Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: POb-338/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i z.z. ČI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po pun. Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Domagoju Malnaru, odvjetniku iz Zagreba, a radi povišenja uzdržavanja, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. ožujka 2025. u prisutnosti z.z. tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika stranaka, te 8. travnja 2025. donesene i objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OI, [adresa], 42 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime mjesečnog doprinosa za uzdržavanje mljt. ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjih 1.000,00 kuna koji su određeni Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17. srpnja 2018. godine, a koji je Plan sastavni dio rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: R1 Ob-359/2018-3 od 16. siječnja 2019. godine doprinosi povišeni iznos od 203,15 eura mjesečno počev od 17. siječnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, i to na račun majke i zakonske zastupnice mljt. ŽI otvoren u RBA d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] (zaštićeni račun).

II. Odbija se mlt. tužiteljica ŽI sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 203,15 eura mjesečno za razdoblje od mjeseca listopada 2022. pa do 16. siječnja 2024.

III. Tuženik OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 500,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kao na podnesku tužiteljica od 17. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica zastupana po majci i z.z., a ona po punomoćnici su kod ovog suda 30. kolovoza 2023. podnijele tužbu protiv tuženika radi plaćanja uzdržavanja u iznosu od 203,15 eura počev od listopada 2022. pa nadalje. Naime, u tužbi se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 9 R1 Ob-359/18-3 od dana 16. siječnja 2019. godine razveden brak ČI i OI, ovdje tuženika, te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17.07.2018. godine o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi o zajedničkoj mljt. djeci ŽI, rođenoj **.**.2014. godine u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐI, rođenom **.**.2004. godine u [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj]. Odluka je postala pravomoćna i ovršna 16. siječnja 2019. godine. Gore navedenim rješenjem sporazumno je uređeno da će mljt. ŽI stanovati kod majke ČI, dok će tada mljt. ĐI stanovati s ocem OI. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren od strane Općinskog suda u Varaždinu nije bila utvrđena obveza uzdržavanja niti za mljt. ŽI niti za mljt. LI obzirom da je svaki od roditelja stanovao i brinuo o jednom zajedničkom djetetu. U međuvremenu je zajedničko dijete, ĐI koji stanuje s ocem, ovdje tuženikom, a koji je rođen **.**.2004. godine postao punoljetan, završio je srednjoškolsko obrazovanje i zaposlio se, odnosno samostalno se uzdržava. S druge strane, mljt. ŽI koja živi s majkom ČI ima tek 9 godina (rođena **.**.2014. godine), pohađa osnovnu školu i majka u cijelosti samostalno snosi sve troškove njenog uzdržavanja jer sudskim rješenjem obveza uzdržavanja nije bila određena. Obzirom da ranije donesenim sudskim rješenjem otac OI nije bio obvezan na uzdržavanje mljt. ŽI koja stanuje s majkom, podnesena je tužba u kojoj se predlaže da sud odluči o uzdržavanju mljt. ŽI od strane oca OI, od dana punoljetnosti ĐI (od dana 18.09.2022.g.) koji je stanovao s ocem, sve u skladu sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 24. travnja 2023. godine. Prema saznanju tužiteljica, tuženik nema druge obveze uzdržavanja, zaposlen je kao profesionalni vozač, međutim nema konkretne podatke o mjesečnim primanjima tuženika.

2. Dakle, u tužbi tužiteljica zaprimljenoj 30. kolovoza 2023. predlaže se donijeti presudu po kojoj će tuženi kao otac mlt. ŽI doprinositi za njezino uzdržavanje 203,15 eura počevši od listopada 2022. pa nadalje.

3. Međutim, nakon danog odgovora na tužbu i pribave predmeta ovog suda R1Ob-359/18 pun. tužiteljica je dostavila podnesak koji je sud zaprimio 17. siječnja 2004. u kojem navodi da je dana 30. kolovoza 2023. godine tužiteljica je podnijela tužbu kojom je tražila utvrđivanje uzdržavanja protiv oca, jer sukladno rješenju Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-359/18-3 od dana 16. siječnja 2019. godine i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 17.07.2018. godine takva obveza uzdržavanja nije postojala. Tužiteljica pojašnjava kako otpravak predmetnog rješenja i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a koje je ona primila od suda, nije sadržavao sve stranice Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, točnije, predmetni Plan nije sadržavao četvrtu stranicu u kojoj je utvrđena obveza uzdržavanja za mldb. ŽI, kao niti stranicu 7 koja je sadržavala obvezu uzdržavanja za njezinog braka LI. Kako tužiteljica iz ostalog sadržaja rješenja i Plana o zajedničkog roditeljskoj skrbi nije mogla utvrditi da bi obveza uzdržavanja već bila utvrđena to je tužiteljica podnije ovu tužbu. Nakon zaključenja prethodnog postupka i otvaranja glavne rasprave sud je ovome predmetu izvršio priklop spisa R1 Ob-359/18, te je tužiteljica dana 05. prosinca 2023. godine izvršila uvid u predmetni spis i utvrdila kako je ista posjedovala manjkavo rješenje i Plan o zajedničkoj skrbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavila sukladno krivo utvrđenom činjeničnom stanju iz manjkavog rješenja i Plana, dok je sukladno stvarnom činjeničnom stanju, tj. sukladno činjenici da je obveza uzdržavanja ranije bila utvrđena, tužiteljica trebala svoj tužbeni zahtjev postaviti na drugoj pravnoj osnovi, tj. trebala je tražiti povećanje obveze uzdržavanja, a ne utvrđenje obveze uzdržavanja. Nadalje, a obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na istim činjenicama, a potrebno je samo promijeniti pravu osnovu, to tužitelj sukladno odredbi čl. 191., st. 3. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi: I. Nalaže se tuženiku OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime mjesečnog doprinosa za uzdržavanje mljt. ŽI, [adresa], 42 204 GORNJI KNEGINEC, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjih 1.000,00 kuna koji su određeni Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17. srpnja 2018. godine, a koji je Plan sastavni dio rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: R1 Ob- 359/2018-3 od 16. siječnja 2019. godine doprinosi povišeni iznos od 203,15 eura počev od mjeseca listopada 2022. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15- og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, i to na račun majke i zakonske zastupnice mljt. ŽI otvoren u Zagrebačkoj banci d.d., IBAN: [broj bankovnog računa]. II. Tuženik OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi tužitelju parnične troškove s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. U odgovoru na tužbu koji je sud zaprimio 9. listopada 2023. izjavljuje da se tim odgovorom na tužbu protivi tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti. Tužitelj prvenstveno ističe da u ovom postupku nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je rešenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 9 RI Ob-359/18-3 od 16. siječnja 2019. razveden brak ČI i OI, ovdje tuženika, te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17. srpnja 2018. o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi o zajedničkoj mljt. djeci ŽI, rođenoj **.**.2014. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐI, rođenom **.**.2004. u [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja odluka je postala pravomoćna i ovršna 16. siječnja 2019.;

- da je sporazumno uređeno da će mljt. ŽI stanovati kod majke ČI, dok će tada mljt. ĐI stanovati s ocem OI.

5. Međutim, tuženik osporava tvrdnju iz tužbe da Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren od strane suda nije bila utvrđena obveza uzdržavanja niti za mljt. ŽI niti za mljt. LI, obzirom da je svaki od roditelja stanovao i brinuo o jednom zajedničkom djetetu. Naprotiv, Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi utvrđena je obveza uzdržavanja svakog roditelja u mjesečnom iznosu od 132.72 EUR / 1.000,00 kn s dospijećem svakog 15. u mjesecu i to za dijete koje je stanovalo kod drugog roditelja. Tako je utvrđena obveza tuženika da za uzdržavanje mljt. ŽI doprinosi iznos od 132.72 EUR / 1.000,00 kn te obveza majke i zakonske zastupnice tužiteljice ČI da za uzdržavanje mljt. ĐI doprinosi iznos od 132.72 EUR/1.000,00 kn, pa kako je dakle bio utvrđeni mjesečni doprinos za svako dijete u jednakom iznosu, to su majka djece i tuženik dogovorili da će mjesečno prebijati utvrđene iznose, tako da nije vršeno nikakvo plaćanje po toj osnovi s njihove strane.

6. Isto tako, nesporno je da je ĐI koji stanuje s tuženikom postao punoljetan 18. rujna 2022., završio srednjoškolsko obrazovanje i zaposlio se, dok mljt. ŽI koja živi s majkom ČI pohađa osnovnu školu.

7. Međutim, osporava se tvrdnja da majka u cijelosti samostalno snosi sve troškove uzdržavanja tužiteljice jer tuženik također doprinosi njezinom uzdržavanju. Naime, mljt. ŽI redovito s tuženikom ostvaruje susrete i druženja, kojom prilikom u vrijeme kad dijete prebiva kod njega tuženik snosi sve troškove (prehrane, odijevanja i sl.). Osim toga mljt. ŽI je u vrijeme kada je njena majka ČI bila na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od nepunih tri mjeseca (od 27. studenog 2021. do 16. veljače 2022.) stanovala kod tuženika koji je u cijelosti snosio troškove njezinog uzdržavanja i iste nije potraživao od majke djeteta kao obveznika uzdržavanja.

8. Kako je ranije donesenim sudskim rješenjem poslovni broj R1 Ob-359/18 utvrđena obveza uzdržavanja, a u tužbi nisu navedene nikakve činjenice ni okolnosti zbog kojih se traži povećanje uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 203,15 EUR / 1.530,63 kn i to počevši od mjeseca listopada 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, to se tuženik za sada odlučno protivi ovakvom tužbenom zahtjevu. Pritom tuženik posebno ističe da se sukladno odredbi članka 306. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23.) uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, a ne retroaktivno kako se to tužbom potražuje. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 31. kolovoza 2023., a kojom tužbom je postavljen zahtjev za uzdržavanje, u cijelosti je neosnovano potraživanje tužiteljice za obvezu uzdržavanja za razdoblje od listopada 2022. pa do podnošenja tužbe. Međutim, tuženik naglašava da je u svrhu dobrobiti vlastitog djeteta, ovdje mljt. tužiteljice spreman na postizanje dogovora oko visine mjesečnog doprinosa uzdržavanja i to eventualno sklapanjem sudske nagodbe na ročištu za glavnu raspravu. Uzevši u obzir naprijed navedeno, tuženik osporava kako iznos obveze uzdržavanja tako i razdoblje obveze uzdržavanja, slijedom čega tuženik u slučaju da ne dođe do eventualnog sklapanja sudske nagodbe predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

9. Dakle, kao što je već rečeno pun. tužiteljice je podnijela tužbu koju je na podnesku od 17. siječnja 2024. uredila na način kao što je to navedeno pod točkom 2. obrazloženja ove presude i pun. tuženika se je na tako uređeni tužbeni zahtjev očitovao podneskom koji je sud zaprimio 14.veljače 2024. i u kojem navodi: da su navodi tužiteljice iz podneska od 17. siječnja 2024. u cijelosti neosnovani i životno nelogični te se tuženik istima protivi u cijelosti.

10. Prvenstveno, a kao što je tuženik već naveo u odgovoru na tužbu, navod tužiteljice da sukladno rješenju Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1 Ob- 359/18-3 od 16. siječnja 2019. i Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17. srpnja 2018. obveza uzdržavanja nije postojala je u cijelosti netočan i protivan ispravama u spisu. Naprotiv, Planom je utvrđena obveza uzdržavanja svakog roditelja u mjesečnom iznosu od 132.72 EUR / 1.000,00 kn s dospijećem svakog 15. u mjesecu i to za dijete koje je stanovalo kod drugog roditelja. Navod tužiteljice kojim pokušava opravdati postavljeni tužbeni zahtjev u ovom postupku da je ista zaprimila otpravak rješenja i Plana koji nije sadržavao sve stranice je u cijelosti paušalan i životno nelogičan. Prvenstveno, tuženik naglašava da rješenje i Plan koji čini sastavni dio rješenja nije ni bio otpremljen mlt. ŽI kao tužiteljici u ovom postupku jer ista nije bila stranka u tom izvanparničnom postupku, već naprotiv navedene isprave dostavljene su njezinoj majci ČI kao predlagateljici u postupku sporazumnog razvoda braka u kojem se odlučivalo i o odobravanju Plana. Rješenje o odobravanju Plana dostavljeno je ovdje tuženiku, a u postupku sporazumnog razvoda braka predlagatelju, sa „svim stranicama“, odluka je postala i pravomoćna istog dana, dakle 16. siječnja 2019. pa je stoga nevjerojatno da odluka dostavljena majci mlt. tužiteljice navodno nije sadržavala sve stranice Plana. Da je doista tome tako, tada bi se zasigurno majka ovdje tužiteljice obratila sudu za dostavu cjelokupne odluke – točnije rješenja o odobravanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji čini njegov sastavni dio (članak 466. stavak 2. Obiteljskog zakona). Tim više je nevjerojatno da bi majci tužiteljice bio dostavljen Plan koji od ukupno osam stranica navodno nije sadržavao baš četvrtu stranicu u kojoj je utvrđena obveza uzdržavanja za mldb. ŽI, kao niti baš sedmu stranicu koja je sadržavala obvezu uzdržavanja za njezinog brata LI. Isto tako, sasvim je nevjerojatno i životno nelogično da bi sud ovdje tuženiku dostavio cjelokupni Plan sa svim stranicama, a majci mlt. tužiteljice Plan u kojem nedostaju baš četvrta i sedma stranica.

11. Slijedom toga, navedeni navodi tužiteljice su nelogični i neuvjerljivi te tuženik iste osporava u cijelosti. Točkom II. podneska tužiteljica čini nespornim da je „svoj tužbeni zahtjev postavila sukladno krivo utvrđenom činjeničnom stanju iz manjkavog rješenja i Plana, dok je sukladno stvarnom činjeničnom stanju, tj. sukladno činjenici da je obveza uzdržavanja ranije bila utvrđena, tužiteljica trebala svoj tužbeni zahtjev postaviti na drugoj pravnoj osnovi, tj. trebala je tražiti povećanje obveze uzdržavanja, a ne utvrđenje obveze uzdržavanja“. Već iz gore citiranog navoda tužiteljice proizlazi neosnovanost ovog tužbenog zahtjeva. Točkom III. podneska tužiteljica pokušava uvjeriti sud da se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na istim činjenicama i da je potrebno samo promijeniti pravnu osnovu, slijedom čega sukladno odredbi članka 191. stavka 3. Zakona o parničnom postupku predlaže preinaku tužbe (tužiteljica u podnesku pogrešno navodi da „uređuje svoj tužbeni zahtjev“). S tim u vezi, tuženik osporava da se tužbeni zahtjev temelji na istim činjenicama te da je potrebno promijeniti samo pravnu osnovu. U tužbi nisu navedene nikakve činjenice niti predloženi dokazi vezani uz promijenjene okolnosti zbog kojih osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja sukladno odredbi članka 285. Obiteljskog zakona pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti odredba članka 191. stavka 3. Zakona o parničnom postupku na koju se poziva tužiteljica i sukladno kojoj „uređuje“ tužbeni zahtjev. U konkretnom slučaju tužiteljica je preinačila tužbu budući da je u smislu članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku promijenila istovjetnost zahtjeva. Budući da se sukladno članku 190. Zakona o parničnom postupku tužba može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka (koji je u ovom predmetu zaključen na ročištu održanom 14. studenog 2023.) i da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, tuženik se ovim podneskom odlučno protivi preinaci tužbe i ne pristaje na istu. Pritom tuženik naglašava da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku budući da je tužiteljica svojom krivnjom pogrešno postavila tužbeni zahtjev u ovom postupku, slijedom čega se tuženik protivi da sud dopusti preinaku tužbe sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku.

12. Slijedom svega prethodno navedenog, a prvenstveno činjenice da je ranijom pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena obveza uzdržavanja mlt. tužiteljice od strane tuženika, tuženik smatra da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari te predlaže sudu prvenstveno odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

13. Međutim, na ročištu 4. ožujka 2025. tuženi je izjavio na početku da ostaje u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu, ali je nakon završetka dokaznog postupka, a neposredno prije zaključenja glavne rasprave naveo da je suglasan sa plaćanjem iznosa od 203,15 eura ali od dana donošenja presude, a ne kako je to predložila tužiteljica od listopada 2022.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Varaždinu R1Ob-359/18, K-326/20, rješenje uz Plan o zajedničkoj rod. skrbi koji je priložen uz tužbu (str. 5 do 12 spisa), potvrdu o imovnom stanju za stranke (str. 33 do 43, 46 do 56, 115 do 117 spisa), podatke o plaći za tuženika (str. 60 do 73, 125 do 139 spisa), podatke o plaći za z.z. tužitelja (str. 75 do 79 i 81 do 93 spisa), te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

15. Druge dokaze sud nije provodio jer ih prije svega stranke nisu predlagale, a sud smatra da na temelju izvedenih dokaza može donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

16. Sud je na temelju gore navedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio:

- da je u predmetu Općinskog suda u Varaždinu R1Ob-359/2018, podnesen prijedlog za sporazumni razvod braka i odobrenje Plana o zajedničkoj rod. skrbi ČI i OI, te su na ročištu 16. siječnja 2019. predlagatelji izjavili da ostaju kod prijedloga i zahtjeva za odobrenje Plana, te da je na zapisniku 16. siječnja 2019. pod toč. I. donijeto rješenje o razvodu braka, a pod toč. II. o odobrenju Plana o zajedničkoj rod. skrbi od 17. srpnja 2018. vezano uz ostvarivanje zajedničke rod. skrbi za zajedničku djecu ŽI rođenu **.**.2014. i LI rođeni **.**.2004., a stranke su se odrekle prava na žalbu na navedeno rješenje pa je ono postalo i pravomoćno sa danom 16. siječnja 2019., a u navedenom Planu o zajedničkoj rod. skrbi vidljivo je da će ŽI živjeti sa majkom, a da će otac plaćati 1.000 kn mjesečno na ime uzdržavanja, a da će ĐI živjeti sa ocem dok će majka plaćati 1.000 kn mjesečno na ime uzdržavanja uz napomenu da je vidljivo da je drugačijim rukopisom napisano tko je obveznik uzdržavanja u odnosu na druge podatke koji su u obrascu Plana o zajedničkoj rod. skrbi

- da je u predmetu Općinskog suda u Varaždinu K-326/2020 ČI proglašena krivom zbog počinjenog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, i da je opozvana uvjetna osuda te je istoj određeno izvršenje kazne zatvora od 6 mjeseci, te je istoj obustavljeno izvršavanje kazne zatvora sa danom 16. veljače 2022., dakle bila je na izdržavanju kazne zatvora od 27. studenog 2021. do 16. veljače 2022. godine.

17. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice glasio je na isplatu 203,15 eura na ime uzdržavanja, i preinačen je podneskom od 17. siječnja 2024. ali na način da se traži isti iznos dakle 203,15 eura, no razlika je u tome što je u prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu tražila isplatu istog iznosa od listopada 2022. pa nadalje, a u podnesku od 17. siječnja 2024. predlaže se donošenje presude kojom će se izmijeniti mjesečni doprinos za uzdržavanje mlt. ŽI sa umjesto dosadašnjih 1.000 kn koji je određen Planom o zajedničkoj rod. skrbi od 17. srpnja 2018.

18. Sud je dopustio rješenjem na ročištu 28. siječnja 2025. preinaku tužbe na taj način jer je primijenio čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 i 80/22) jer sud može dopustiti preinaku tužbe iako se tuženi protivi preinaci pod uvjetom da bi takva preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, i radi takve preinake ne treba utvrđivati nove činjenice i izvoditi nove dokaze, a čime bi se povrijedilo načelo ekonomičnosti postupka. Posebno se ističe da se ovdje radi o obiteljskom predmetu uzdržavanja maloljetnog djeteta te je radi potrebe posebne zaštite mlt. tužiteljice svrsishodno da se donese odluka o njezinom uzdržavanju jer sud smatra da su ispunjeni svi uvjeti da umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.000 kn taj iznos bude 203,15 eura s obzirom da se radi o minimalno propisanom iznosu uzdržavanja za dijete njezine dobi.

19. Treba napomenuti i da se je tuženi neposredno prije zaključenja glavne rasprave ali kada su već bili provedeni svi dokazi jer se je prije toga tuženi protivio u cijelosti tužbenom zahtjevu, dakle tek tada je pun. tuženika izjavio da je suglasan sa plaćanjem iznosa od 203,15 eura ali ne od listopada 2022. pa nadalje.

20. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke, te je tužiteljica u svojem iskazu navela da je bila u braku sa OI, brak je razveden u siječnju 2019., a istim rješenjem je i odobren njihov Plan o zajedničkoj rod. skrbi od 17. srpnja 2018., a o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi za njihovu djecu mlt. ŽI rođenu **.**.2014. i LI rođenom **.**.2004. U Planu koji su oni dali sudu nije bilo ništa napisano vezano uz uzdržavanje djece, jer je bilo dogovoreno da sin ostane živjeti sa ocem, a kćerka sa njom, međutim kada su bili na ročištu sutkinja je rekla da mora pisati iznos uzdržavanja i kad joj se predočuje Plan o zajedničkoj rod. skrbi koji prileži u predmetu R1Ob-359/18 izjavljuje da je u rubrici uzdržavanja za majku i za oca naveden iznos 1.000 kuna, i da je taj iznos dopisala uz njihovu suglasnost na raspravi sutkinja, a ostali dio teksta koji je napisan u Planu je ona pisala. Dakle, ona je znala da je u Planu napisan iznos uzdržavanja koji je bio isti i za jedno i za drugo dijete, no prema njihovom međusobnom dogovoru oni te iznose nisu uplaćivali jedan drugome. Ona kada je dobila rješenje o razvodu braka nije dobila Plan u kojem bi pisalo da jedan drugome moraju plaćati 1.000 kuna na ime uzdržavanja ali ponavlja to i nije bilo sporno jer jedan drugome za djecu koja su živjela kod njih, nisu plaćali uzdržavanje. Kako je njihov zajednički sin postao punoljetan, a postao je punoljetan 18. rujna 2022. i završio je srednju školu, zaposlio se je, ona je podnijela ovu tužbu za plaćanje uzdržavanja od strane oca za mlt. ŽI u iznosu od 203,15 eura i to počevši od listopada 2022. i to je zatražila od listopada s obzirom da je u rujnu ĐI navršio 18 godina. Kad se je pita da li OI kao otac mlt. ŽI njoj od listopada 2022. pa do sada plaća bilo kakve novčane iznose na ime uzdržavanja odgovara da joj ništa ne plaća i nije joj ništa platio. Ona nema osim ŽI i ĐI druge djece, a koliko je njoj poznato niti OI nema druge djece, dakle niti drugih obveza uzdržavanja. Što se tiče susreta i druženja između OI i ŽI oni se održavaju uglavnom vikendima, ŽI prespava kod oca, međutim to nije svaki vikend, a s njime ide i na more, otprilike tjedan dana. Kad se je pita da li je otac na koji drugi način sudjelovao u uzdržavanju djeteta, a s obzirom da nije plaćao novčani iznos uzdržavanja odgovara da unatrag nekoliko mjeseci sudjeluje, platio je za izlet, njoj je dao novac da plati ŽI za folklor, 50 eura, to je bilo prije mjesec ili dva, u zadnje vrijeme kupuje određenu odjeću, i to je uglavnom sve što se tiče sudjelovanja u uzdržavanju. ŽI je sada u dobi od 10 godina, ide u četvrti razred OŠ Kneginec Gornji. Kad se je pita kolike su ukupne potrebe djeteta odgovara da je to sigurno između 300 i 400 eura mjesečno, a što se odnosi na hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, školske potrebe i sl. Što se tiče izvanškolskih aktivnosti ide na folklor i godišnje je članarina 50 eura. Navodi i da ŽI ima zdravstvenih problema, ima alergijsku astmu radi čega idu u Zagreb, bolnicu na Srebrnjaku, jednom do dva puta godišnje, a što su dodatni troškovi putovanja i odlaska u Zagreb, a i za lijekove mora platiti određenu participaciju. Ona sa ŽI živi u kući ali kao podstanar, stanarina je 500 eura sa režijama, nema vrjednijih pokretnina i nekretnina u svojem vlasništvu, zaposlena je kao konobarica u caffe baru i njena plaća je okvirno oko 1.000 eura.

20.1. Na pitanje pun. tuženika kod koga je bila ŽI u razdoblju od 27. studenog 2021. do 16. veljače 2022. odgovara da je bila kod oca jer je ona bila na izdržavanju kazne zatvora, a nije je bilo 3 dana jer je bila samo 3 dana na izdržavanju kazne zatvora no kako je otac odmah ispisao ŽI iz škole u Knegincu i upisao ju je u školu na Visokom, nije htjela ponovno vraćati dijete u školu, odnosno da mijenja školu pa je iz tog razloga ŽI bilo to vrijeme kod njega, na pitanje da li je tražila od oca plaćanje uzdržavanja nakon punoljetnosti sina, odgovara da je tražila ali otac se s time nije složio, obratila se je Zavodu koji ju je uputio na sudsku tužbu.

21. Tuženi OI, navodi da je slušao iskaz ČI vezano uz postupak razvoda braka i odobrenje Plana o zajedničkoj rod. skrbi, te može potvrditi da je točno kako je ona rekla da je došlo do pisanja i potpisivanja Plana o zajedničkoj rod. skrbi i sukladno njihovo dogovoru oni nisu plaćali uzdržavanje jedno drugome za djecu koja su ostala stanovati odnosno živjeti sa njima po razvodu braka. Koliko se on sjeća u primjerku Plana koji je on dobio pisalo je 1.000 kuna ali ponavlja oni su bili na ročištu gdje je sutkinja rekla da mora pisati određeni novčani iznos na ime uzdržavanja pa im je jednom i drugom to bilo poznato. On osim ŽI i ĐI nema druge djece i točno da u rujnu 2022. kada je ĐI koji je rođen **.**.2004. postao punoljetan, da se više nije školovao i da se je odmah po punoljetnosti i zaposlio kao strojar, međutim on i nadalje živi sa njim na njegovoj adresi, a to je [adresa]. Kad ga se pita da li je on majci i z.z. ČI od listopada 2022. pa nadalje plaćao uzdržavanje za ŽI odgovara da je točno da nije plaćao, a točno je kao što je rekla majka i z.z. u svojem iskazu da je unatrag nekoliko mjeseci platio 50 eura za folklor i 88 eura za izlet na koji je išla ŽI, a na pitanje zbog čega nije plaćao uzdržavanje za mlt. dijete, a kad je ĐI postao punoljetan i zaposlio se je odgovara da ga to nitko nije tražio. Navodi da je spreman plaćati uzdržavanje ali spreman je plaćati od sada, a prije toga nije spreman platiti jer nije znao koliko će sud odrediti da je dužan plaćati. Dakle, on nije znao da mora plaćati za ŽI jer je njihov međusobni dogovor prije bio da ne plaćaju za dijete koje ne živi s njima s obzirom da uzdržavaju drugo dijete. On ima redovne susrete sa ŽI, ponekad svaki vikend, ponekad svaki drugi vikend, prošlo ljetno su bili zajedno na moru 10 dana, ne zna točno koliko su njezine ukupne mjesečne potrebe ali izjavljuje da je spreman platiti utuženi iznos ali od sada pa ubuduće, ne za razdoblje od listopada 2022. pa nadalje. On živi u kući, vlasnik kuće je njegova majka, osim njega i ĐI dakle živi i njegova majka, režije su oko 170 do 180 eura, i trošak tih režija dijele majka i on, a ĐI uglavnom svoj novac troši za svoje potrebe. Navodi da je zaposlen kod poslodavca Market Mateković d.o.o. na radnom mjestu vozača i ima neto primanja oko 1.000 eura mjesečno odnosno kao što je i priložio danas u spis podatke od svojeg poslodavca o plaći. On osobno nema nekretnina u svojem vlasništvu, vlasnik je automobila koji je 2010. godište.

21.1. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je on prije vozio dijete u bolnicu u Zagreb kada je trebalo i kada mu je rečeno, a misli da je zadnje vozio prošle ii pretprošle godine, vozio je i ŽI u [adresa], a to je bilo 2021. ili 2022., ne sjeća se točno i kupuje joj i određenu odjeću, nije točno da bi z.z. tužiteljice od njega prije tražila novac na ime uzdržavanja već samo da vozi dijete kud je trebalo, a on nije nikada odbio tužiteljicu kada je ona njega nešto tražila za dijete, na daljnje pitanje odgovara da je on dijete ispisao iz škole i upisao u novu školu jer je imao informaciju od majke z.z. tužiteljice da će ona biti najmanje 6 mjeseci na izdržavanju kazne zatvora.

21.2. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da je kupio prije polaska u 4 razred ŽI torbu i odjeću, zna koje lijekove ŽI koristi i ako je dijete kod njega i treba podići u ljekarni on doplati koliko je potrebno.

22. Dakle, predmet ovog postupka je povišenje uzdržavanja određeno pravomoćnom sudskom odlukom, a prema članku 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23), osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

23. Osim navedenog sud za donošenje odluke primjenjuje i čl. 309. Obiteljskog zakona koji propisuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu.

24. Sukladno čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

25. Sukladno čl. 313. st. 1. Obiteljskog zakona ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a čl. 313. st. 4. Obiteljskog zakona propisuje da sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

26. Za odluku o visini uzdržavanja sud osim gore citiranih zakonskih odredbi primjenjuje i čl. 314. Obiteljskog zakona koji glasi: „Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

27. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to:

- za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće

- za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće i

- za dijete od 13 do 18 godine 22% prosječne plaće.“

28. U Narodnim novinama broj 48/23 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:

- za dijete do 6 godina 172,67 eura

- za dijete od 7 do 12 godina 203,15 eura

- za dijete od 13 do 18 godina 223,46 eura.

29. U Narodnim novinama broj 49/24 objavljeni su podaci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, te je propisano da sukladno odredbama Obiteljskog zakona minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom iznosi:

- za dijete do 6 godina 195,16 eura

- za dijete od 7 do 12 godina 229,6 eura

- za dijete od 13 do 18 godina 252,56 eura.

30. Prije svega sud smatra da su ispunjeni uvjeti za izmjenu odluke o uzdržavanju jer u vrijeme donošenja odluke odnosno odobrenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a to je 2019. godine, bitno promijenjena okolnost je osim proteka vremena u kojem su opće poznato porasli troškovi života, roditelji mlt. ŽI, a to su ČI i OI, više nisu u obvezi uzdržavati dvoje već jedno dijete, jer je nesporno sin ĐI rođen **.**.2004. postao punoljetan, zaposlio se i sam se uzdržava.

31. Dakle, osim činjenice da li je uopće potrebno donositi novu odluku o uzdržavanju sporna je i visina uzdržavanja jer majka i z.z. predlaže povišenje na iznos od 203,15 eura (umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.000 kn (132,72 eura) koliko do sada je Ž bio u obvezi plaćati tuženi kao otac), uz napomenu da nesporno jer je sam to izjavio u svojem iskazu, OI ne plaća majci i z.z. s kojom dijete živi nikakav novčani iznos na ime uzdržavanja.

32. Ponavlja se, u tužbi koja je podnesena 30. kolovoza 2023. mlt. tužiteljica zastupana po majci i z.z. predlaže donošenje presude kojom bi se tuženika obvezalo plaćati uzdržavanje u iznosu od 203,15 eura, a nakon što je utvrdila da u Planu koji je odobren od suda piše da je on u obvezi plaćati 1.000 kn na ime uzdržavanja, a to prije nije znala jer nije imala primjerak u kojemu bi to pisalo i sukladno dogovoru između nje i OI s kojim je nakon razvoda ostao živjeti njihov sin, a koji je u međuvremenu postao punoljetan, nisu oni kao roditelji plaćali drugome nikakav iznos uzdržavanja.

33. Tuženi se je kao što je već navedeno protivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva, međutim sud je isti odobrio jer smatra da je nedopustivo da tuženi kao roditelj ne plaća za uzdržavanje mlt. djeteta apsolutno nikakav novčani iznos, ali i iznos od 132,72 eura smatra neprimjerenim okolnostima ovog slučaja odnosno posebno Minimalno propisanim iznosima za uzdržavanje djeteta dobi mlt. ŽI i činjenici da je zaposlen i nema drugih obveza uzdržavanja.

34. Dakle, sud prije svega smatra da se ukupne mjesečne potrebe za mlt. ŽI koja je sada u dobi od 11 godina mogu i moraju podmiriti mjesečnim iznosom od 400 eura, jer je to iznos koji je realan uzimajući u obzir s jedne strane prosječne potrebe djece njezine dobi, njezine potrebe koje je navela majka i z.z. u svojem iskazu, a uzimajući u obzir i prihode i primanja njezinih roditelja, odnosno u ovom slučaju OI i ČI, jer se standard djece može i mora kretati jedino u okviru mogućnosti njihovih roditelja.

35. Sud smatra da u ukupnim mjesečnim potrebama za mlt. ŽI tuženi može i mora sudjelovati iznosom od 203,15 eura mjesečno, jer iznos koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za djecu njezine dobi u trenutku zaključenja glavne rasprave iznosi 229,6 eura, međutim sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, te sud smatra da tuženi koji ima prema podacima njegovog poslodavca primanja oko 950 eura mjesečno i nema drugih obveza uzdržavanja, treba plaćati zatraženi iznos uzdržavanja odnosno 203,15 eura uz napomenu da se uzdržavanje plaća u novcu majci i z.z. i ukoliko otac na drugi način sudjeluje u uzdržavanju djeteta, to ne utječe na odluku suda kojom određuje plaćanje uzdržavanja u novčanom iznosu.

36. Također treba napomenuti da navod tuženika da je mlt. ŽI boravila kod njega jedno vrijeme odnosno konkretno od 27. studenog 2021. do 16. veljače 2022. ne utječe na odluku suda u ovom predmetu jer sud donosi odluku o uzdržavanju za drugo razdoblje odnosno razdoblje od 17. siječnja 2024. pa nadalje.

37. Sud odnosi odluku da se iznos od 203,15 eura plaća od dana kada je dopustio preinaku od strane tužiteljica odnosno od podneska koji je zaprimljen 17. siječnja 2024. pa nadalje, jer tužbeni zahtjev usvaja i smatra opravdanim kako je preciziran tim podneskom, pa nije opravdano tražiti za prijašnje razdoblje ali isto tako nije niti opravdano kao što je to predložila tužena strana da se uzdržavanje odredi od donošenja odluke pa nadalje.

38. Dakle, nema opravdanja niti zakonskog uporišta da tuženi ne bi plaćao i niži iznos uzdržavanja nego što je to minimalno propisani iznos za dijete dobi mlt. ŽI jer su baš minimalno propisani iznosi propisani kao obveza roditelja za uzdržavanje vlastite djece bez obzira kakva primanja imaju, a u ovom slučaju tuženi i ima redovna primanja oko 950 eura mjesečno kao što je vidljivo iz podataka o plaći.

39. Također treba napomenuti kao što je već gore i navedeno da se uzdržavanje plaća u novcu, a s druge strane sukladno čl. 310. Obiteljskog zakona roditelj s kojim dijete stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, te svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednako vrijednom zadovoljavanju mat. potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

40. Slijedom navedenog sud smatra da su prije svega izmijenjene okolnosti koje opravdavaju donošenje nove odluke o uzdržavanju, a visinu uzdržavanja odredio je sukladno utvrđenim potrebama djeteta, financijskim mogućnostima njegovih roditelja i uz primjenu minimalnih novčanih iznosa koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

41. Za odluku o troškovima postupka sud primjenjuje čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona koji propisuje da između ostalog u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pa u ovom slučaju sud smatra da tužitelj koji je uspio u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 500 eura, a što je sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

42. Tuženi se od odgovora na tužbu pa nadalje sve do neposredno prije zaključenja glavne rasprave protivi donošenju bilo kakve odluke po kojoj bi on bio obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. ŽI, a ne plaća nikakav novčani iznos, niti onaj koji je u obvezi plaćati Planom, pa sud smatra da je opravdano priznati tužiteljskoj strani sve zatražene troškove jer su uspjeli i što se tiče osnova i što se tiče visine tužbenog zahtjeva, odnosno dio koji je odbijen za razdoblje od podnošenja tužbe pa do 17. siječnja 2024. nije uzrokovao dodatne troškove.

43. Ponavlja se, svi dokazi su izvedeni jer se je tužena strana od davanja odgovora na tužbu sve do neposredno pred zaključenje glavne rasprave protivila tužbenom zahtjevu, a radi djelomičnog odbijanja nisu nastali posebni troškovi sud je sukladno čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka odlučio o troškovima kao pod toč. III. izreke.

U Varaždinu, 8. travnja 2025.

S U D A C

Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice Ana Čopor, odvjetnica iz Varaždina

2. pun. tuženika Domagoj Malnar, odvjetnik iz Zagreba

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Novi Marof - po pravomoćnosti