samo na temelju iskaza tužiteljice iako njen iskaz nije suglasan sa samim opisom nastanka štetnog događaja iz tužbe kao i prilikom provođenja očevida na licu mjesta pa nije jasno utvrđeno da li se pad tužiteljice odvio ispred kućnog broja 26 ili 46 u Mihanovićevoj ulici jer njeni iskazi o tome su suprotni u navodima tužbe, a također nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje dubinu same rupe kada ni sama tužiteljica točno ne tvrdi koliko je bila duboka, a navodi se da je kasnije sanirana. Smatra da je, obzirom na činjenicu da je tužiteljica kasnije odustala od saslušanja prijateljice SL kao svjedoka, uzimajući nekritički iskaz same tužiteljice činjenično stanje na kojem prvostupanjski sud temelji svoju odluku ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno. Smatra da, uzimajući činjenicu da je mjesto događaja izmijenjeno, što je utvrđeno očevidom na licu mjesta, sud nije mogao samo na temelju iskaza tužiteljice i fotografije navodnog lica mjesta, koja nema datuma snimanja, utvrditi da je doista na tom mjestu, kako se to tvrdi u tužbi, bila rupa u koju je tužiteljica stala prije pada pa je prvostupanjski sud trebao odluku donijeti temeljem odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku. Ukazuje da pored svega iznesenog tijekom postupka i u žalbi dužnost je svakog prosječnog građanina oprezno se kretati nogostupom te izbjeći vidljive prepreke ili oštećenja a u konkretnoj situaciji nije bilo vremenskih niti drugih atmosferskih utjecaja zbog kojih tužiteljica ne bi mogla vidjeti oštećenje ako ih je bilo a što prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije cijenio niti je utvrđivao doprinos same tužiteljice u nastanku štetnog događaja. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica IL (dalje tužiteljica) navodi da je žalba nepravovremena obzirom da je rok istekao 26. travnja 2023. odnosno protekao rok od 15 dana od dana objave presude, podredno smatra da je prvostupanjski sud valjano utvrdio sve činjenice i donio pravilnu odluku te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), na koju u žalbi ukazuje tuženik, a na koju i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka pobijane presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su dati valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku pa se presuda može valjano ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaz tužiteljice, koji je sukladan fotografiji mjesta pada, utvrđenjima suda pri obavljanju očevida, te nalazima vještaka doc.dr.sc. Mladena Miškulina i ILČ, na koje nije ni bilo primjedbi, utvrđuje da je tužiteljica, kako se to i navodi u činjeničnom opisu tužbe, krećući se pločnikom u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu, u blizini kućnog broja 26, u neposrednoj blizini nadstrešnice tramvajske stanice te stupa javne rasvjete, nogom stala u rupu na pločniku, izgubila ravnotežu te pala, uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede, pa prvostupanjski sud, utvrđujući da se radi o gradskoj prometnici, primjenjujući odredbu članka 2. i članka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09. i 79/09.) te odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), te odredbu članka 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) zaključuje da je upravo jedinica lokalne samouprave trebala osigurati trajno obavljanje komunalne djelatnosti održavanje javnih prometnih površina tako i predmetnog pločnika kao prometne površine namijenjene za kretanje pješaka, a da je time upravo tuženik odgovoran za nastanak štete zbog neodržavanja komunalne djelatnosti odnosno javne prometne površine na kojoj je pala tužiteljica, te odbija prigovor promašene pasivne legitimacije istaknute od tuženika, a visinu primjerene naknade neimovinske i imovinske štete na temelju nalaza i mišljenja vještaka primjenjujući odredbe članka 1046. i članka 1100. ZOO, dok odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.; dalje - Tarifa).

8. Prije svega treba reći da je žalba tuženika uredna i pravodobna jer je prvostupanjski sud presudu punomoćniku tuženika dostavio dana 19. travnja 2023., a žalba je dostavljena sudu dana 28. travnja 2023., dakle u roku od 15 dana.

9. Radi pojašnjenja, a uzimajući navode tužiteljice u odgovoru na žalbu, treba reći da je prvostupanjski sud na zadnjem ročištu glavne rasprave zakazao ročište za objavu presude za dan 31. ožujka 2023., za koje ročište je uredno pozvan punomoćnik tuženika, međutim to ročište je prvostupanjski sud odgodio dopisom od 30. ožujka 2023. i to za dan 7. travnja 2023., a koji dopis je punomoćnik tuženika zaprimio dana 26. travnja 2023., pa dakle tuženik niti njegov punomoćnik na ročište za objavu presude nisu uredno pozvani niti su pristupili, kako to proizlazi iz zapisnika sa tog ročišta, pa se ima uzeti da je rok za podnošenje žalbe započeo tek dostavom pismenog otpravka presude punomoćniku tuženika odnosno 20. travnja 2023., a time da rok završava 4. svibnja 2023., protekom roka od 15 dana.

10. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije u potpunosti, odnosno da je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da se iskaz tužiteljice ne podudara sa činjeničnim navodima tužbe jer, iako doista jeste u tužbi navedeno da se štetni događaj odnosno pad tužiteljice dogodio u ... na pločniku Mihanovićeve ulice u blizini kućnog broja 45, pravilno je prvostupanjski sud, a temeljem činjenica utvrđenih prilikom očevida na licu mjesta te fotografijama sačinjenim tom prilikom i uspoređujući ih sa fotografijom koja je dostavljena uz tužbu nedvojbeno utvrdio da je mjesto događaja koje je tužiteljica pokazala prilikom provođenja očevida upravo ono koje je i locirano fotografijom priloženom kao dokaz uz tužbu, a sama činjenica da je u tužbi pogrešno navedeno da se događaj zbio u blizini kućnog broja 45 iste ulice ne dovodi u pitanje opis kao ni samo mjesto štetnog događaja posebice što se kućni broj, na koji se poziva u tužbi a i utvrđuje prilikom provođenja očevida, nalazi na suprotnoj strani ulice pa dakle identifikacija samoga mjesta događaja ni po stavu ovoga suda nije upitna.

11. Također se neosnovano upire da, zbog toga što je, kako to proizlazi iz fotografija te utvrđenja suda prilikom očevida, mjesto događaja od štetnog događaja pa do provođenja očevida izmijenjeno, tužiteljica nije dokazala odnosno da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio da bi se radilo o takvim oštećenjima na nogostupu koja bi mogla uzrokovati pad tužiteljice, jer da se nije moglo utvrditi kolika je bila dubina niti veličina rupe posebice što je, iz fotografija snimljenih prilikom očevida a i one neposredno nakon štetnog događaja, vidljivo da su oštećenja na nogostupu postojala iako su kasnije sanirana a koja oštećenja odnosno udubljenja su i prema stavu ovog suda podobna da bi prosječan građanin u dobi u kojoj je tužiteljica bila u to vrijeme uz uobičajenu pažnju mogla se spotaknuti odnosno pasti pa je stoga, po stavu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud prihvatio njen iskaz kao istinit i uvjerljiv, a tuženik je tijekom postupka, mogao, ukoliko ima informacije i podatke o dubini sporne rupe odnosno oštećenja prije sanacije, te podatke dostaviti u spis, a radi dokazivanja da se nije o radilo o oštećenjima koja ne mogu utjecati na sigurnost kretanja pješaka.

12. Dakle, iako je točno da je tužiteljica odustala od saslušanja ranije u tužbi predložene svjedokinje SL, koja je bila prisutna prilikom pada, s obzirom na ostale provedene dokaze, a imajući u vidu činjenicu da je od saslušanja svjedoka odustala zbog ekonomičnosti postupka odnosno problema sa pribavom adrese i dostavom poziva, po stavu ovog suda, uzimajući u obzir ostale provedene dokaze koje je prvostupanjski sud valjano ocijenio i obrazložio, nije prihvatljiva žalbena tvrdnja da zbog toga činjenično stanje nije potpuno odnosno da je pogrešno utvrđeno.

13. U odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete treba reći da je pravilno prvostupanjski sud cijenio kao kvalifikatorne okolnosti u nalazu i mišljenju imenovanog vještaka utvrđene ozljede koje su nesporno po vještacima nastale tijekom spornog štetnog događaja odnosno pada tužiteljice, odnosno pravilno na utvrđene bolove, strah i umanjenje općih životnih aktivnosti odredio visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, jer uzimajući utvrđenja imenovanih vještaka te primjenjujući na ove kvalifikatorne okolnosti Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenog 2002. (broj Su-1331-VI/02 i Su-1372-II/02) te izmjena donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5) dobio bi se upravo iznos koji je prvostupanjski sud i prihvatio odnosno dosudio temeljem odredbe članka 1100. ZOO kao neimovinsku štetu, odnosno pravičnu novčanu naknadu.

14. Tuženik žalbom pobija i presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka iako iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje konkretne troškove i iz kojeg razloga se žali, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP kada je troškove postupka dosudio tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu, a niti da joj je dosudio trošak protivno odredbi članka 155. ZPP odnosno u visini suprotno odredbama Tarife.

15. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanim točkama I. i III. izreke.

16. U preostalom a nepobijanom dijelu točka II. izreke presude prvostupanjskog suda ostaje nepromijenjena.

Zadar, 8. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov