Poslovni broj: Usž-1409/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZLH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Nikola Dobrić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, OIB: 70793241859, radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2689/2023-10 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2689/2023-10 od 18. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora i sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-943-05/21-01/22, urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika klasa: UP/II-943-05/21-01/22, urbroj: 514-04-02-01-01/08- 23-02 od 14. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942- 04/21-01/00009, urbroj: 2181/1-13/565-21-2 od 2. rujna 2021.
1.2. Rješenjem tijela prvog stupnja odbačen je zahtjev tužitelja radi davanja u vlasništvo nacionaliziranog (pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Split, broj: N-910/60-11, od 19. kolovoza 1960.) stana položenog na drugom katu, označenog br. 05, površine 43,97 m2, zgrade u Splitu, anagrafske oznake ..., sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 8666, k. o. [katastarska općina].
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navode da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je njihov zahtjev za naknadu, odnosno povrat stana nepravodoban zato što je podnesen po isteku roka iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i nakon isteka roka iz članka 7. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama tog Zakona. Ukazuju da u slučaju da stanar ne podnese zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranog stana u propisanom roku, da se stan protekom roka za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranog stana, po sili zakona daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku, odnosno u ovom slučaju njegovim zakonskim nasljednicima prvog reda. K tome tvrde da Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ne propisuje rok za podnošenje zahtjeva za provedbu postupka za naknadu nacionalizirane imovine u slučaju kad stanar nije podnio zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranog stana u propisanom roku. Konačno ističu kako su podnijeli zahtjev za povrat nakon isteka roka od tri mjeseca u kojem je od dana stupanja na snagu naprijed navedenog Zakona bilo moguće podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranog stana. Predlažu Sudu usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar. Potražuju troškove upravnog spora i sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je osnovanost stajališta tuženika prema kojem su tužitelji podnijeli zahtjev za naknadu odnosno povrat nacionaliziranog stana tijelu prvog stupnja nakon proteka prekluzivnog zakonskog roka iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) i nakon proteka prekluzivnog zakonskog roka iz članka 7. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 80/02. i 81/02., dalje: ZID Zakona o naknadi).
7. Tužitelji su tijekom upravnog postupka i tijekom prvostupanjskog upravnog spora kao i u ovoj žalbi isticali kako se, s obzirom da stanar u nacionaliziranom stanu, EL (na temelju ugovora o najmu na određeno vrijeme), nije podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranog stana prema članku 26. Zakona o naknadi, u ovom slučaju na njih prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva za povrat nacionaliziranog stana ne odnosi.
8. Suprotno shvaćanju tužitelja, po ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da su tužitelji zahtjev u konkretnom slučaju podnijeli izvan svih naprijed navedenih zakonom propisanih prekluzivnih rokova. Naime, kako iz stanja spisa predmeta neprijeporno proizlazi da su tužitelji podnijeli zahtjev za povrat nacionaliziranog stana 11. kolovoza 2021., to je njihov zahtjev podnesen izvan zakonom propisanog prekluzivnog roka iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi i izvan zakonom propisanog prekluzivnog roka iz članka 7. stavak 1. ZID Zakona o naknadi.
8.1. U odnosu na prigovor o primjeni odredbe članka 26. Zakona o naknadi Sud ističe kako i stjecanje vlasništva na temelju te odredbe odnosno uopće primjene Zakona o naknadi, pretpostavlja da je zahtjev za povrat oduzete imovine podnesen u naprijed navedenim prekluzivnim rokovima. U postupku koji bi se vodio po pravodobno podnesenom zahtjevu utvrđivale bi se sve pravno odlučne činjenice za primjenu Zakona o naknadi pa i one iz odredbe članka 26. tog Zakona.
9. Slijedom izloženog, žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost stajališta prvostupanjskog suda izloženog u osporenoj presudi.
10. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
11. Na temelju odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora i sastava žalbe jer isti nisu uspjeli sa žalbom (točka II. izreke).
U Zagrebu, 8. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek
